Na dan 20 listopada 1882. - prije točno 137 godina, rodio se jedan od najtalentiranijih glumaca ikad. U dane svoje slave, Bela Lugosi je bio neprikosnoveni kralj horora, a i danas je njegov lik prvi koji pada na pamet kad pomislimo na mitskog grofa Drakulu. No, tko je čovjek iza čudovišta?

Taj je mađarski glumac postao poznat u svijetu nakon legendarne uloge slavnog vampira u filmskoj adaptaciji Bram Stokerovog klasičnog romana 1931., a ta uloga mu je istovremeno bila i blagoslov i prokletstvo.

Bela se nadao kako će tom ulogom osvojiti ne samo srca obožavatelja, već i kritike, a umjesto toga je strpan u ladicu horor žanra te otpisan kao glumac "B kategorije", iako ga mnogi smatraju jednim od najvećih talenata nijemog filma, ali i filma općenito.

Karate legenda Otkrili detalje zadnjeg dana života Bruce Leeja

Gdje god je pošao, ljudi su u njemu vidjeli čudovište u crnom plaštu koje pije krv iz Transilvanije. Situaciji nisu pomogle ni financijske teškoće, a kako nije imao novca morao je prihvaćati uloge koje su bile daleko ispod razine njegovog talenta. I baš poput vampira kojeg je oživio, njegova je životna priča fascinantna, puno uspona i padova te sudbinskih zapleta.

Smrt njegova oca je promijenila sve

Lugosi je rođen pod imenom Béla Ferenc Dezső Blaskó u Lugosu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj (današnji Lugoj u Rumunjskoj). Bio je četvrto dijete Paule de Vojnich i bankara Istvána Blaskoa.

Otac mu je bio strog i tradicionalan čovjek koji je imao velike nade za svog sina. No, Beli u školi baš i nije išlo, a na pitanje što želi biti kad odraste, dječak je odgovorio ""razbojnik".

Otac mu je umro kad je imao tek 12 godina, a mladi se Bela s obitelji našao u očajnom stanju. Kasnije je novinarima rekao da nije imao drugog izbora nego napustiti dom kako bi pronašao posao, pješačeći 300 kilometara do prvog industrijskog centra kako bi radio kao rudar. 

Sanjario je o poslu u kazalištu, no njegova obitelj to nije odobravala. Kad su se financijski malo oporavili, počeo je raditi na željeznici. Spas je došao u obliku njegove sestre Vilme, koja je svog supruga nagovorila da osigura Beli mjesto u maloj putujućoj kazališnoj družini. Započeo je karijeru na pozornici tumačeći Shakespeareove likove. 

Za vrijeme prvog svjetskog rata, Lugosi je mobiliziran te je postao pješadijski poručnik u austro-ugarskoj vojsci. Tamo se istaknuo hrabrošću, ali je nakon ranjavanja izašao u vojsku te se vratio svojoj ljubavi, kazalištu.

Slavni Perhan Tragična smrt YU zvijezde - nije dočekao tridesetu

Ipak, kao glumac nije odmah bio baš uspješan. Kako sam kaže u svojim biografskim bilješkama, tijekom dva desetljeća barem je 20-ak puta dobio otkaz s gaža zbog svoje "nesposobnosti". Učio je po principu pokušaja i pogrešaka, a upornost se izgleda naposljetku isplatila i na kraju je pozvan da glumi u Budimpešti.

Zbog politike se razveo i emigrirao

Godine 1917. Lugosi se oženio sa Ilonom Szmick. Iste je godine počeo nastupati u mađarskim nijemim filmovima pod pseudonimom Arisztid Olt. Nastupio je u njih dvanaest kada mu je karijeru prekinuli burni poratni događaji, odnosno stvaranje kratkotrajne Mađarske Sovjetske Republike 1919. godine. 

Ubrzo nakon toga je morao napustiti Mađarsku kad je zbačena komunistička vlada 1919., čiji je Bela bio simpatizer. Istovremeno se razveo od supruge, navodno zbog političkog neslaganja s njenim roditeljima.

Otišao je u Njemačku, gdje je glumio u nekoliko danas izgubljenih filmova temeljenih na prozi Karla Maya. No, osjećao je da može i treba više od toga, pa se bez znanja riječi engleskog zaputio u Ameriku ostvariti svoje snove. Godine 1920. se ukrcao na trgovački brod koji je išao za New Orleans, odakle se zaputio u New York, piše Grunge.

Nije znao riječi engleskog, no otišao je na audiciju

Već je prvog dana u New Yorku počeo obilaziti audicije, iako su ga svi čudno gledali budući da ih nije razumio, niti su oni razumjeli njega. Ispočetka je preživljavao radeći kao fizički radnik, ali se brzo spojio s mađarskom imigrantskom kolonijom u New Yorku i probio do pozornice predstavom Crveni mak.

Sljedeća je postaja bila Hollywood, gdje je 1923. imao debi u nijemom filmu The Silent Command. Engleski je jezik učio pomalo, po ulogama, čitajući svoj tekst naglas.

Najveći trijumf mu je postao sudbina

Godine 1927. mu se ukazala prilika života, nakon predstave u kojoj je glumio grofa Drakulu, ušao je u uži izbor za glavnog glumca u filmskoj adaptaciji. On ipak nije prvi izbor Universal Picturesa, ta čast pripala je Lonu Cheneyu. Tada je Cheney umro, a Lugosi ga je zamijenio. 

U tome mu je pomogla njegova naočita pojava, markantni mađarski naglasak, ali i činjenica da je od mjesta radnje rođen tek 80-ak kilometara dalje. 

"To je za mene bilo ispunjenje snova, ali i početak noćne more", izjavio je kasnije.

Odjel za reklamiranje Universal Picturesa shvatio je da imaju zlatnu koku, pa su se posvetili smišljanju i pozadinske priče za Belinu ulogu Drakule. Njihovi PR agenti izbrisali su postojanje njegovih roditelja, teškog rada u mladosti i vojske - a ponudili su laži o grofovskoj rodovnici i dvorcu u Transilvaniji iz kojeg je navodno stigao u SAD.

Nakon fantastičnog uspjeha filma, on se nadao dobivanju karakternih uloga, no gdje god bi se pojavio, dobivao je ulogu klišejiziranog negativca. 

Pavle Vuisić "Ne držite mi govor, ustat ću iz groba i je*** vam mater"

"Nikad nijedna uloga nije toliko dominirala i utjecala na glumčev život kao ona Drakule. Ponekad sam zbog nje prosperirao, no ponekad me potpuno iscrpila. To je Drakulino prokletstvo", rekao je sam Lugosi.

Zanimljivo je da je Vlad Impaler, Brokerovo nadahnuće za grofa, također bio pogrešno shvaćen čovjek. Možda je bio pomalo žedan krvi, ali bio je i heroj.

Potplaćen i zanemaren

Bela Lugosi postao je poznat kao glumac kojeg studiji mogu dobiti jeftino. Universal Studios platili su mu samo 3500 dolara za svoj rad na Draculi, a uvijek je bio plaćen manje nego njegov konkurent Boris Karloff, za usporedive uloge.

Uzrok tome bio je dijelom rasizam - Lugosi je, kao neizvorni govornik engleskog i useljenik često bio podcijenjen i iskorištavan, a nije bio osobito vješt u samopromociji niti se time želio baviti, želio je samo glumiti.

Kad mu se 1938. rodio sin, Bela je bio toliko siromašan da nije imao novca za podmiriti bolnički račun te je posudio novac od Motion Picturesa. Banka mu je ipak ubrzo oduzela dom u kojem je živio sa ženom Lillian.

Lugosi, koji je uloge u nekoliko prestižnih filmova izgubio zahvaljujući svađi s Jamesom Whaleom, od tada je bezuspješno pokušavao dobiti nešto drukčije uloge.

Međutim, producente je gotovo uvijek zanimala isključivo varijacija na temu Drakule, a to je uključilo i njegov posljednji visokobudžetni film "Abbott and Costello Meet Frankenstein" iz 1948. godine, gdje je parodirao svoj najslavniji lik.

Drugi čin

Lugosi je do tada već bio degradiran na uloge u filmovima snimanim u tzv. Poverty Rowu, dijelu Hollywooda specijaliziranom za niskobudžetna ostvarenja. Nikada zaliječena ratna rana ga je, pak, tada okrenula uzimanju morfija o kome je postao ovisan.

1950-ih je ostarjelog i zaboravljenog Lugosija pronašao redatelj Edward D. Wood Jr. te mu dao glavne uloge u nekoliko svojih filmova – Glen or Glenda i Bride of the Monster.

Nedugo nakon snimanja potonjeg filma Lugosi je nakratko završio u klinici za odvikavanje od morfija. Po izlasku je počeo snimanje najpoznatijeg Woodovog filma Plan 9 from Outer Space, ali ga je prije dovršetka pogodio srčani udar od kojeg je i umro.

Zanimljivo je da su ga pokopali u njegovom fraku - onom u kojem je glumio grofa Drakulu. I u smrti ga je Hollywood htio iskoristiti za samopromociju, no njegov sin Bela Lugosi Junior i žena Lilian nisu to željeli dozvoliti, pa su 1966. tužili su Universal Studios zbog korištenja Lugosijevih prava na ličnost bez dopuštenja njegovih nasljednika.

Slučaj je nakon 11 godina završio čak na Vrhovnom sudu, gdje je presuđeno da mrtvi ljudi nemaju pravo na vlastiti lik i da su njihovi nasljednici također bez prava na to isto. Ta je odluka poništena 1986. u kalifornijskom zakonu o pravima slavnih.