Mary Mahoney je odrastala u predgrađu Washingtona, u dobrostojećoj katoličkoj obitelji srednje klase. Bila je najmlađa od sedmero djece i sve je bilo u redu do njezinog 16. rođendana kad su kuću napustila sva starija braća i sestre, te se ona odjednom osjećala usamljeno i izgubljeno. 

Postala je depresivna i anoreksična, te je počela eksperimentirati s drogama. Sve dok jednog dana u školi nije ugledala prijateljicu kako čita Bibliju. Prijateljica joj je rekla da je počela posjećivati skupinu nazvanu Djeca božja (COG), te joj je dala nekoliko letaka da pročita u što oni vjeruju.

Mahoney je to sve skupa bilo čudno, ali ju je i dodirnulo na neki način, te je isti dan poslije škole išla vidjeti kako izgledaju njihova okupljanja.

Budući da se mučila s pronalaskom svojeg puta u životu, ponadala se da bi COG mogao biti to što traži. Bila je to skupina mladih kršćana koji su se željeli vratiti korijenima kršćanstva živjeći u komuni i dijeleći stvari. Mahoney se osjećala voljenom i prihvaćenom i nije uopće shvaćala da je riječ o kultu, nego je smatrala da joj je pružena prilika da živi časnim životom i služi Bogu.

Nadjenula si je novo ime i, premda su se njezini roditelji protivili tome, s 18 godina je napustila dom i otišla živjeti u komunu. Ondje je smatrala da je pronašla 'novu obitelj' koja je predano pratila Krista. 

Prvotni privid sigurnosti nije bio dugog vijeka

Ono što je u prvi tren pružilo osjećaj sigurnosti, svim pridošlicama u komunu, bila je rutina. Čitali su pisma, raspravljali s osnivačem kulta, Davidom Bergom, i imali dnevne zadatke. Učili su da su život i Bog pošteni i ako se ikome dogodilo išta loše morali su sami tražiti razloge za to.

"Ništa se ne događa bez razloga jednoj od Djeci božje", stalno im je ponavljano. "Prehladili ste se? Potražite Gospodina i pitajte ga zašto vam je to učinio. Napišite priznanje i tražite molitvu kako bi se iskupili."

Stalno su 'hranjeni' teorijama zavjere koje su navodno bile odgovorne za to što sve na svijetu nije savršeno. Iluminati su, rečeno im je, upravljali svijetom iz zaleđa, pa su Djeca božja konstantno morala biti na oprezu i živjeti u tajnosti. 

Učili su ih da 'Riječ' rukovodi svime i da je grijeh sumnjati i propitkivati riječ božju. Ako je itko ikad i dvojio u izrečeno, o tome nikad nisu govorili javno, pa čak ni međusobno u tajnosti.

David Berg je tvrdio da će u siječnju 1974. godine nestati SAD. Tvrdio je da će zemlju poharati neka vrsta katastrofe ili sudnjeg dana koju će preživjeti samo članovi kulta. Nakon što se to nije dogodilo, objasnio je da su se ljudi pokajali i tražili odrješenje grijeha. Dodao je da su Djeca božja učinila tako dobro djelo da je Bog odlučio da ni ostatak nacije neće (još!) izbrisati s lica Zemlje.

Iako se Mahoney prisjeća da je u trenutku njegovog objašnjenja bila malo skeptična, kad se osvrnula oko sebe, činilo joj se da mu svi drugi vjeruju, pa je samu sebe uvjerila da mora da je u pravu.

Inače, tek poslije je saznala da na taj način funkcioniraju svi kultovi, jer ljudi prolaze kroz razdoblja sumnje, ali ako misle da svi oko njih drže da je samoprozvani prorok u pravu, i oni počnu vjerovati u to.

1976. godine, Mahoney je poslana u tajnu komunu u Pennsylvaniju. No, budući da je Berg sve češće spominjao nadolazeći nuklearni holokaust i dolazak antikrista, svi zajedno su preseljeni u 'sigurnije' zemlje trećeg svijeta. Završili su u tropskoj klimi, nenavikli na vrućinu, prljavštinu i siromaštvu, što je mnoge šokiralo.

Nakon godinu dana prikupljanja novaca i brige za djecu, dobili su 'zeleno svijetlo' da mogu početi "živjeti zakon ljubavi". Drugim riječima, 'sve što se činilo zbog ljubavi, bilo je savršeno opravdano u božjim očima'. I tako je počela era slobodnog seksa unutar komune, ali i sa strancima (u obliku prostitucije), čime su članovi mogli dokazivati svoju pripadnost zajednici.

Nagla promjena pravila

Odjedom su strogi zakoni o zabranjenom seksu prije braka zamijenjeni onima koji su tvrdili da je sve ne samo dozvoljeno, nego i poželjno. S 20 godina, Mahoney je izgubila nevinost s jednim gospodinom s Bliskog istoka. Sve za Krista.

Uskoro je poslana kako bi se brinula za djecu jednog od vođe, u tajnoj komuni. Ova komuna je bila potpuno drugačija od onih u kojima je prije boravila, iako su sve bile pod istim okriljem. Ovdašnji ljudi su bili duhoviti i dobri, te su bili zaštićeni od promiskuiteta koji je vladao unutar drugih komuna.

Tijekom četiri godine provedene kod njih, Mahoney se brinula za seksualne potrebe ljudi koji su ondje boravili. Točnije, svakih nekoliko mjeseci, uz ženin blagoslov, s njom je spavao vođa.

Kad je ostala trudna, pitala se je li to božji znak da je sada i ona dio njihove obitelji (mnogi su muškarci imali više supruga). No kad joj je dijete bilo maleno, pozvana je da se vrati u suživot s Bergom, te više nikad nije vidjela oca najstarijeg sina, što je na njoj ostavilo duboke emotivne ožiljke.

Odjednom više nije živjela u maloj, mirnoj sredini, nego je završila u spavaćoj sobi punoj neodgojene djece i žena. Nasred sobe se nalazio veliki krevet u kojem je uživao najnoviji par koji bi se najnormalnije prepuštao čarima seksa dok bi oko njih boravila djeca.

Ona bi zato u vrijeme odmora (dva sata nakon ručka), uzimala sina i s njim odlazila u duge šetnje, kako ni jedno ne bi moralo nazočiti bizarnoj situaciji i boraviti u prenapučenom domu punom seksa.

Bila je bez nade, usamljena i tužna, ali nije znala što bi drugo mogla učiniti, jer nikad nije radila nikakav pravi posao, a i roditelji su joj umrli od raka brzo nakon što ih je ostavila. Nije vidjela nikakav izlaz.

Godinu dana poslije, očajna za društvom i pronalaskom očinske figure za svojeg sina, okrenula se jednom usamljenom muškarcu. Za šest tjedana su bili par, a nakon dva mjeseca uživanja, izgubio je bilo kakav interes za nju.

Svejedno, Mahoney se još godinama grčevito držala za njega i ostala je u toj vezi rađajući novu djecu.

Treniranje strogoće

A djeci nije bilo nimalo lako. Vođe su vjerovale u kažnjavanje neposluha, pogotovo među adolescentima. Školovani su kod kuće, iako tu i nisu puno toga naučili, a ako bi u nečemu griješili drugima je bilo zabranjeno da komuniciraju s njima. 

Sva djeca su se morala gledati kao zajednička, a ako bi netko pokušao obraniti svoje dijete, bio bi optužen za favoriziranje, što je smatrano velikim grijehom.

Mahoney priznaje da je činila što je mogla kako bi spasila svoju djecu, ali većinu vremena je ipak živjela u poricanju prave situacije. Ona je naime smatrala da se zlostavljanje događa posvuda, a ne samo tu gdje je ona živjela. Dodaje da je vrlo lako živjeti u mraku kad si zatvoren u svojevrsnom vakuumu, bez pristupa knjiga, televiziji, novinama i internetu.

Postajali su sve siromašniji i snalazili su se kako su mogli. Zahvaljujući besplatnom seksu i nepostojećoj kontracepciji, imali su puno djece i nimalo vremena za razmišljanje. Ako bi se slučajno i opustili, Berg bi već smislio novi plan kako da ih dovede u red i postroži. Svi su bili pod sve većim stresom i Mahony se prisjeća kako se počela osjećati kao da je doživjela duhovnu lobotomiju. 

Kad je Berg umro, 1994. godine, njegova ljubavnica Karen Zerby preuzela je vodstvo u COG-u. 

Ona je uvela nove čudnovate doktrine, pa su svi trebali voditi ljubav s Isusom, tj. pretvarati se da su njihovi partneri Isus i tako im se obraćati tijekom seksa. 

Ljudi su morali početi pisati priče koje su im pričali duhovi, kako je Zerby objašnavala, a Mahoney nije znala kamo krenuti nakon tolikih godina provedenih u kultu. I dalje se držala za ostatke iluzije koju je na početku imala, te danas ističe da je nedostatak averzije itekako moćno oružje, koje može prevladati čak i osjećaj straha.

Konačno, kad ju je kontaktirao najstariji sin, koji je, nakon što je odrastao daleko od nje, napustio komunu, i ona je odlučila učiniti isto. On joj je rekao da je Zerby luđakinja i da su protiv njihovih vođa već dizane optužnice. 

Tad je shvatila da je dom kojem je pružila 30 godina života bio kuća strave.

Srećom, nije bilo prekasno i Mahoney već više od 10 godina živi slobodno i uči sve što je tijekom svojeg 'izbivanja' propustila. Iako se i dalje pita u čemu je pogriješila i što ju je navelo da toliko dugo pristaje na sve što je preživjela. 

Žali najviše zbog toga što je dopustila da njezina djeca žive životom kojeg su živjeli, no sama je puna nade u bolje sutra, piše Salon.