Za Romana Starovoita uspon je bio strelovit. Do proljeća 2024. bio je guverner Kurska, ruske regije koju će Ukrajinci napasti i dobrim dijelom zauzeti krajem 2024. Starvolt će međutim nešto ranije preseliti u Moskvu kao Putinov ministar prometa. Samo 6-7 mjeseci kasnije pronaći će ga mrtvog. Ujutro je stigao je na posao u Ministarstvo prometa,  pa uzeo svoj trofejni pištolj iz sefa. Odmah je otišao osobnim automobilom. Stigao je u Maljevičev park na Rublevo-Uspenskoj autocesti u Moskovskoj oblasti i tamo se upucao.

Starovoitovo guvernerstvo u Kursku prepoznato je kao uspjeh, prošlog ljeta bio je promaknut u Moskvu - a istovremeno mu je dopušteno da svog štićenika ostavi kao zamjenu, piše nezavisni portal Meduza. No, stvari su se počele neočekivano razvijati. U kolovozu 2024. ukrajinska vojska napala je Kursku oblast i u par tjedana okupirala oko tisuću četvornih kilometara njezina teritorija, uključujući regionalno središte Sudžu. Obrambena linija, očito, nije niti usporila ukrajinsku ofenzivu. Istraga je otkrila uzrok - korupciju u projektu "zmajevi zubi".

Prema  Kommersantu, istraga o zlouporabama tijekom izgradnje obrambenih struktura započela je još u svibnju 2024., odmah nakon što je Starovoit prešao u Ministarstvo prometa. No, istraga se stvarno aktivirala u jesen - očito je Kremlj zahtijevao "izvješće" nakon ukrajinske invazije. Istraga Ureda glavnog državnog odvjetnika pokazala je da do trenutka invazije linija obrane zapravo nije uopće bila dovršena, a oni objekti koji su bili spremni nisu ispunjavali zahtjeve. Na primjer, ti "zmajevi zubi" nisu bili izrađeni od betona M500, već od mnogo krhkijeg M200. Kiša i snijeg su ih oslabili - i pod težinom ukrajinskih oklopnih vozila jednostavno su se raspali.

Kurska oblast primila je pritom više od 19 milijardi rubalja iz saveznog proračuna za izgradnju obrambenih objekata. Ugovori o gradnji dodijeljeni su bez standardnih konkurentskih postupaka. Regionalni odjel za kapitalnu izgradnju bio je administrator sredstava, a glavni izvođač radova bila je Korporacija za razvoj Kurske oblasti. Korporacija je sklopila 23 ugovora s nekoliko tvrtki kojima upravljaju četiri poslovna čovjeka: Maksim Vasiljev, Jurij Bessonov, Vladislav Martjanov i Ivan Utkin. Sud je kasnije utvrdio da su tijekom gradnje ukrali ukupno preko četiri milijarde rubalja - više od četvrtine svih dodijeljenih sredstava. Mito dužnosnicima iznosio je od 10% do 25%. Dio novca je povučen i potrošen na skupe automobile i nekretnine, navodi Meduza. 

U studenom 2024. uhićeni su čelnici Razvojne korporacije i tvrtki izvođača radova. Među uhićenima bili su izvršni direktor korporacije Vladimir Lukin, njegovi zamjenici Igor Grabin i Snežana Martjanova - to je sestra Vladislava Martyanova. Jedan od izvođača radova, Maksim Vasiljev, zastupnik regionalne Dume i formalno savjetnik izvršnog direktora jedne od tvrtki izvođača radova, tada je izbjegao uhićenje potpisivanjem ugovora s Ministarstvom obrane.

Početkom 2025. slučaj je premješten iz Kurska u Moskvu. Uslijedio je drugi val uhićenja: bivši guverner Smirnov i njegov zamjenik Aleksej Dedov. Optuženi su za vođenje organizirane kriminalne skupine koja je prijevarom krala proračunska sredstva. Istovremeno, Vasiljevu su oduzete parlamentarne ovlasti i uhićen je.

Smirnov i Dedov isprva su odbili priznati krivnju, ali su potom počeli surađivati ​​s istragom i svjedočili protiv Starovoita.

Starovoit je očito očekivao da će biti smijenjen. Malo je vjerojatno da bi itko mogao ozbiljno povjerovati da nije znao za tako velike krađe na tako važnom gradilištu u regiji koju je vodio. No, ministar je vjerojatno računao na pokroviteljstvo braće Rotenberg, dugogodišnjih Putinovih prijatelja, koji imaju velike interese u prometnom sektoru i koji su lobirali za imenovanje Starovoita, kojeg su dobro poznavali, u Ministarstvo prometa.