Čini se da Iran nije prijemčiv za "umijeće pregovaranja" po kojem je američki predsjednik Donald Trump poznat. Trump očajnički pokušava uvjeriti javnost da je Islamska Republika spremna okončati rat, no iz Teherana ne stižu nikakvi javni signali da su mu voljni pomoći da se izvuče iz krize koju je sam pokrenuo.

Sukob, koji je započeo 28. veljače 2026. zajedničkom američko-izraelskom operacijom "Epic Fury" u kojoj je navodno ubijen i vrhovni vođa Ali Hamenei, sada ulazi u opasnu fazu. Iako se govori o diplomaciji, Pentagon je naredio slanje tisuća dodatnih marinaca i padobranaca na Bliski istok, pozicionirajući ih za moguće "ciljane, kratkotrajne misije" unutar Irana.

Trumpove tvrdnje su jedno, sumorna stvarnost drugo

​- Toliko jako žele dogovor, ali se boje to reći jer misle da će ih ubiti vlastiti narod - rekao je Trump članovima Kongresa u srijedu navečer.

​- Također se boje da ćemo ih mi ubiti - dodao je u svojem najnovijem zbunjujućem komentaru o sukobu.

Ovaj raskorak dovodi u sumnju Trumpove tvrdnje da bi dogovor mogao biti na pomolu, dok zamah neizbježno vodi prema opasnoj eskalaciji sukoba. Bilo kakva odluka o slanju američkih trupa u akciju predstavljala bi ogroman rizik za Trumpa jer bi mogla rezultirati značajnim američkim žrtvama. To bi izazvalo i daleko gore ekonomske potrese od onih koji su već nastali zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, zbog čega su cijene nafte skočile sa 70 na preko 110 dolara po barelu. Produljeni rat mogao bi progutati ostatak njegova drugog mandata, nakon što je na vlast došao s obećanjem da će završavati ratove, a ne započinjati ih.

Trump je oduvijek uspijevao preoblikovati javnu percepciju stvarnosti. No, sada je potrebna stvarna supstanca kako bi izgradio izlaznu strategiju koja čuva njegov kredibilitet, a istovremeno izbjegava ustupke Iranu koji bi ismijali njegove proglase pobjede. Situacija također zahtijeva nešto strano predsjednikovoj životnoj filozofiji - pružanje neprijatelju časnog izlaza umjesto inzistiranja na potpunoj predaji.

Diplomatski napori u sjeni golemih razlika

Iako Trumpov nestalan pristup, koji se kreće od prijetnji uništenjem do najava skorog mirovnog sporazuma, nije neuobičajen, izgledi za mir su slabi. Aaron David Miller, bivši američki pregovarač za Bliski istok, smatra da su ulozi previsoki.

​- Iranci će tražiti cijenu koju Donald Trump nije spreman platiti, a to ga ostavlja sa stvarnošću u kojoj mora pokrenuti veliku operaciju, ne samo da otvori tjesnac, nego da ga i održi otvorenim - rekao je Miller za CNN International.

Mirovne pregovore često prethodi zauzimanje čvrstih pozicija, no ovdje su razlike ogromne i stvarne. Pregovori se navodno vode preko posrednika poput Pakistana i Turske, no obje strane javno umanjuju njihov značaj. Dok je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči u srijedu izjavio da je SAD poslao više poruka, ali je negirao da se pregovori odvijaju, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt istaknula je "produktivne razgovore" i upozorila da je Trump spreman "osloboditi pakao" ako Iran ne pristane na dogovor.

Američki plan od 15 točaka protiv iranskih pet zahtjeva

Vjeruje se da američki plan u 15 točaka uključuje zabranu iranskog nuklearnog oružja, predaju zaliha obogaćenog uranija, prekid podrške regionalnim paravojnim skupinama i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Činjenica da je tjesnac, koji je na početku sukoba bio otvoren, sada postao ključni američki zahtjev, pokazuje koliko je rat izmakao Trumpovoj kontroli.

S druge strane, Iran je putem državne televizije Press TV predstavio svoj protuprijedlog u pet točaka. Teheran zahtijeva potpuni prekid agresije i atentata, jamstva da se rat neće nastaviti, isplatu ratne odštete i, kao maksimalistički zahtjev koji Trump nikada ne bi mogao prihvatiti, priznanje suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem. To bi Islamskoj Republici dalo kontrolu nad 20 posto svjetske opskrbe naftom.

Napretku ne pomaže ni temeljni raskorak u percepciji: obje strane u sukobu misle da pobjeđuju. Glasnogovornica Leavitt kritizirala je Iran jer ne shvaća "da su vojno poraženi".

Gotovo je sigurno da su tisuće američkih i izraelskih zračnih napada opustošile iranske oružane snage i vodstvo. Prema izvješćima američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM), pogođeno je više od deset tisuća ciljeva, a stopa lansiranja iranskih dronova i projektila smanjena je za 90 posto. Međutim, Trumpove opetovane tvrdnje o pobjedi sugeriraju nerazumijevanje načina na koji njegovi protivnici gledaju na sukob. Za iranski režim, opstanak u bilo kojem obliku predstavlja pobjedu. Oni ne mogu pobijediti u konvencionalnom ratu, ali nastoje nanijeti toliko boli SAD-u i svijetu da Trump ne bude imao drugog izbora nego se povući.

Postoji li još nada za dijalog?

Svi ratovi izgledaju nerješivo prije nego što diplomacija započne. Možda postoji prozor od nekoliko tjedana dok se američke kopnene snage okupljaju, a sat otkucava i iz drugog razloga - posljednji tankeri s naftom i plinom koji su napustili Perzijski zaljev prije izbijanja rata uskoro će stići na odredišta. Nakon toga, energetska kriza i ekonomski problemi samo će se pogoršavati.

Trita Parsi s Instituta Quincy vjeruje da i Iran, poput Trumpa, ima poticaj za okončanje rata.

​- No, Trump će morati nešto dati da završi ovaj rat, a to je vrlo drugačija pozicija od one s koje je krenuo - rekao je Parsi, ističući da je SAD već napravio jedan važan ustupak: ukidanje sankcija na iransku naftu koja je već bila na moru. To je presedan koji bi mogao oblikovati buduće mirovne pregovore. Nije mnogo, ali je nešto.