Luiz Inácio Lula da Silva osvojio je četvrti predsjednički mandat pobijedivši Flávija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika osuđenog zbog pokušaja državnog udara. Izbori su bili mnogo više od borbe dvojice političara: odlučivalo se o odnosima sa SAD-om, budućnosti amazonskih prašuma i političkom smjeru najveće latinoameričke države.

Bivši predsjednik završio je u zatvoru zbog korupcije, izašao na slobodu i ponovno osvojio vlast. Njegov najveći politički protivnik u međuvremenu je izgubio izbore, pokušao ostati na vlasti i također završio iza rešetaka. Potom je u političku arenu ušao njegov sin, odlučan vratiti obitelj u predsjedničku palaču i osloboditi oca. Zaplet je to dostojan brazilske televizijske sapunice, ali riječ je o stvarnom političkom životu zemlje s više od 200 milijuna stanovnika.

IVAN MIŠKOVIĆ (106) Jači i od Jože Manolića! Našao mikrofone i kabele ispod Titova kreveta

Aktualni predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, jedan od najutjecajnijih latinoameričkih političara posljednjih desetljeća, pobijedio je Flávija Bolsonara, najstarijeg sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Prema rezultatima brazilskog Vrhovnog izbornog suda, Lula je osvojio 51,79 posto glasova, a njegov protivnik 48,21 posto. Razlika je iznosila nešto više od 4,4 milijuna glasova. Bolsonaro mlađi odbio je priznati poraz i zatražio poništavanje rezultata.

Bila je to pobjeda koja je do posljednjeg trenutka izgledala neizvjesno. U prvom krugu, održanom 4. listopada, Flávio Bolsonaro osvojio je 47,03 posto glasova, a Lula 45,16 posto. Brazil se tako suočio s mogućnošću da obitelj Bolsonaro ponovno preuzme vlast, samo četiri godine nakon što je poraz njezina političkog patrijarha doveo do jednog od najvećih napada na demokratske institucije u novijoj povijesti zemlje.

Od dječaka koji je čistio cipele do predsjedničke palače

Lulina biografija gotovo je nevjerojatna. Rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji, školovanje je morao prekinuti nakon samo nekoliko razreda, a već s 12 godina zarađivao je čisteći cipele. Dvije godine poslije zaposlio se kao skladišni radnik. Njegov put prema vrhu brazilske politike nije vodio kroz elitna sveučilišta ni političke dinastije, nego kroz tvornice, radničke sindikate i ulične prosvjede.

Tijekom 70-ih godina postao je jedno od najprepoznatljivijih lica sindikalnog pokreta, a početkom osamdesetih sudjelovao je u stvaranju Radničke stranke. Na predsjedničkim izborima prvi je put sudjelovao 1989. godine, ali do pobjede je morao čekati sve do 2002. Četiri godine poslije osvojio je drugi mandat.

Njegovu popularnost učvrstile su socijalne reforme usmjerene na najsiromašnije stanovnike Brazila. Posebno se isticala Bolsa Família, program novčane pomoći siromašnim obiteljima, uz uvjete poput redovitog školovanja djece i cijepljenja. Program je s vremenom obuhvatio milijune kućanstava i postao jedan od najpoznatijih primjera državne borbe protiv siromaštva u Latinskoj Americi.

Kada je 2011. napustio predsjedničku dužnost, Lula je uživao potporu više od 80 posto stanovništva. Činilo se da će u brazilskoj povijesti ostati upamćen kao predsjednik koji je milijunima ljudi omogućio izlazak iz siromaštva. Međutim, nekoliko godina poslije njegova je politička karijera gotovo uništena.

Naime, Lula i njegova Radnička stranka našli su se u središtu golemog korupcijskog skandala povezanog s državnom naftnom kompanijom Petrobras. Istražitelji su tvrdili da su velike građevinske tvrtke dobivale unosne državne ugovore, dok su zauzvrat isplaćivale mito političarima i financirale njihove stranke. Lula je 2017. proglašen krivim za korupciju, a kazna mu je nakon žalbenog postupka povećana na 12 godina zatvora.

Ipak, iza rešetaka proveo je 580 dana. Brazilski Vrhovni sud 2021. poništio je njegove presude zbog nepravilnosti povezanih s nadležnošću suda, a utvrđena je i pristranost suca Sérgija Mora, koji je vodio jedan od ključnih postupaka protiv njega. Moro je u međuvremenu postao ministar pravosuđa upravo u vladi Jaira Bolsonara, Lulina najžešćeg političkog protivnika. Poništavanje presuda omogućilo je Luli povratak u politiku i kandidaturu na izborima 2022., na kojima je pobijedio Bolsonara.

Bolsonarovi krenuli u obračun s državom

Jair Bolsonaro preuzeo je predsjedničku dužnost 2019. godine. Bivši vojni časnik, poznat po krajnje desnim stavovima i nostalgiji za vojnom diktaturom koja je Brazilom vladala od 1964. do 1985., brzo je postao jedan od najkontroverznijih političara na svijetu. Protivio se pobačaju i istospolnim brakovima, zalagao se za liberalizaciju posjedovanja vatrenog oružja i slabiju regulaciju gospodarstva. Posebno je oštre kritike izazvao tijekom pandemije koronavirusa, čiju je opasnost sustavno umanjivao. Na međunarodnoj sceni održavao je bliske odnose s Donaldom Trumpom, a nakon ruske invazije na Ukrajinu odbio je otvoreno osuditi Moskvu, pozivajući se na brazilsku neutralnost.

Njegov poraz od Lule 2022. godine pretvorio se u ozbiljnu političku krizu. Bolsonaro nije prihvatio rezultat, iako je vlast formalno predao, a njegovi pristaše tjednima su prosvjedovali, blokirali prometnice i zahtijevali vojnu intervenciju. Vrhunac je uslijedio 8. siječnja 2023., kada su tisuće radikaliziranih prosvjednika upale u zgrade Kongresa, Vrhovnog suda i predsjedničke palače u Brasíliji. Razbijali su namještaj, uništavali umjetnine i napadali policajce. Prizori su podsjetili na napad na američki Kapitol dvije godine ranije.

Uslijedile su opsežne istrage. Više od dvije tisuće ljudi privedeno je zbog sudjelovanja u neredima, a brojni sudionici dobili su zatvorske kazne. U rujnu 2025. i sam Jair Bolsonaro osuđen je zbog sudjelovanja u zavjeri čiji je cilj bio spriječiti demokratsku predaju vlasti. Izrečena mu je kazna od 27 godina i tri mjeseca zatvora. Zbog zdravstvenih problema, uključujući bronhopneumoniju, tijekom 2026. određeno mu je izdržavanje kazne u kućnom pritvoru. Time je otvoren prostor za novog kandidata desnice. Umjesto oca, na predsjedničke izbore krenuo je njegov najstariji sin.

Pokušao vratiti oca na vlast

Flávio Bolsonaro izgradio je političku karijeru kao zastupnik u saveznoj državi Rio de Janeiro, a zatim kao senator. Za razliku od oca, poznatog po agresivnoj retorici i čestim verbalnim sukobima, Flávio se nastojao predstaviti kao smireniji i pragmatičniji političar. Neki njegovi bivši suradnici smatraju da je skloniji pregovorima i kompromisu od Jaira Bolsonara. Međutim, ideološke razlike između oca i sina mnogo je teže pronaći.

Flávio se također zalagao za lakši pristup vatrenom oružju, strože mjere protiv kriminala i smanjenje državnih ograničenja poduzetnicima. Poljoprivrednicima je obećavao manje ekoloških i administrativnih prepreka, dok je jednu od ključnih političkih ambicija vezao uz poništavanje presude vlastitom ocu.

Njegova kampanja otvoreno se oslanjala na obiteljsko prezime. U srpnju 2026. na stranačkom skupu prikazana je snimka na kojoj je Jair Bolsonaro, digitalno rekonstruiran uz pomoć umjetne inteligencije, podržao sinovu kandidaturu. Bivši predsjednik morao je potom poricati da je osobno sudjelovao u njezinoj izradi jer su mu tijekom izdržavanja kazne bila zabranjena politička istupanja.

Flávio je često isticao vlastitu sličnost s ocem, ali je istodobno pokušavao pokazati da ima vlastiti politički identitet. Njegovi kritičari tvrdili su da nema dovoljno osobne karizme ni originalnih ideja te da političku relevantnost gotovo u cijelosti duguje prezimenu. No rezultati prvog kruga pokazali su da podcjenjivanje Bolsonarova nasljednika može biti ozbiljna politička pogreška.

Trump je imao svog favorita

Brazilski predsjednički izbori bili su važni i za Washington. Donald Trump godinama je održavao dobre odnose s Jairom Bolsonarom, s kojim dijeli brojne političke i ideološke stavove. Njihove administracije bile su bliske u pitanjima konzervativnih društvenih vrijednosti, sigurnosti i odnosa prema ljevici. Flávio Bolsonaro u svibnju 2026. sastao se s Trumpom, koji ga je nakon razgovora pohvalio kao inteligentnog mladog političara privrženog svojoj zemlji.

Pobjeda Bolsonara mlađeg omogućila bi Trumpu jačanje utjecaja u Latinskoj Americi i približavanje Brazila američkoj administraciji. S druge strane, Lula se protivi američkim pokušajima političke dominacije zapadnom hemisferom i inzistira na samostalnijoj vanjskoj politici.

Zato se izborna bitka nije vodila samo oko gospodarskog programa i unutarnje sigurnosti. U pozadini se nalazilo pitanje hoće li najveća latinoamerička država nastaviti graditi vlastitu međunarodnu poziciju ili će se snažnije povezati s Trumpovim političkim blokom.

Sudac - neprijatelj obitelji Bolsonaro

Jedna od ključnih figura brazilske političke drame nije bila na glasačkom listiću. Riječ je o sucu Vrhovnog suda Alexandreu de Moraesu, koji je godinama bio u središtu obračuna brazilskih institucija s pokušajima osporavanja izbornih rezultata. Moraes je potpisivao naloge za uhićenja osoba povezanih s pokušajem državnog udara, a naredio je i blokiranje internetskih računa koji su širili pozive na rušenje ustavnog poretka. Za Luline pristaše postao je simbol obrane demokracije. Za Bolsonarove sljedbenike bio je politički progonitelj, sudac koji zloupotrebljava ovlasti i guši slobodu izražavanja.

Njegova kontroverzna uloga dodatno je zaoštrena tijekom listopada 2026., kada su se pojavile informacije o financijskim vezama odvjetničke tvrtke njegove supruge s poduzetnikom Danielom Vorcarom, povezanim sa skandalom oko banke Banco Master. Prema objavljenim materijalima istrage, tvrtka je primila oko 26 milijuna dolara, a otkrivena je i komunikacija između suca i bankara. Protiv Moraesa u vrijeme objave tih informacija nisu bile podignute formalne optužbe, no dio zastupnika počeo je zahtijevati njegovo uklanjanje s dužnosti.

Flávio Bolsonaro iskoristio je skandal kako bi pokušao povezati Lulinu vlast s korupcijom u pravosuđu, iako aktualni predsjednik nije imenovao Moraesa na sudačku dužnost. Tako je posljednje tjedne kampanje obilježio paradoks: obitelj čiji je politički vođa osuđen zbog pokušaja državnog udara pokušavala je pridobiti birače optužujući institucije koje su ga osudile za korupciju i zloupotrebu moći.

Sudbina Amazone također je bila na glasačkom listiću

Izbori u Brazilu imali su posebno značenje za globalnu borbu protiv klimatskih promjena. Dvojica kandidata zastupala su bitno različite pristupe zaštiti amazonske prašume, jednog od najvažnijih svjetskih prirodnih područja za očuvanje bioraznolikosti i reguliranje klime. Lula je tijekom mandata obnovio i ojačao institucije odgovorne za nadzor krčenja šuma te obećao zaustaviti nezakonitu sječu u Amazoniji do 2030. godine. Prema podacima navedenima u analizi Meduze, tijekom 2026. krčenje šuma palo je na najnižu razinu od 1998., a u usporedbi s 2022., posljednjom godinom predsjedništva Jaira Bolsonara, smanjilo se za 71,2 posto.

Ipak, ni Lula nije bio pošteđen kritika ekoloških organizacija. Tijekom 2026. podržao je istraživanje naftnih nalazišta u blizini ušća Amazone, što je otvorilo pitanje proturječja između njegovih klimatskih obećanja i gospodarskih interesa.

Flávio Bolsonaro zastupao je drukčiji pristup. Zalagao se za uklanjanje dijela ograničenja koja otežavaju poslovanje poljoprivrednicima i poduzetnicima, a prema klimatskim promjenama izražavao je znatno skeptičnije stavove. Ekološki aktivisti upozoravali su da bi povratak obitelji Bolsonaro na vlast mogao poništiti dio postignutog napretka u zaštiti prašume. Posebno su strahovali od slabljenja institucija koje nadziru nezakonitu sječu i od širenja poljoprivrednih površina na račun šumskih područja.

Brazil ostaje duboko podijeljen

Izborna kampanja dodatno je pokazala koliko je brazilsko društvo politički polarizirano. Tijekom televizijskog sučeljavanja 18. listopada kandidati su velik dio vremena potrošili na međusobne napade, dok su konkretni gospodarski i socijalni programi ostali u drugom planu. U posljednjim danima kampanje obje su strane jedna drugu optuživale i za zloupotrebu digitalnih platformi. Lulin tim tvrdio je da Meta pogoduje objavama Flávija Bolsonara, dok je Bolsonaro optuživao predsjednikovu kampanju za korištenje državnih komunikacijskih kanala u političke svrhe. Obje su strane tražile i sudske intervencije.

Na kraju je Lula uspio nadoknaditi zaostatak iz prvog kruga i izboriti četvrti predsjednički mandat, što je presedan u novijoj brazilskoj povijesti. Pobjedom je osigurao nastavak svoje politike socijalnih programa, zaštite okoliša i relativno neovisnog međunarodnog položaja Brazila.

No poraz Flávija Bolsonara ne znači i kraj političkog pokreta njegova oca. Gotovo polovica birača podržala je kandidata koji je obećavao nastaviti Bolsonarovu političku ostavštinu. A činjenica da je poraženi kandidat odbio priznati rezultat ponovno je otvorila pitanje spremnosti brazilske desnice da prihvati izborni poraz.

Brazilska politička sapunica tako nije završila pobjedom jednog predsjednika nad sinom drugoga. Lula je ostao na vlasti, Jair Bolsonaro iza rešetaka, a Flávio je pokazao da prezime njegova oca i dalje može mobilizirati desetke milijuna birača. Pred najvećom latinoameričkom državom sada je novi mandat starog predsjednika, ali i stari problem: kako ponovno politički povezati zemlju u kojoj dvije gotovo jednako velike skupine stanovništva imaju potpuno različite predodžbe o njezinoj budućnosti.

* uz korištenje AI-ja