Steve Witkoff, izaslanik i poslovni partner Donalda Trumpa, sastao se barem tri puta s Vladimirom Putinom bez prisutnosti prevoditelja ili drugih američkih diplomatskih predstavnika; Ujedinjeni Arapski Emirati sklopili su ugovor vrijedan pola milijarde dolara za 49% udjela u World Liberty Financial, tvrtki za kriptovalute koju su u jesen 2024. osnovale obitelji Trump i Witkoff; Katar, Pakistan, Saudijska Arabija, Vijetnam i Oman su među zemljama koje su sklopile poslovne ugovore s Trumpovom obitelji otkako je ponovno izabran, piše Corriere della Sera. 

Ali nije samo američki predsjednik taj koji nas podsjeća na vezu između stvarnih ili željenih autokratskih političkih modela, novca i destabilizacije međunarodnih odnosa. 
Samo pogledajte Katar, njegov pristup prema izraelskom vođi Benjaminu Netanyahuu ili prema Libiji. Veza između vođa, autokracije i novca postoji. Čak i prije ili bez Trumpa, piše Corriere.

Steve Witkoff , izaslanik i suradnik američkog predsjednika, navodno ne govori ruski, nikada nije radio na Rusiju niti je imao ikakvog diplomatskog iskustva. Pa ipak, 11. veljače 2025. vidimo ga kako se smiješi u sobi u Kremlju i toplo se rukuje s Vladimirom Putinom. 
Njih dvojica se nikada nisu sreli, ali tog dana su proveli tri i pol sata razgovarajući. Detalji razgovora nikada nisu objavljeni, iako su donijeli barem jedan konkretan rezultat: tog dana moskovska vlada pristala je pustiti i dopustiti odlazak Marca Fogela, američkog zatvorenika uhapšenog pod izlikom i osuđenog na 14 godina zatvora.

Sastanak bez svjedoka: kako se promijenila američka diplomacija

No vrlo je malo vjerojatno da su Putin i Witkoff o tom slučaju raspravljali tri i pol sata. O čemu su razgovarali ostatak vremena? Nijedan drugi sastanak između njih dvojice nije trajao toliko dugo, čak ni od tada, ali najvjerojatnije nikada nećemo saznati sadržaj tog konkretnog sastanka. Razlog je jednostavan: nema američkih svjedoka, jer nije bilo dužnosnika odgovornih za bilježenje i njihovo dijeljenje unutar administracije, niti je postojao američki prevoditelj koji bi provjerio točnost prijevoda ruskog prevoditelja. U tom pogledu, taj sastanak predstavlja apsolutnu iznimku u desetljećima američke diplomatske povijesti.
Witkoff, međutim, nije iznimka. mjesec dana kasnije, a zatim ponovno dva mjeseca kasnije, Trumpov izaslanik ponovno će se sastati s ruskim predsjednikom, opet bez pratnje ili prevoditelja iz vlastite zemlje. Bez ikoga tko bi izvijestio vanjski svijet. Nemam pojma o čemu su se raspravljali. Znamo samo da je američka administracija od tada gotovo potpuno napustila Ukrajinu, a sam Trump sve otvorenije staje na stranu Rusije - došli smo do točke u kojoj je Ukrajina do 2026. isporučila više oružja Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima u Perzijskom zaljevu nego što su Sjedinjene Države isporučile Ukrajini (ovo potonje je nula).

Način rada i poslovanje s kriptovalutama

Također znamo da se, samo nekoliko tjedana prije sastanka Putina i Witkoffa u Kremlju, dogodio još jedan primjer načina djelovanja okruženja koje sada dominira Bijelom kućom. Četiri dana prije nego što je predsjednik položio prisegu za svoj drugi mandat, obitelji Trump i Witkoff postigle su dogovor s investicijskim fondom pod nazivom "Aryam Investment 1 ", u kojem je investitor savjetnik za nacionalnu sigurnost i član vladajuće obitelji UAE-a, Šeik Tahnoon bin Zayed Al Nahyan. Ugovor je vrijedan pola milijarde dolara i predviđa da investitor iz Abu Dhabija preuzme 49% udjela u World Liberty Financial, tadašnjoj kripto tvrtki obitelji Trump i Witkoff u nastajanju . 
Taj ugovor nikada ne bi bio objavljen da ga nije otkrio Wall Street Journal ranije ove godine. Trumpovi su primili 187 milijuna dolara, a Witkoffovi 31 milijun dolara. 
Međutim, znamo da su nakon tog sporazuma Ujedinjeni Arapski Emirati dobili Trumpovo zeleno svjetlo za isporuku 500.000 naprednih poluvodiča godišnje, proizvedenih u Americi. Ukinuta su izvozna ograničenja koja su postojala prije.

Pitanje, dakle, nije bogate li se Trump i oni bliski njemu od njegova povratka u Bijelu kuću, jer je to svima jasno:  New York Times  procjenjuje njihovu neto vrijednost na 1,4 milijarde dolara od početka njegova drugog predsjedništva, piše Corriere. Prije trideset ili dvadeset godina, administracije Billa Clintona i Georgea W. Busha bile su različite u mnogočemu, ali ujedinjene u jednoj točki: bile su uvjerene da mogu učiniti autokratske i korumpirane zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza ili Bliskog istoka demokratskijima i transparentnijima, sličnim (u teoriji) naprednim zemljama. Međutim, zaraza djeluje u suprotnom smjeru: moć novca autokracija prijeti demokracijama i međunarodnim strukturama, i politički i u smislu pristupa resursima.

"Projekt Vrana"

Razmotrimo slučaj "Raven", preteču koja je trebala oglasiti alarm. U 2010-ima, mnoge zaljevske monarhije gajile su sve veće ogorčenje prema Kataru, optuženom za financiranje terorista iz Al-Qaide, ISIS-a i Hamasa te za raspirivanje Arapskog proljeća kako bi se svrgnule regionalne vlade u iščekivanju uspona Muslimanskog bratstva. S obzirom na svoju islamističku ideološku blizinu, Katar je također bio arapska petrodržava koja je održavala najbliže i najsrdačnije odnose s Iranom tijekom cijelog desetljeća.

Vlada Abu Dhabija tada je pokrenula svoju najsmjeliju inicijativu: angažirala je bivše agente američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) da pokrenu kibernetički napad (nazvan "Projekt Raven"), ukravši tisuće dokumenata iz vladinih digitalnih arhiva. U sljedećim godinama na vidjelo je izašlo ono što se činilo kao pisma katarskog ministra financija ili ureda premijera, a koja su sadržavala platne naloge utjecajnim osobama ili organizacijama u demokratskim zemljama. Dokumente je prvi put objavila francuska novinska platforma  Blast .

Tok novca iz Katara zapadnim političarima

Kome su naslovljeni ovi očiti nalozi za plaćanje? Pismo Ministarstva financija u Dohi, najvjerojatnije iz listopada 2011., sadrži navodni nalog za plaćanje francuskom filozofu i aktivistu Bernardu-Henriju Lévyju. Iznos koji se navodno treba prenijeti je 40 milijuna katarskih rijala, što je ekvivalentno nešto više od devet milijuna eura. Treba napomenuti da ne postoje dokazi da je francuski filozof ikada primio ta sredstva. To je bilo razdoblje u kojem je Bernard-Henri Lévy odigrao vrlo aktivnu ulogu u uvjeravanju francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja da vojno intervenira u Libiji kako bi podržao ustanak protiv pukovnika Muammara Gaddafija. Katar je u to vrijeme također pozdravio svrgavanje sekularnog diktatora u Tripoliju, kako bi olakšao uspon islamističke vlade koju je predvodilo Muslimansko bratstvo. 
Blast  dovodi u pitanje postoji li veza između Gaddafijeva pada i plaćanja, koje objavljeni dokument predstavlja kao namijenjeno Bernardu-Henriju Lévyju. Lévy poriče da je imao ikakve poslove s Katarom i tuži  novinare Blasta  za klevetu, tražeći 100.000 eura odštete i povlačenje članka. Rezultat: francuski suci ne odlučuju o autentičnosti pisma, ali presuduju protiv francuskog filozofa u prvom stupnju i u žalbenom postupku, napominjući da se novinarska istraga temelji na savjesnoj provjeri. Bernard-Henri Lévy odustaje od žalbe Vrhovnom sudu, iako i dalje poriče cijelu aferu.

Zašto je Katar plaćao Carli Bruni- Sarkozy? i Platinijevu sinu?

Pojavili su se i drugi dokumenti koji se pripisuju Kataru. Pismo, očito iz Ministarstva gospodarstva i financija u Dohi, od studenog 2009., čini se da nalaže isplatu ekvivalenta šest milijuna eura Carli Bruni-Sarkozy, supruzi francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Drugo, vjerojatno iz prosinca 2010., upućuje isti zahtjev za devet milijuna eura Laurentu Platiniju, sinu bivšeg prvaka Michela Platinija, a tada vodećoj osobi u međunarodnim nogometnim organizacijama (Katar je tada ciljao na osvajanje Svjetskog prvenstva 2022.). Još jedno pismo iz siječnja 2018. čini se da dodjeljuje tri milijuna eura nevladinoj organizaciji Human Rights Watch (koja je te godine objavila iznenađujuće pozitivno izvješće o stanju ljudskih prava u emiratu).

Zatim tu su pisma koja se očito odnose na čelnike. Za neka se kaže da se odnose na samog Sarkozyj a- navodni nalog za isplatu 15 milijuna eura od Qatar Sports Investmentsa za podršku njegovoj kandidaturi za Svjetsko prvenstvo 2022. i akviziciji Paris Saint-Germaina; te dva navodna naloga za isplatu u ukupnom iznosu od 65 milijuna dolara, 2012. i 2018., za podršku izbornim kampanjama izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. U toj fazi i u godinama nakon toga, Katar je također koristio svoja sredstva u Europskom parlamentu, između ostalog, kako bi pokušao potaknuti protivljenje Bruxellesa usponu dužnosnika Ujedinjenih Arapskih Emirata na najvišu dužnost u Interpolu.

Mora se reći da se nikada nisu pojavili dokazi koji bi potvrdili autentičnost dokumenata o Sarkozyju i Netanyahuu. No, nitko nikada nije službeno demantirao niti tužio novine koje su izvijestile o sadržaju pisama. Štoviše, tri bliska Netanyahuova suradnika trenutno su pod istragom u Izraelu zbog optužbi za primanje sredstava iz Katara, prije i tijekom rata izazvanog pogromom Hamasa 7. listopada 2023. Nekoliko analitičara smatra da je Netanyahu bio potpuno iznenađen tim napadima, jer je vjerovao da je uspostavio čvrst odnos s financijerima Hamasa unutar vlade u Dohi.

Mnogo tkockica tu nedostaje, izmiče. Ali raspršeni tragovi diljem međunarodnog sustava upućuju u istom smjeru: ekonomski, politički i vojni uspon autokratskih, neliberalnih ili personalističkih vlada čini neprozirne transakcije ključnim sastojkom kaosa posljednjih godina. Vjerojatno je da se nijedan od ratova koji nas okružuju u Europi, Mediteranu i Bliskom istoku ne može u potpunosti razumjeti bez viđenja tokova gotovine, kriptovaluta ili prijenosa sredstava iz poreznih oaza, navodi Corriere. Američka transformacija pod Trumpom samo ubrzava ovaj fenomen.