U mirnoj londonskoj četvrti Pimlico, poznatoj po skupim nekretninama, elegantnim pročeljima i povijesnim kućama, posljednjih se mjeseci vodi neobičan susjedski rat. Povod nije buka, nepropisno parkiranje ili problematičan stanar, nego dolazak diplomatskog predstavništva Crne Gore. Peterosobna obiteljska kuća u Cambridge Streetu pretvorena je u veleposlanstvo, na pročelju se zavijorila crnogorska zastava, a stanovnici jedne od najuglednijih londonskih četvrti počeli su prosvjedovati. Nekima se ne sviđa izgled zastave, drugi smatraju da veleposlanstvu nije mjesto među obiteljskim kućama, a jedna je žena otišla korak dalje i pokrenula sudski postupak tvrdeći da joj prisutnost diplomatske misije ozbiljno narušava psihičko zdravlje.

HRVATSKI UVJETI Vaterpolski bazen, Morinj i milijarde: Hrvatska traži od Crne Gore ovih 8 stvari

Kako piše britanski The Guardian, spor je stigao do Visokog suda u Londonu nakon što je 35-godišnja Diana Simpson, koja sa svojim roditeljima živi neposredno pokraj novog crnogorskog veleposlanstva, odlučila tužiti gradske vlasti Westminstera. Od suda traži preispitivanje odluke kojom je odobrena prenamjena obiteljske kuće u diplomatsko predstavništvo, a otvorena je i mogućnost zahtjeva za odštetom. Problem je počeo još prije nekoliko mjeseci, kada se na kući na broju 40 Cambridge Streeta pojavila crvena zastava sa zlatnim rubom. Stanovnici su ubrzo otkrili da je dotadašnja obiteljska kuća iznajmljena crnogorskoj državi, koja ju je odlučila koristiti kao novo veleposlanstvo. Dio susjeda tvrdio je da za takvu promjenu namjene nisu pravodobno pribavljene potrebne dozvole. Prve pritužbe bile su gotovo komične. Jedan je stanovnik crnogorsku zastavu opisao kao neukusnu i smatrao da strši među elegantnim kućama koje imaju status zaštićene graditeljske baštine. Drugi se požalio da jarkocrvena zastava sa zlatnim obrubom narušava dostojanstven izgled bijelih pročelja iz razdoblja kasne regencije, koje je projektirao poznati britanski graditelj Thomas Cubitt.

Diplomati su pokušali ublažiti nezadovoljstvo organiziranjem večernjeg druženja uz piće i male zalogaje. Crnogorski otpravnik poslova pozvao je susjede kako bi ih upoznao s novim stanovnicima njihove ulice i pokazao da nema razloga za zabrinutost. Dio nezadovoljnih susjeda nakon druženja postao je pomirljiviji, ali ne i Diana Simpson. Ona je odrasla u toj ulici i ondje živi više od tri desetljeća. Kći je bivšeg američkog diplomata, diplomirala je na prestižnom Sveučilištu Stanford, a prema sudskim dokumentima ima dijagnosticiranu kliničku anksioznost, dugotrajni COVID i funkcionalni neurološki poremećaj. Zbog zdravstvenih poteškoća prima naknadu za invaliditet. Simpson tvrdi da joj dolazak veleposlanstva neposredno uz obiteljsku kuću izaziva snažan osjećaj nesigurnosti. Posebno je zabrinuta zbog mogućnosti da diplomatska predstavništva postanu mete prosvjeda ili sigurnosnih incidenata, a u sudskom podnesku spominje i napete odnose Crne Gore i Rusije.

Prema njezinim tvrdnjama, strah je toliko izražen da ponekad ne može spavati u vlastitoj sobi. Ako tijekom noći začuje škripu ili drugi neobičan zvuk, počinje razmišljati o mogućnosti da bi netko mogao ući u njezinu kuću preko susjednog veleposlanstva. Pritom sama priznaje da je takav scenarij vrlo malo vjerojatan i da njezin strah nije uvijek racionalan. Simpson tvrdi da zbog svega povremeno spava u drugim dijelovima kuće, a počela je razmišljati i o tome može li uopće nastaviti živjeti u domu u kojemu je odrasla. U sudskom postupku poziva se na britanske propise o ljudskim pravima i jednakosti, tvrdeći da gradske vlasti nisu dovoljno razmotrile utjecaj nove namjene susjedne kuće na njezino zdravstveno stanje. Također smatra da je javna rasprava o prenamjeni bila manjkava te da su gradski dužnosnici već unaprijed odlučili podržati zahtjev, nakon što je britansko Ministarstvo vanjskih poslova dalo suglasnost za diplomatsko predstavništvo. Gradske vlasti Westminstera odbacuju njezine optužbe. U odgovoru sudu navode da nema uvjerljivih dokaza da novo veleposlanstvo ugrožava njezino pravo na dom, privatni ili obiteljski život. Zatražile su da sud odbaci zahtjev bez održavanja pune rasprave. O predmetu odlučuje sudac Visokog suda, a konačna odluka još nije donesena.

Veleposlanstvo Crne Gore doselilo se u Pimlico nakon potrage za novim prostorom u britanskoj prijestolnici. Prema ranijem izvještavanju BBC-ja, diplomatsko predstavništvo uselilo se u zgradu nekoliko mjeseci prije nego što je formalno odobrena njezina prenamjena. Lokalno vijeće naknadno je izdalo potrebnu dozvolu. Crnogorski diplomati od početka pokušavaju uvjeriti susjede da njihova prisutnost neće značajno promijeniti svakodnevni život u ulici. Naglašavaju da Crna Gora ima relativno malo diplomatsko predstavništvo, s ograničenim brojem zaposlenika i posjetitelja. Prema uvjetima odobrenja, veća okupljanja neće se održavati u samoj zgradi, a događaji u veleposlanstvu ograničeni su na najviše 15 osoba. Crnogorska strana također je poručila da želi održavati dobre odnose sa susjedima te da je spremna razgovarati o njihovim primjedbama. Lokalne vlasti opravdale su prenamjenu kuće i širim javnim interesom, odnosno važnosti održavanja dobrih diplomatskih odnosa s Crnom Gorom. To obrazloženje nije zadovoljilo sve stanovnike, koji smatraju da bi se diplomatsko predstavništvo moglo smjestiti i na nekoj drugoj lokaciji u Londonu. Poseban problem predstavlja diplomatski imunitet. Gradski službenici upozorili su da bi u slučaju budućih sporova provedba pojedinih urbanističkih mjera mogla biti složenija nego kod običnih privatnih nekretnina.

I druge države imaju slične probleme

Crnogorsko veleposlanstvo nije jedino diplomatsko predstavništvo koje se našlo usred stambenog naselja i izazvalo negodovanje lokalnih stanovnika. London je jedan od najvažnijih diplomatskih centara svijeta, a cijene nekretnina u njegovim prestižnim četvrtima iznimno su visoke. Velike i bogate države mogu si priuštiti raskošne zgrade ili posebno projektirane komplekse. Američko veleposlanstvo, primjerice, smješteno je u velikoj modernoj zgradi južno od Temze. Brojne druge države imaju predstavništva u ekskluzivnim četvrtima poput Belgravije, Knightsbridgea i Mayfaira. Manje zemlje često traže povoljnija rješenja, što znači zakup nekadašnjih obiteljskih kuća u mirnim stambenim ulicama.

Sličan problem nedavno je imalo i veleposlanstvo Turkmenistana (na slici gore), koje se preselilo u obiteljsku kuću u londonskom Kensingtonu. Susjedi su se žalili da nitko nije unaprijed razgovarao s njima o dolasku diplomatskog predstavništva, a pojedini su izražavali zabrinutost zbog sigurnosti. Zanimljivo je da je kuća u kojoj se smjestilo turkmenistansko veleposlanstvo u vlasništvu Tengkua Fahada, sina pokojnog malezijskog kralja, koji se školovao na prestižnom Etonu. Jedna od susjeda, koja se prvotno protivila dolasku diplomatske misije, poslije je za Guardian priznala da su se Turkmenistanci pokazali vrlo tihima i da dosad nije bilo nikakvih problema.

Još je neobičniji primjer veleposlanstva Sjeverne Koreje. Diplomatsko predstavništvo jedne od najzatvorenijih država svijeta već se dvadesetak godina nalazi u kući sa sedam spavaćih soba u zapadnolondonskoj četvrti Ealing. Ondje, za razliku od Pimlica, susjedi imaju samo riječi hvale. Colin Flood, umirovljeni odvjetnik koji živi dvije kuće dalje, rekao je Guardianu da se iz veleposlanstva gotovo ništa ne čuje. Radnik koji je uređivao susjednu nekretninu također je pohvalio sjevernokorejske diplomate, opisujući ih kao vrlo ljubazne ljude s kojima su imali ugodno iskustvo tijekom uređivanja okućnice.