Dan uspostave neovisne čehoslovačke države državni je praznik u Češkoj Republici koji se slavi 28. listopada, u spomen na proglašenje neovisnosti Čehoslovačke 1918. godine. Na današnji dan Čehoslovački nacionalni odbor preuzeo je vlast i donio zakon o uspostavljanju neovisne države, čime je Čehoslovačka postala jedna od država nasljednica Austro-Ugarske. 

Bio je to trijumf diplomatske borbe, vojne hrabrosti i vizije jednog čovjeka koji se i danas smatra ocem nacije - Tomáša Garriguea Masaryka. 

Iako je Washingtonska deklaracija, kojom je proglašena neovisnost, potpisana deset dana ranije u Sjedinjenim Američkim Državama, 28. listopada bio je dan kada je sloboda postala stvarnost na ulicama Praga. U ranim jutarnjim satima, članovi Nacionalnog odbora, predvođeni Antonínom Švehlom, preuzeli su kontrolu nad ključnim institucijama, poput Vojnog instituta za žito, kako bi spriječili odvoz hrane na bojište.

Kada je u Prag stigla vijest da je Austro-Ugarska prihvatila mirovne uvjete američkog predsjednika Woodrowa Wilsona, stanovništvo je to shvatilo kao kapitulaciju. Centar grada preplavile su tisuće ljudi, a predstavnici Nacionalnog odbora službeno su preuzeli vlast od habsburških civilnih i vojnih autoriteta. Nešto poslije podneva, s balkona je objavljeno osnivanje Čehoslovačke, a istog dana donesen je i prvi zakon nove, neovisne i demokratske države.

Arhitekt slobode Tomáš Masaryk

Središnja figura cjelokupnog procesa osamostaljenja bio je Tomáš Garrigue Masaryk (1850. – 1937.), filozof, sociolog i profesor koji je postao državnik. Prije izbijanja rata, Masaryk se zalagao za federalizaciju Monarhije, no ratna zbivanja uvjerila su ga da je jedini put potpuna neovisnost Čeha i Slovaka. U prosincu 1914. godine odlazi u egzil, odakle pokreće nevjerojatnu diplomatsku i organizacijsku kampanju.

Zajedno sa svojim najbližim suradnicima, Edvardom Benešom i Slovakom Milanom Rastislavom Štefánikom, osniva Čehoslovačko narodno vijeće u Parizu, koje postaje glavno tijelo otpora u inozemstvu. Ova trojica smatraju se osnivačima Prve Republike, dok povijesni izvori ne bilježe značajniju ulogu drugih pojedinaca u samom vrhu pokreta.

MAĐARSKA REVOLUCIJA 1956. Uskoro, Budimpešta će opet biti ruska! Prijetnja iz Moskve stigla je na Krvavi četvrtak

Masarykova strategija bila je višeslojna. Putovao je Europom, Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama, držeći predavanja, pišući članke i neumorno lobirajući kod savezničkih sila. Ključan potez bilo je osnivanje Čehoslovačkih legija – vojnih postrojbi sastavljenih od čeških i slovačkih ratnih zarobljenika i iseljenika koje su se borile na strani Antante. Njihovi vojni uspjesi, posebice u Rusiji, dali su Masaryku snažan pregovarački adut.

Vrhunac njegove misije dogodio se u Sjedinjenim Državama, gdje je uspio zadobiti potporu predsjednika Wilsona. Svojim idejama o demokraciji i pravu malih naroda na samoodređenje, Masaryk je savršeno rezonirao s Wilsonovom poslijeratnom vizijom Europe. Plod tih napora bila je spomenuta Washingtonska deklaracija, temeljni dokument nove države. Saveznici su ga priznali kao vođu privremene vlade, a 14. studenog 1918. jednoglasno je izabran za prvog predsjednika.

Masarykova ulica u Zagrebu

Kao predsjednik, Masaryk je vodio Čehoslovačku kroz prva dva desetljeća njezina postojanja, razdoblje poznato kao "Prva Republika". U nestabilnoj srednjoj Europi, Čehoslovačka je postala bastion demokracije, stabilnosti i gospodarskog napretka. No, Masarykov utjecaj i veze sezali su daleko izvan granica njegove domovine, a posebno su bile jake s Hrvatskom.

Još kao zastupnik u austrijskom parlamentu, Masaryk je stekao velik ugled među hrvatskim intelektualcima i političarima. Godine 1909. odigrao je ključnu ulogu u obrani Hrvatsko-srpske koalicije tijekom montiranog veleizdajničkog procesa u Beču, dokazavši da su optužbe temeljene na krivotvorenim dokumentima.

Tijekom rata bio je u kontaktu s članovima Jugoslavenskog odbora i podržavao je ideju stvaranja zajedničke države Južnih Slavena, iako je kasnije bio kritičan prema diktaturi kralja Aleksandra Karađorđevića. Njegov ugled u Hrvatskoj bio je golem. Prilikom proslave njegovog 80. rođendana 1930. godine, ulica u samom središtu Zagreba nazvana je po njemu – Masarykova ulica. Još ranije, 1921. godine, dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, a postao je i počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Tomáš Garrigue Masaryk preminuo je 1937. godine, ne doživjevši tragičan kraj svoje demokratske republike potpisivanjem Münchenskog sporazuma. Ipak, njegova ostavština humanista, demokrata i vizionara živi i danas, kao podsjetnik na borbu za slobodu i na neraskidive veze koje je izgradio diljem Europe, ostavivši trajan pečat i u hrvatskoj povijesti.

František Udržal (3. slijeva), Josef Scheiner (4. slijeva), Václav Jaroslav Klofáč (5. slijeva) i Gustav Habrman (desno), tijekom puča u Pragu 28. listopada 1918.

Od prvih trenutaka Čehoslovačke u listopadu 1918. Gomila se okupila na prostoru ispod balkona Nacionalnog kazališta.

Zastupnik Socijaldemokratske stranke Antonín Němec drži govor na Starogradskom trgu u Pragu 28. listopada 1918.