Još u kolovozu, Milorad Dodik je bjesnio na svoj uobičajeni način: koristeći vulgaran jezik, bunio se protiv sudske presude kojom je smijenjen s mjesta predsjednika Republike Srpske, srpskog dijela Bosne i Hercegovine. Neće biti novih izbora. Kapitulacija, dodao je, nije opcija. Početkom listopada on se ipak povukao. Dodik je sjedio s Putinomu Rusiji, jednim od svojih najvažnijih saveznika, kada je obznanio da će se njegova stranka SNSD kandidirati na predsjedničkim izborima u novembru. Kao svog kandidata za nasljednika predstavio je stranačkog kolegu Sinišu Karana, donedavnog ministra unutarnjih poslova Republike Srpske", piše Neue Zuercher Zeitung.

List ocjenjuje da bi ovakav zaokret mogao predstavljati iznenađenje, mada je poznato da je Dodik, kako ističe NZZ, oportunista.

"Nije bez razloga do nedavno nosio titulu najdugovječnijeg vladara na Balkanu. Zna se prilagoditi okolnostima kako bi osigurao svoju moć. Njegova najnovija promjena također slijedi ovu političku kalkulaciju: Nominiranjem Karana, čija se izborna pobjeda očekuje, Dodik osigurava politički utjecaj čak i bez formalne funkcije. Karan je bliska osoba od povjerenja s istim svjetonazorom. Njegova izborna pobjeda bi omogućila Dodiku da nastavi igrati dominantnu ulogu i vući konce u pozadini", ocjenjuje NZZ.

"Dodik je tokom godina pokazao svestranost. Nacionalistički provokator, koji prijeti odcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, slovio je nekoć na Zapadu kao demokratska figura i reformator multietničke države. U to vrijeme, genocid u Srebrenici opisao je kao takav; danas ga naziva izmišljenim mitom", piše NZZ.

NZZ navodi i da je nakon izbornog poraza 2001. godine Dodik postupno okretao leđa Zapadu.

"Sve više je napore Zapada za jaču bosansku državu doživljavao kao prijetnju autonomiji Republike Srpske. Prikazivao se kao njezin zaštitnik i pribjegao nacionalističkoj retorici. Time je pogodio žicu. Narod ga je 2006. godine uvjerljivo izabrao za premijera. Je li Dodik mutirao u bučnog nacionalistu i separatistu u narednim godinama iz političkog pragmatizma ili iz uvjerenja, teško je utvrditi. U svakom slučaju, njegova strategija osigurala mu je političku dominaciju: održala ga je na položaju koji garantira vlast i moć više od 27 godina." 

Nakon što se okrenuo od Zapada, Dodik je, piše NZZ, pronašao nove prijatelje, posebno u Moskvi.

List podsjeća da Dodik redovito posjećuje Kremlj i da je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu svojevremeno dodijelio i orden.

„Njih dvojica dijele istu sliku zlog Zapada, njeguju autoritarni stil vođenja i ideološki su bliski. Dodik odobrava ruski ratni napad na Ukrajinu, dok Putin, zauzvrat, podržava Dodikove secesionističke aspiracije", piše NZZ.

Dodik je, piše NZZ, pronašao i saveznike u srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. „Vučić, koji sebe vidi kao čuvara srpstva, smatra zaštitu srpskih interesa u Bosni ključnom. Poput Dodika, svaki napad na sebe prikazuje kao napad na sve Srbe. Prijatelj je s Dodikom i redovito ga poziva na državne proslave. Orban je, pak, važan Vučiću i Dodiku, jer im daje glas u EU i NATO-u. Trojac se politički međusobno jača i pokazuje jedinstvo", piše NZZ.

Kako ocjenjuje švicarski list ni Vučić ni Orban ne priznaju presudu protiv Dodika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u BiH. List piše da je Dodik platio oko 17 000 franaka (preračunato) kako bi izbjegao izrečenu zatvorsku kaznu, ali da je zabranu obavljanja političkih funkcija najprije ignorirao.

"Nastavio se voziti u službenom automobilu, u pratnji sigurnosnih snaga, pokrenuo je rekonstrukciju vlade i pozivao na bojkot prijevremenih predsjedničkih izbora 23. studenog - sve dok nije popustio. Značajno je da je Dodik najavio kandidaturu za svog nasljednika dok je boravio u Rusiji. Tamo se ponašao kao da je još uvijek predsjednik. Putin ga je, pak, tako i primio. To je u potpunosti u Dodikovom duhu, jer on sebe najradije vidi kao predsjednika", piše Neue Zuercher Zeitung.