Najprije se govorilo o mogućoj zarazi kugom, zatim o razbijenoj epruveti, a potom o upali pluća nepoznatog uzroka. Dok je Moskva uvjeravala javnost da nema opasnosti, gotovo 200 ljudi završilo je pod nadzorom, bolnice su uvodile ograničenja, a vijesti o kugi nestajale s interneta. Sada se oglasila i majka 28-godišnje Darje Šipilove. Tvrdi da je priča o laboratorijskoj nesreći laž i optužuje odgovorne da su njezinu kćer pustili da umre. Što se zapravo dogodilo u Irkutsku?

Darja Šipilova radila je u jednom od najosjetljivijih ruskih znanstvenih instituta, ustanovi u kojoj se desetljećima proučavaju neke od najopasnijih zaraznih bolesti na svijetu. Krajem rujna završila je u bolnici s teškom upalom pluća, a nekoliko dana poslije bila je mrtva. U normalnim okolnostima njezina bi smrt možda ostala lokalna vijest. No Darja nije radila u običnom medicinskom laboratoriju. Bila je tehničarka Istraživačkog instituta za borbu protiv kuge u Irkutsku, ustanove koja se bavi proučavanjem opasnih patogena, među kojima je i bakterija Yersinia pestis, uzročnik bolesti koja je tijekom povijesti odnijela milijune života.

Ubrzo nakon njezine smrti počele su pristizati informacije koje nisu odgovarale službenim uvjeravanjima da nema razloga za zabrinutost. Pojavile su se tvrdnje da je Darja tijekom rada razbila epruvetu s bakterijom kuge, a zatim prikrila nesreću. Gotovo istodobno započele su izvanredne zdravstvene mjere, izolacija njezinih kontakata, ograničenja u bolnicama i dezinfekcija stambene zgrade u kojoj je živjela. Pojedini ruski dužnosnici govorili su o kugi, drugi su negirali bilo kakvu zarazu, a neke prvotne objave nestajale su s interneta. Svjetska zdravstvena organizacija zatražila je dodatne informacije, a zabrinutost se iz Sibira proširila do Washingtona i Bruxellesa. I sada, kada se činilo da bi se cijela priča mogla završiti službenim objašnjenjem o upali pluća nepoznatog uzroka, oglasila se Darjina majka. Svetlana Šipilova, i sama medicinska djelatnica, tvrdi da je verzija o razbijenoj epruveti besmislena. Kaže da zna istinu i da je najteže prihvatiti kako je njezina kći umrla. 

29. rujna: Darja je završila u bolnici

Prvi pouzdano poznat datum u kronologiji slučaja jest 29. rujna 2026. Darja Šipilova primljena je u bolnicu u Šelehovu, gradu nedaleko od Irkutska, s teškim respiratornim simptomima. Radila je u institutu osnovanom 1934. godine, dijelu ruske mreže specijaliziranih ustanova za nadzor i proučavanje posebno opasnih zaraznih bolesti. Takve ustanove imaju važnu ulogu u otkrivanju prirodnih žarišta kuge, praćenju mogućih epidemija i proučavanju mikroorganizama koji zahtijevaju stroge sigurnosne postupke. Irkutska regija pritom nije slučajno odabrana za takvu ustanovu. Na području Sibira i dijelova središnje Azije postoje prirodna žarišta kuge, u kojima bakterija cirkulira među divljim glodavcima i njihovim buhama. 

Prema kasnije objavljenim informacijama, Darjino zdravstveno stanje naglo se pogoršavalo. Razvila je tešku upalu pluća i respiratorno zatajenje, zbog čega je bila potrebna intenzivna medicinska skrb. Međutim, iz dostupnih podataka nije moguće pouzdano rekonstruirati sve medicinske odluke donesene tijekom njezina liječenja. Nije javno objašnjeno kada se posumnjalo na određeni uzročnik, koje je lijekove primala ni kakvi su bili rezultati svih pretraga prije smrti. Upravo je taj nedostatak informacija kasnije postao jedan od ključnih razloga nepovjerenja javnosti. 

2. listopada: Darja umire, a počinje priča o razbijenoj epruveti

U noći na 2. listopada Darja je preminula. Imala je samo 28 godina. Gotovo odmah nakon njezine smrti lokalnim medijima i društvenim mrežama počele su kružiti tvrdnje da se zarazila plućnom kugom tijekom rada u laboratoriju. Prema jednoj verziji događaja, ispustila je ili razbila epruvetu koja je sadržavala opasnu bakteriju.

Navodno je nakon incidenta pokušala prikriti što se dogodilo, zbog čega na vrijeme nisu poduzete odgovarajuće mjere. Priča je bila dovoljno dramatična da se brzo proširi, ali nije bila popraćena javno dostupnim dokazima. Nije objavljen laboratorijski zapisnik koji bi potvrdio razbijanje epruvete, niti je potvrđeno postojanje uzorka koji bi mogao izazvati plućnu kugu. Ruske vlasti kasnije će izričito tvrditi da nikakav laboratorijski incident nije utvrđen. 

2. i 3. listopada: Gotovo 200 ljudi pod nadzorom

Dok su se širile glasine o kugi, zdravstvene vlasti krenule su u opsežnu akciju. Prema izvještajima ruskih medija, do 2. listopada identificirano je približno 197 ljudi koji su mogli biti u kontaktu s Darjom. Dio je stavljen pod zdravstveni nadzor, a dio izoliran. U zdravstvenim ustanovama uvedena su ograničenja posjeta i dodatne preventivne mjere. Prema izvještajima lokalnih medija, više desetaka djelatnika instituta također se našlo u izolaciji. Iako opseg pojedinih mjera nije bio posvuda jednak, lokalnom stanovništvu bilo je jasno da se događa nešto neuobičajeno. 

Tu se pojavila prva velika nelogičnost slučaja. Ako nije bilo dokaza zaraze kugom niti opasnosti od širenja bolesti, zbog čega je bilo potrebno poduzeti tako opsežne protuepidemijske mjere? Ruske vlasti odgovorile su da su one bile preventivne, zbog prirode Darjina posla i potrebe da se isključi rizik povezan s opasnim uzročnicima. Dodatnu nervozu izazvale su informacije da su neke bolnice uvodile posebne upitnike za pacijente te provodile epidemiološke provjere. Na društvenim mrežama pojavile su se i fotografije obrazaca u kojima se spominjala kuga. Za građane koji su istodobno slušali uvjeravanja da nema zaraze bilo je teško razumjeti zašto se u bolnicama postavljaju pitanja vezana uz bolest koja navodno nije prisutna.

3.- 5. listopada: Vijesti o kugi se pojavljuju, a onda nestaju

Sljedeća faza slučaja možda je najviše pridonijela širenju sumnji. Prema izvještajima neovisnih ruskih novinara, pojedini lokalni dužnosnici i mediji objavili su informacije koje su upućivale na kugu kao uzrok smrti. Zatim su neke objave uklonjene ili izmijenjene. U jednom trenutku pojavila se i izjava čelnika Burjatije iz koje se dalo naslutiti da se radi o potvrđenoj zarazi, premda ruske savezne zdravstvene institucije takvu dijagnozu nisu prihvaćale. Pojavili su se pozivi građanima da izbjegavaju putovanje u Šelehov, a lokalne informacije širile su se mnogo brže nego što su vlasti uspijevale pružiti jedinstveno objašnjenje. 

Ruska savezna sanitarna služba Rospotrebnadzor potom je objavila svoju verziju: "Darja je umrla od upale pluća nepoznate etiologije". Drugim riječima, upala pluća je utvrđena, ali njezin točan uzrok nije bio poznat. Služba je navela da testiranja nisu pokazala prisutnost opasnih patogena s kojima je zaposlenica radila te da je bila cijepljena protiv relevantnih infekcija. Ujedno je poručila da u institutu nije zabilježeno kršenje biosigurnosnih pravila ni incident tijekom rada s mikroorganizmima. Takav službeni stav izravno se suprotstavljao ranijim medijskim tvrdnjama o razbijenoj epruveti. 

5. i 6. listopada: Ljudi u zaštitnim odijelima

Dok je Moskva umanjivala zabrinutost, novinari neovisnog lokalnog medija Ljudi Bajkala, čiji je izvještaj prenijela Meduza, počeli su razgovarati sa stanovnicima Irkutska i Šelehova. Njihova svjedočanstva pokazala su koliko su zbunjeni informacijama koje dobivaju. U zgradi u kojoj je Darja živjela provođena je dezinfekcija, a stanari su primijetili ljude u zaštitnoj opremi. Prema svjedočenjima, jedna osoba koja je obavljala dezinfekciju rekla je da je razlog tretiranje žohara. Građanima je takvo objašnjenje bilo neobično jer se istodobno govorilo o smrti laboratorijske djelatnice i mogućoj zaraznoj bolesti. 

Još je zanimljivije bilo to što nisu svi ljudi koji su tvrdili da su bili u kontaktu s Darjom završili u karanteni. Njezini susjedi ispričali su da im nitko nije uzimao uzorke, nego su dobili uputu da se liječniku jave ako razviju simptome. Jedan stanovnik zgrade rekao je da ga je iznenadilo što nisu izolirani jer su svi bili u kontaktu s njom. 

6. listopada: Međunarodni slučaj

Do utorka, 6. listopada, Darjina smrt prestala je biti samo ruska tema. O slučaju su počeli izvještavati veliki međunarodni mediji, uključujući Reuters, Guardian, Associated Press i Deutsche Welle. Pozornost svjetske javnosti bila je razumljiva. U središtu priče nalazili su se laboratorij koji proučava kugu, iznenadna smrt njegove zaposlenice, nejasan uzrok bolesti i neuobičajeno opsežne zdravstvene mjere. Sve se događalo u Rusiji, zemlji koja je tijekom posljednjih godina ograničila pristup neovisnim informacijama, što je dodatno otežavalo provjeru službenih tvrdnji. 

Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je da Washington pozorno prati događaje u Sibiru i očekuje dodatne informacije od Moskve. Njegova poruka nije bila da je izbila epidemija, nego da se ozbiljne sumnje moraju razjasniti. Europska unija također je počela tražiti informacije, a pojedine susjedne zemlje pojačale su zdravstveni nadzor. Ruske vlasti istodobno su pokušavale uvjeriti javnost da situaciju drže pod nadzorom. Prema podacima koje je prenio Reuters, provedeno je gotovo 5000 laboratorijskih testova, a među promatranim kontaktima nije pronađen nijedan potvrđeni slučaj kuge. Do 6. listopada oko 90 posto osoba koje su bile u karanteni već je pušteno iz izolacije. 

7. listopada: Pojavljuje se priča o drugom oboljelom

U srijedu, 7. listopada, slučaj je dobio novu dimenziju. Pojavili su se medijski izvještaji da je još jedan djelatnik instituta obolio od upale pluća nepoznatog uzroka. Ta informacija izazvala je posebnu zabrinutost jer bi, kada bi bila potvrđena povezanost dvaju slučajeva, mogla upućivati na zajedničko izlaganje ili moguć prijenos infekcije. Međutim, navodni drugi slučaj nije potvrđen. Nije bilo javno dostupnih pouzdanih podataka o identitetu pacijenta, simptomima, rezultatima testiranja ni epidemiološkoj povezanosti s Darjom.  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zatražila je od ruskih vlasti više informacija. Maria Van Kerkhove, direktorica WHO-ova odjela za upravljanje epidemijama i pandemijama, objasnila je da organizacija još ne zna što je izazvalo Darijinu smrt. WHO je tražio pojašnjenje uzroka teške upale pluća, informacije o patogenu zbog kojeg su uvedene javnozdravstvene mjere te podatke o medijskim izvještajima o drugom zaposleniku s upalom pluća. Istog dana američka diplomacija dodatno je pojačala pritisak na Moskvu. Washington je službeno zatražio objašnjenja, naglašavajući obvezu pravovremenog dijeljenja informacija o mogućim međunarodnim zdravstvenim prijetnjama. I Europska unija pozvala je Rusiju na transparentnost, dok su Mongolija i pojedine srednjoazijske države pojačale nadzor putnika na granicama

8. listopada: Moskva demantira drugi slučaj, javila se Darjina majka

Najnoviji razvoj događaja stigao je u četvrtak, 8. listopada. Ruska sanitarna služba Rospotrebnadzor odbacila je tvrdnje da se zarazila još jedna osoba koja je bila u kontaktu s Darjom. Vijesti o drugom slučaju nazvala je netočnima. Ponovila je da testiranja nisu dokazala prisutnost patogena koji se istražuju u institutu te da u Irkutskoj regiji nije registriran slučaj kuge. Ipak, ni to priopćenje nije donijelo konačan odgovor na pitanje od čega je Darja umrla. 

SMRTONOSNA BOLEST RUSKI INSTITUT ZA KUGU 'Triput dezinficirali čitavu zgradu umrle znanstvenice'

Istodobno se pojavilo svjedočanstvo koje je cijelom slučaju dalo osobnu, još potresniju dimenziju. Svetlana Šipilova, Darjina majka, javno je osporila priču o razbijenoj epruveti. U razgovoru za ruski portal Glubina rekla je da zna istinu o događajima i da se mora braniti od ljudi koji su povjerovali u glasine o njezinoj kćeri. Njezina je tvrdnja da se takva epruveta ne bi mogla jednostavno razbiti čak ni snažnim udarcem o zid, jer je laboratorijska ambalaža namijenjena radu s opasnim uzorcima posebno zaštićena. Takvu je verziju nesreće nazvala praktički nemogućom i ustvrdila da je mogu širiti samo ljudi koji ne poznaju laboratorijske sigurnosne postupke. No bez podataka o vrsti posude, uzorku i okolnostima navodnog incidenta ni tu tvrdnju nije moguće neovisno potvrditi. Najpotresniji dio njezina istupa, međutim, nije se odnosio na laboratorij nego na smrt kćeri. Svetlana je izjavila: "Jednostavno su pustili moju kćer da umre".

U obranu mlade laboratorijske tehničarke stali su i njezini prijatelji, školski kolege i poznanici s fakulteta. U razgovoru za neovisni ruski portal Ljudi Bajkala opisali su Darju kao iznimno odgovornu, marljivu i savjesnu osobu. Posebno ih je pogodila tvrdnja da bi nakon eventualne nesreće mogla prikriti što se dogodilo. Jedan od njezinih poznanika rekao je kako se takva priča ne uklapa u osobu koju je poznavao. Drugi je podsjetio da se posao u institutu za borbu protiv kuge ne dobiva lako, nego je namijenjen kvalificiranim zaposlenicima koji prolaze posebnu obuku. 

Koliko svijet treba biti zabrinut? Plućna kuga može ubiti za nekoliko dana

Bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis nije nestala iz svijeta. Ona i danas postoji u prirodnim žarištima, osobito među divljim glodavcima i njihovim buhama, a pojedinačni slučajevi redovito se bilježe u dijelovima Afrike, Azije i Amerike. Međutim, moderna medicina ima sredstva za njezino liječenje. Ako se bolest pravodobno prepozna i započne odgovarajuća antibiotska terapija, izgledi za preživljavanje znatno su bolji nego u prošlosti. 

KUGA U 21. STOLJEĆU Karta kuge: Smrtonosna bakterija pobjegla je iz laboratorija u Sibiru?

Najopasniji je plućni oblik kuge. Za razliku od bubonske kuge, koja se najčešće prenosi ugrizom zaražene buhe, plućna kuga može se prenijeti izravno s čovjeka na čovjeka kapljicama iz dišnog sustava, osobito pri bliskom kontaktu s bolesnom osobom koja kašlje. Inkubacija je obično kratka, a bolest može vrlo brzo napredovati. Bez pravodobnog liječenja često je smrtonosna. No tu je važno naglasiti činjenicu koja se u dramatičnim raspravama često gubi. Plućna kuga nije automatski prijetnja pandemijom. Za razliku od bolesti koje se lako šire zrakom na većim udaljenostima, prijenos plućne kuge prvenstveno je povezan s bliskim izlaganjem zaraznim respiratornim kapljicama. Kontakte moguće je pratiti, izložene osobe preventivno liječiti, a potvrđene bolesnike izolirati. 

Cijeli slučaj dodatno je osjetljiv zbog povijesti netransparentnosti u postupanju s opasnim incidentima u Sovjetskom Savezu i Rusiji. Najpoznatiji primjer jest katastrofa u Sverdlovsku 1979. godine, kada je iz sovjetskog vojnog laboratorija došlo do oslobađanja spora antraksa. Deseci ljudi umrli su, a sovjetske vlasti godinama su širile objašnjenje koje je odgovornost prebacivalo na kontaminirano meso. Tek mnogo poslije priznato je da je uzrok bio laboratorijski incident. Takvi povijesni primjeri razlog su zbog kojeg nedostatak informacija o događajima u ruskim biološkim laboratorijima izaziva posebnu međunarodnu pozornost.