Dimnjaci na Črnomercu bili su jednostavni objekti za rušenje, dok je zgrada Vjesnika kompleksna i radi visine i armiranobetonske konstrukcije, prokomentirao je prof. dr. sc. Mario Dobrilović.

- U ovom trenutku ne znam što će se dogoditi - dodao je Dobrilović, koji je kao projektant sudjelovao u rušenju dimnjaka Ciglane na Črnomercu i u minerskom skidanju tornja Katedrale.

- Postoje dvije varijante, svaka od njih ima svojih prednosti i mana, kako će biti na kraju odlučit će Ministarstvo graditeljstva - rekao nam je Dobrilović.

Objašnjava da kod miniranja postoji nekoliko mogućih pristupa.

- Jedna je urušavanje u tlocrt, a druga je metoda rotacijom. U svakoj od tih metoda ima i podmetoda, sve ovisi o tome koliko imamo slobodnog prostora u okolini, koliko je objekt oštećen, koliko je naseljen okolni prostor... - kaže Dobrilović.

Najvažniji element je, naglašava, koliko postoji prostora u tlocrtu u kojem objekt može pasti.

Kaže da se ne može unaprijed nagađati koja će metoda biti odabrana.

- Teško je reći što će odlučiti, svaka od tih metoda ima prednosti i mana. Bitno je reći da što god se bude činilo, mora se dobro napraviti zaštita okolnih objekata, zaštita okoline i svega onoga prostora kako bi se na siguran način moglo srušiti - govori profesor.

Kad govori o miniranju, opisao nam je kako to izgleda.

- Metoda rušenja sastoji se od toga da vi u nosivim elementima konstrukcije bušite bušotine u koje se postavlja eksploziv. Eksploziv djeluje unutar armirano-betonskog elementa - govori nam dodajući kako se svaki takav element posebno štiti.

- Svaki element koji se minira zaštićuje se protiv odbacivanja od miniranog betona - kaže nam profesor.

Osim toga, mora se zaštititi i okolina.

- Zaštićujete i nekakvim barijerama okolne građevine, skelama, određenim zavjesama ili drugim metodama - istaknuo je Dobrilović.

Zvučni udari nisu veliki problem, ali prašina jest.

- Vi tu nemate nekog velikog zvučnog udara, ali sigurno dođe do prašine. Prašina se makne brzo - ističe Dobrilović.

Kako kaže, priprema ovakvog nečega je dugotrajna.

- Priprema za rušenje ovisi o kompleksnosti zgrade, o njezinoj konstrukciji, o njezinu skeletu, to je nešto što se mjeri tjednima - kaže Dobrilović.

A kad je riječ o eksplozivu, profesor ruši mitove.

- Mogu reći da su potrebni deseci ili stotine kilograma, a ne tone dinamita za rušenje Vjesnika - rekao nam je dodajući kako se mora napraviti procjena o tome koliko je dinamita točno potrebno.

Otkrio je i da je sa svojim kolegama već bio u resornome ministarstvu po pitanju Vjesnika.

- Mi smo bili u ministarstvu, razmatraju se sve opcije, a što će na kraju biti nije naša odluka. Kako je krenuo požar i kako je sve bilo usmjereno, očekivali smo da će nas kontaktirati - kaže profesor.

Također, uspoređujući ovo s rušenjem dimnjaka, kaže da su to dvije različite situacije.

- Dimnjaci na Črnomercu bili su na prostoru koji je napušten. Dimnjaci su inače jednostavni objekti za rušenje - kaže Dobrilović.

Zgrada Vjesnika, međutim, potpuno je druga priča: visoka, robusna, u gusto izgrađenom prostoru u širem centru grada.

Ne isključuje ni drugačije metode rušenja.

- Osim dinamita, postoji i strojno rušenje bagerima, ima niz podmetoda gdje možete zgradu razgrađivati odozgo prema dolje ili možete s nivoa terena s dugačkim rukama bagera pomalo ‘grickati’ zgradu - kaže nam profesor.

Kako god se odluči, jedno je sigurno - rušenje simbola grada bit će tehnički iznimno zahtjevno.