Europske prijestolnice iza zatvorenih vrata pripremaju se za scenarij koji se donedavno uglavnom razmatrao samo u sigurnosnim analizama: veliki hibridni napad u kojem bi poginulo više građana Europske unije. Prema pisanju Politica, veleposlanici svih 27 država članica posljednjih tjedana o tome razgovaraju na sastancima u ograničenom sastavu, bez mobitela i pomoćnika, pokušavajući unaprijed dogovoriti što bi EU napravila ako sabotaže, napadi dronovima ili druge operacije prijeđu granicu između zastrašivanja i stvarnih ljudskih žrtava.

Razgovori su postali intenzivniji nakon incidenta u Leipzigu u kolovozu, kada je u blizini tamošnjeg aerodroma pronađen dron s eksplozivom. Prema pet diplomata i dužnosnika s kojima je razgovarao Politico, taj događaj se u Bruxellesu doživljava kao upozorenje koliko se brzo hibridna prijetnja može pretvoriti u napad s mnogo poginulih. Dvojica diplomata rekla su da je sastanak veleposlanika EU prošle srijede bio posebno posvećen upravo scenarijima s velikim brojem žrtava.

PLAĆAJU IH RUSI?! TRAG VODI U BEOGRAD Srbi su saboteri iz Leipziga. Bacaju svinjske glave u džamije

Dosad se pojam hibridnog napada uglavnom povezivao s kibernetičkim napadima, miješanjem u izbore, sabotažama, podmetanjem požara, dezinformacijama ili pokušajima ometanja kritične infrastrukture. EU već godinama ima takozvani hibridni paket alata, sustav kojim države koordiniraju odgovor na takve incidente. No sada se po prvi put mnogo ozbiljnije razgovara o tome što učiniti kada posljedica takvog napada više nije samo materijalna šteta ili privremeni poremećaj, nego i mrtvi ljudi. Jedan visoki europski diplomat rekao je za Politico da Europa mora biti spremna na nešto ozbiljnije.

- Leipzig nam je pokazao da vrlo ozbiljan incident, nešto što bi moglo izazvati velik broj žrtava, više nije nezamislivo.

Drugi europski dužnosnik otišao je još dalje. S obzirom na razmjere aktivnosti koje europske vlade pripisuju Rusiji, rekao je kako će prije ili poslije vrlo vjerojatno da biti ljudskih žrtava. To što ih dosad nije bilo, dodao je, u velikoj je mjeri stvar sreće.

Od dronova do požara i sabotaža

Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. europske vlade i NATO tvrde da je Moskva pojačala operacije koje ostaju ispod formalnog praga otvorenog rata. U tu kategoriju ubrajaju kibernetičke napade, sabotaže, podmetanja požara, pokušaje destabilizacije, ometanja GPS signala i učestale upade u europski zračni prostor. Rusija je u različitim slučajevima odbacivala optužbe da stoji iza takvih operacija.

Politico navodi nekoliko nedavnih slučajeva koji dodatno hrane nervozu europskih vlada: incident u Leipzigu, sumnjivi požar na poljskoj zemaljskoj postaji povezanoj sa Starlinkom, planove za postavljanje zapaljivih naprava u komercijalnim transportnim čvorištima u EU i Velikoj Britaniji te upad u europski zračni prostor. U Crnom moru u Bugarskoj nekoliko je mornara nedavno je nestalo nakon što je njihov brod pogođen dronovima.

META: UKRAJINSKI ANTONOV Slučaj Leipzig: Putinov rat je, izgleda, došao u Europu

Direktorica Europskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji Teija Tiilikainen smatra da rast korištenja sve opasnijih sredstava gotovo neizbježno povećava mogućnost pogibije ljudi. Problem, dakle, više nije samo hoće li netko pokušati izazvati poremećaj, nego koliko će daleko otići i hoće li neka operacija, namjerno ili slučajno, završiti smrću građana neke članice EU ili NATO-a.

Među opcijama o kojima razgovaraju diplomati i ministri nalaze se slanje posebnih timova za odgovor na krizne situacije, brzo oslobađanje europskog novca za pomoć pogođenoj državi te unaprijed dogovorena komunikacija europskih institucija kako bi se izbjegle kontradiktorne poruke neposredno nakon napada.

Europski povjerenik za pravosuđe Michael McGrath rekao je da se europske demokracije suočavaju sa sve većim brojem prijetnji te da EU pokušava poboljšati sposobnost njihova predviđanja i otkrivanja, sustave ranog upozorenja i mogućnost zajedničkog brzog odgovora. Ali upravo tu nastaje novi problem. Dio država smatra da Bruxelles ulazi na teren koji bi trebao pripadati NATO-u.

EU ili NATO?

Ako u napadu pogine nekoliko građana članice EU koja je istodobno članica NATO-a, gotovo trenutačno bi se otvorilo pitanje: tko će uzvratiti - Europska unija ili NATO? Jedan NATO-ov diplomat rekao je da u Savezu postoji ozbiljna bojazan od trenutka u kojem će u hibridnom napadu biti ubijen građanin neke članice. Tada će, smatra, politički pritisak da se odgovori postati golem.

Upravo zato neke države nisu oduševljene sve većim sigurnosnim ambicijama Europske komisije. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen u rujnu je predložila stvaranje Hitnog sigurnosnog protokola, mehanizma kojim bi neka članica u slučaju ozbiljne hibridne prijetnje mogla sazvati ostalih 26 članica i pokrenuti koordinirani odgovor. Sama ga je opisala kao svojevrsnu europsku verziju NATO-ova članka 4. NATO-ov članak 4 omogućuje članici Saveza da zatraži konzultacije kada smatra da su ugroženi njezin teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost. To nije članak 5, koji propisuje kolektivnu obranu nakon oružanog napada, ali predstavlja važan korak prema zajedničkoj reakciji.

NA SNIMANJU FILMA Kako je Ukrajinac koji je minirao Sjeverni tok završio u hotelu u Puli?

Jedan diplomat kaže da je njegova zemlja vrlo skeptična prema novom hitnom sigurnosnom protokolu jer EU već ima sustave za upravljanje krizama. Među njima je Integrated Political Crisis Response, odnosno IPCR, koji omogućuje predsjedništvu Vijeća EU da na zahtjev pogođene države sazove hitne sastanke i uključi predstavnike NATO-a, Ujedinjenih naroda i drugih institucija. Sustav je korišten tijekom pandemije i drugih velikih kriza. Postoji i članak 42.7 Ugovora o Europskoj uniji, klauzula o uzajamnoj pomoći prema kojoj države članice trebaju pomoći zemlji koja postane žrtva oružane agresije. Ta je odredba dosad aktivirana samo jednom - nakon terorističkih napada u Parizu u studenome 2015. godine. Francuska je tada zatražila pomoć ostalih članica EU.

Bivša glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu, danas suradnica britanskog instituta RUSI, upozorava da bi preklapanje institucija u krizi moglo stvarati upravo ono što Europa najmanje treba: nejasnoću oko toga tko donosi odluke. Njezino je stajalište da bi podjela poslova trebala biti jasna. NATO bi bio zadužen za razmjenu obavještajnih podataka, vojno odvraćanje i obranu, dok bi EU imao prednost u civilnom odgovoru, gospodarskim mjerama, sankcijama, kritičnoj infrastrukturi i pomoći pogođenoj državi.

Postoji još jedna osjetljiva točka: povjerenje među članicama. Politico piše da dio diplomata upozorava kako EU nema dovoljno sigurne komunikacijske kanale za razmjenu najosjetljivijih sigurnosnih podataka. Posebno su zabrinute države na istočnom krilu Unije, koje strahuju da bi informacije iz zatvorenih sastanaka mogle završiti u medijima - ili u Moskvi. Jedan diplomat rekao je da zbog toga neke države najosjetljivije obavještajne podatke radije dijele preko NATO-a nego kroz institucije Europske unije. To dodatno komplicira nastojanja Bruxellesa da preuzme veću ulogu u europskoj sigurnosti.

Oana Lungescu upozorava da je rasprava o institucionalnim nadležnostima možda važna Bruxellesu, ali ne i Moskvi. Prema njezinu objašnjenju, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu malo znači je li neku odluku donio sastanak veleposlanika EU ili NATO. Iz ruske perspektive, smatra ona, riječ je o istom političkom prostoru koji Moskva želi testirati i prisiliti na reakciju.

*Uz pomoć AI