U samo devet mjeseci, 1938. i 1939., Albert Speer je za Adolfa Hitlera podigao Novu kancelariju Reicha koja je trebala uvjeriti svijet, ali prije svega samoga diktatora, u vječnost jednoga režima. Bila je to, doslovno, arhitektura straha i kontrole ugrađena u kamen. Manje od šest godina kasnije, u travnju 1945., sovjetska artiljerija sravnila je taj isti mramor u kojima se skrivao poraženi ratni zločinac Adolf Hitler, a do 1949. razrušeni ostaci nestali su po nalogu savezničke uprave. U ovom pictorialu donosimo rijetke fotografije te palače zle moći u punom sjaju, a dijelom i u trenutku njezina konačnog poraza. To je unikatno svjedočanstvo koliko brzo se raspada svaki konstrukt sagrađen na zločinu. 

Crvena mramorna dvorana sa staklenim krovom i orlovskim motivom iznad vrata. To je Mosaiksaala, glavna reprezentativna dvorana sa16-metarskim staklenim stropom i reljefom Reichsadlera iznad portala.

Radni stol Adolfa Hitlera s prigodnom tapiserijom i foteljama za goste. Zanimljivo da je veliki dio namještaja dizajnirao Albert Speer, tad u naponu stvaralačke snage. Speera su često predstavljali kao dobroga nacista, da bi se, godinama nakon rata i njegova robijanja u zatvoru Spandau, utvrdilo da je njegova odgovornost puno veća nego što je to utvrđeno presudom u Nurnbergu.

Luksuzna blagovaonica s okruglim stolovima i lučnim prozorima.

Predvorje s mramornim zidovima, Runder Saal ili Okrugla dvorana kroz koju se prolazilo na tzv. ‘diplomatskoj ruti’ prema Hitlerovu uredu.

Dugački hodnik s tamnim mramornim poljima i bra svjetiljkama, tzv. Marmorgalerie, 146 metara duga galerija s tamnocrvenim mramornim okvirima prozora (sasvim gore). Donja fotografija pokazuje istu dvoranu u procesu rušenja i demotaže mramornih ploča.

Elegantni radni stol, kožne fotelje i kamin. Hitlerova radna soba (arbeitszimmer) sa spomenutim mramornim kaminom s Lenbachovim portretom Bismarcka iznad njega. Projekcija moći naci ludonje. Crno-bijela fotografija pokazuje isti ured nakon tretiranja savezničkim topništvom.

Speer i Hitler u trenutku koji su službeni fotografi često bilježili. Speer je, dakle, utvarao da je Hitleru bio bliži kao prijatelj nego kao njegov podanik. Kasnije se taj odnos bratske ljubavi promijenio, i to kad je Speer postao ministar.

Stol za sastanke s tamnocrvenim stolnjakom na kojemu su izvezeni motivi SS runa i drveni strop u kasetama. To je bio Kabinettssaal, dvorana za sastanke kabineta.

Dvorana s dva golema kristalna lustera i isto tako velikom goblenima.

Spomenuti kamin u Hitlerovoj radnoj sobi, na suprotnoj strani golemog radnog kabineta. Vidljiv je dio Bismarckova portreta.