Aktualni broj 1 na Netflixu je američki film A House of Dynamite s odličnim Idrisom Elbom u glavnoj ulozi. Radnja je aktualna, lansirana nuklearna raketa na SAD izaziva sveopći kaos, niz upitnih proceduralnih odluka i, naravno, Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država koji u nekom trenutku mora odlučiti hoće li odobriti nuklearni odgovor. Elba nije nimalo Trump, ali je neodlučan jer raketa, kako se čini, leti ravno na Chicago. Film zapravo opisuje možda pola sata nuklearnog rata živaca, ali iz nekoliko kuteva - onog Pentagona, predsjednika, glavnih ljudi njegova kabineta, obitelji...

U tih 15-ak ili 20 minuta, koliko raketa leti pojavljuje se nekoliko ključnih detalja poput "nuklearne čitanke" u kojoj su jasno obojeni mogući ciljevi u Rusiji, Sjevernoj Koreji, Kini... Kao i snaga napada, moguće posljedice. Ali postoji jedan problem - tko je napadač? Američki su mediji iz filma izvukli nekoliko detalja poput plastične kartice s kodom analizirajući što su scenaristi ispravno zamislili, a što promašili u scenariju nuklearnog napada na SAD.

Elba u filmu ima plastičnu karticu s nuklearnim kodom koji diktira da bi otključao nuklearno oružje. To je potpuno točan detalj, piše "armscontrolcnetre". 

Što je točno u House of Dynamite?

Iako su mnogi aspekti procesa lansiranja nuklearnih oružja strogo povjerljivi, postupci prikazani u filmu Kuća dinamita uglavnom su uvjerljivi na temelju onoga što je javno poznato, piše armsontrolcenter.org. 

Ovo su stvari koje su scenaristi točno zamislili u filmu:
- Konačna odluka je prepuštena samo jednoj osobi - predsjedniku. On se može konzultirati s drugima kako je prikazano, ali ne mora to činiti. 
- Osjećaj hitnosti je stvaran. Sve bi se događalo odjednom, po vrlo kratkom vremenskom okviru. 
- Aktovka poznata kao  "nogometna lopta" prati predsjednika cijelo vrijeme, kao što je prikazano. U njoj se nalazi  Priručnik za predsjedničke odluke, izbornik opcija nuklearnog napada dostupnih predsjedniku. Aktovka zvana "Nogometna lopta" također sadrži informacije o tome kako predsjednik može koristiti sustav hitnog emitiranja za razgovor s javnošću tijekom ili nakon napada te o objektima za preseljenje u koje može otići. Nogometna lopta tako se zove jer je predsjednikovo osiguranje nosi gdje god on ide, dodajući je iz ruke u ruku. Kao loptu. 
- Nuklearni priručnik prikazan  je realistično na temelju javno dostupnih informacija. U njemu se nalazi mnogo opcija ratnog plana i uspoređen je s jelovnikom, "menuom". Priručnik navodno koristi piktograme kako bi prikazao što svaka opcija podrazumijeva i kakvu se štetu očekuje da će uzrokovati. 
- Kao što je prikazano u filmu, predsjednik bi trebao stalno sa sobom nositi ovu plastificiranu karticu, nazvanu "keksić", bicsuit. Na njoj se nalazi niz alfanumeričkih kodova koji provjeravaju predsjednikov identitet prije izdavanja naredbe. 
- Ako predsjednik da ispravan odgovor potvrđujući svoj identitet, dežurni časnik će ga pitati što želi učiniti, predsjednik će dati svoju naredbu iz priručnika, a naredba će se prenijeti niz zapovjedni lanac. Ljudi u raketnim silosima, u bombarderskim bazama i u podmornicama primit će naredbu, provjeriti je li ispravna i unijeti kodove za otključavanje i lansiranje oružja. 

Što je pogrešno u filmu?

- U stvarnoj krizi vjerojatno bi bilo više napora u diplomaciji i kontaktu sa stranim čelnicima, uključujući saveznike, i sigurno bi bilo malo više vremena za odgovor, ali usporavanje događaja na ovaj način oštetilo bi tempo filma i osjećaj drame. Naravno, različite administracije mogu staviti veći ili manji naglasak na diplomaciju, ali bi bilo više vremena na raspolaganju.
- Da je izvor napada na Sjedinjene Države nepoznat, ne bi bilo govora o korištenju nuklearnog oružja protiv "uobičajenih osumnjičenika", osim ako američke nuklearne snage nisu u opasnosti, a tada bi priroda takvog rizika bila poznata.
- Navodni vremenski pritisak da se "upotrijebi ili izgubi" američke nuklearne snage bio bi prisutan samo u slučaju masovnog napada na takve snage, a ne u slučaju usamljene rakete.

U stvarnom životu još je Hilary Clinton, prije nego što je poražena na izborima potencirala pitanje - Želite li Donalda Trumpa na gumbu za nuklearno oružje, piše The Hill.

"Ovo nije netko tko bi ikada trebao imati nuklearne šifre. Nije teško zamisliti Donalda Trumpa kako nas vodi u rat samo zato što ga je netko uvrijedio, rekla je. 
Ono što nije spomenula, njezin suprug nekoliko mjeseci - ne dana, mjeseci! - dok je bio u Bijeloj kući, nije mogao izvesti prvi udar ili odgovoriti na napad na SAD jer je izgubio plastificiranu karticu koju je trebao stalno nositi sa sobom. Na njoj su kodovi potrebni za otključavanje "nuklearne lopte" i autorizaciju lansiranja.

Kako je nestao nuklearni keksić, biscuit

Prema memoarima generala Hugha Sheltona iz 2010., koji je služio pod Clintonom kao predsjedavajući Združenog stožera, Keksić (biscuit), kako se kartica naziva, nestao je 2000. U svojoj knjizi "Bez oklijevanja: Odiseja američkog ratnika", Shelton je napisao: "U jednom trenutku tijekom Clintonove administracije kodovi su zapravo nedostajali mjesecima. To je velika stvar – gigantski problem!“

Unatoč cijelom sigurnosnom aparatu koji okružuje predsjednika - svim formalnim protokolima i pregledima politike - nije prvi put da se američki vrhovni zapovjednik nađe u poziciji da ne može braniti Ameriku ili prvi udariti. Povijest nuklearnog nogometa, formalno poznatog kao Predsjednička torba za hitne slučajeve, i Keksa puna je nezgoda, kaže Christopher Andrew, britanski obavještajni akademik i službeni povjesničar britanske agencije za domaću sigurnost MI5.

PO ISTINITOJ PRIČI Netflixov Monstrum iz Firence: Stefano je 'rogonja'. Tajnu kriju prijatelji s marende

Dok je Trump polagao prisegu, udaljen tri tisuće milja, Andrew je prepričavao priču o nogometnim loptama i keksima prije Cambridgeskog obavještajnog seminara, utjecajnog foruma akademika specijaliziranih za špijunažu i bivše agente. "Kao i većina predsjednika, Trump će vjerojatno držati svoj keks u obliku kreditne kartice u džepu odijela“, rekao je.

I to je tek početak problema. "Svi smo mi nekada izgubili kreditnu karticu“, razmišlja on.

Što se tiče Andrewa, aranžman s Biscuitom svjedoči o tome kako su vrlo pametni planeri od samog početka pogrešno procijenili ljudsku prirodu - kako arhitekti uglavnom nepromijenjenog sustava od Eisenhowera nisu predvidjeli veliku vjerojatnost da će predsjednici izgubiti sve važne nuklearne kodove.

Svi smo nekad izgubili karticu, da. Ali ne nuklearnu!

"Karticu su dizajnirali ljudi koji jednostavno ne razumiju kako ljudska bića funkcioniraju“, kaže Andrew, autor knjige F ili samo predsjednikove oči . "Sama ideja da bi najsvetiji predmet predsjednika Sjedinjenih Država izgledao kao kreditna kartica samo pokazuje da imate posla s ljudima koji rade u matematičkim znanostima“, kaže Andrew.

Predsjednici su u tužnoj procesiji zaborava više puta izgubili nuklearne kodove kao i svoje torbe.

Jimmy Carter je zaboravio izvaditi karticu iz sakoa prije nego što je poslana u kemijsku čistionicu. Bill Clinton je 24. travnja 1999. neočekivano odjurio sa sastanka NATO-a u centru Washingtona, ostavivši svoju "nuklearnu torbu" - na pločniku! Pomoćniku koji je nosio torbu od 20 kilograma trebalo je pola sata da sustigne vrhovnog zapovjednika nakon je prešao "pola grada".

Gerald Ford je na putovanju u Pariz na summit nehotice ostavio svoju moćnu torbu u zrakoplovu Air Force One. Kaos je vladao i neposredno nakon pokušaja atentata na Ronalda Reagana. Medicinsko osoblje Sveučilišne bolnice George Washington bacilo je njegov "keksić" dok su mu, na njegov bijes, rezali odijelo rađeno po mjeri. Biscuit su ubacili u jednu od cipela?! FBI ga je kasnije, zajedno s odjećom ranjenog predsjednika, spremio u vrećicu za dokaze, unatoč prosvjedima agenata Tajne službe. FBI ga je nevoljko vratio Bijeloj kući dva dana kasnije.

Krvoproliće predsjednika - i potpredsjednika - također je obilježeno nuklearnom povijesti. Jimmy Carter (opet) odbio je dopustiti čovjeku iz tajne službe koji je pazio na aktovku da prespava na njegovoj farmi kikirikija u Plainsu u Georgiji. Kada je predsjednik bio u kućnim posjetima, pomoćnik je morao spavati 16 kilometara dalje.

Do 23.59 Trumpova nuklearna kartica, od ponoći Bidenova

I tvrdoglavost Lyndona Bainesa Johnsona dodala je još jedan sloj panike na dan atentata na JFK. Odbio je biti obaviješten o funkcioniranju "nuklearne lopte" i postupcima za odobravanje lansiranja nakon što je položio prisegu kao potpredsjednik. Stoga nije bilo glatkog prijenosa nuklearne vlasti u satima nakon što je JFK ubijen, kaže Andrew.

"Daleko najteža primopredaja nogometne lopte od jednog predsjednika drugome uslijedila je nakon pucnjave na Johna F. Kennedyja“, kaže Andrew. "LBJ je odbio brifinge o lopti i nije imao Biscuit prije Kennedyjeve smrti.“  

Velik dio leta iz Dallasa za Washington DC bio je posvećen indoktrinaciji Johnsona koji je blijedio i informiranju o postupcima odobravanja nuklearnog oružja. "Odmah nakon što je položio prisegu, odveden je na drugi kraj aviona i rečeno mu je da postoji problem te da je prvi put u američkoj povijesti u nuklearnom dobu prvi vrhovni zapovjednik koji nije mogao odgovoriti na napad. Let je prošao objašnjavajući mu kako koristiti nogometnu loptu i keks.“  

"Nijedan potpredsjednik nije odbio nuklearni brifing od Johnsona“, prema Andrewu.  

Ako bi netko htio napasti Ameriku, informacija da je "biscuit" zagubljen bila bi ključna. Kao i ona da Trump, koji nije prisustvovao Bidenovoj inauguraciji, ima karticu koja vrijedi samo do 23 sata 59 minuta i 59 sekundi zadnjeg dana mandata. Od ponoći, vrijedio je "keksić" Joea Bidena.