Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen bila je u četvrtak prošlog tjedna u Podgorici neuobičajeno izravna. Domaćinima je ovaj put jasno i nedvosmisleno poručila da Europska unija vjeruje kako će upravo Crna Gora do 2028. godine postati 28. članica Unije, što nije baš uobičajeno za europske dužnosnike, koji u pravilu izbjegavaju baratati konkretnim obećanjima, a osobito datumima. Kad je prije nekoliko godina tadašnji predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na Strateškom forumu na Bledu izjavio da Unija i zemlje kandidatkinje moraju biti spremne na proširenje do 2030. godine, njegova izjava i posebno spominjanje konkretne godine naišli su na mnoge kritike. Međutim, sad je bilo drukčije. Najava crnogorskog članstva u Uniji i naglašavanje konkretne godine naišlo je na odobravanje, osobito zbog činjenice da sve nije ostalo samo na praznim obećanjima. Naime, šefica glavnog izvršnog tijela EU usto je kazala da će Europska komisija uskoro predstaviti i tzv. mapu puta, u kojoj će precizirati što sve i do kada Crna Gora treba učiniti do kraja procesa da bi ušla u EU.

HRVATSKI UVJETI Vaterpolski bazen, Morinj i milijarde: Hrvatska traži od Crne Gore ovih 8 stvari

I dok je predsjednica Komisije predstavljala Crnu Goru kao novu članicu EU, malo kasnije istog dana, i to također iz Crne Gore, gdje je boravio na sastanku Berlinskog procesa u Pržnom, hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman poslao je malo drukčiju poruku o Crnoj Gori i EU, koja je također odjeknula. Naime, hrvatski je ministar odabrao taj dan kako bi prvi put javno “podsjetio” Podgoricu i Bruxelles da Hrvatska od Crne Gore ne potražuje samo brod Jadran, o kojem se često govori u javnosti, nego i vojnu imovinu vrijednu čak više od 2,7 milijardi dolara.

Hrvatska je u odnosu prema Beogradu koristila drukčiji ton izbjegavajući ovako eksplicitno povezivanje bilateralnih zahtjeva s europskim putem Srbije, premda ovdje treba priznati i da je Crna Gora sad u fazi u kojoj Srbija još nije bila. Hrvatska je strana dosad uglavnom odbijala zloupotrebljavati pregovore Srbije i Unije za nametanje rješenja hrvatsko-srpskih bilateralnih pitanja, a sad vidimo da joj zlouporaba crnogorskih pristupnih pregovora za rješavanje bilateralnih sporova s Podgoricom nije osobit problem. Međutim, Srbija je za Hrvatsku mnogo ozbiljniji strateški izazov od Crne Gore, a popis neriješenih problema sa Srbijom mnogo je duži i kompliciraniji od onih s Podgoricom.

Cijeli članak pročitajte OVDJE