Pojedinci rijetko polude, ali grupe, stranke, narodi i epohe - to čine redovito, piše Nietzsche u “S onu stranu dobra i zla”. Bok i bogmeč je tako. U antologijskom dijalogu iz petog čina “Hamleta”, grobar - ne znajući s kim razgovara - danskog kraljevića opisuje ovako: “Onaj što je lud, pa su ga poslali u Englesku”. Hamlet mu prisnažuje: “Jest, bogme”. Praveći se lud, postavlja pitanje: “Zašto su ga poslali u Englesku?”. “Pa, zato što je bio lud”, uzvraća grobar. “Tamo će njemu vratiti pamet, ali ako mu se ne vrati, to nije jako važno.” “Zašto”, opet se čudi princ. “Neće se to na njemu vidjeti”, mudruje grobar. “Tamo su ljudi isto ludi kao i on...” (prijevod: Mate Maras)

E sad idu daljnje patogeneze: na pitanje kako je Hamlet poludio, grobar odgovara da je to bilo “vrlo čudnovato”, a na potpitanje “kako čudnovato”, grobar odgovara da je to bilo tako što je nesretnik - “izgubio pamet”!? Četiri stoljeća i još četvrt stoljeća su prošla otkako je Shakespeare napisao “Hamleta” (između 1600. i 1602.), a ovaj je dijalog i dalje urnebesno duhovit. Nemam dokaza, ali kladio bih se da ga je Momo Kapor samo prepričao i “zipao”, sažeo, kad je rekao kako mu je strina rekla: “Ti moj Momčilo, da jednoga dana nešto poludiš, na tebi se ne bi ništa poznalo”. To je sjajan primjer humora, možda čak i preporuka kako ga približiti TikTok civilizaciji.

Ali tema ove kolumne nije humor, nego ludilo. Šibenski psihijatar Jovan Rašković, akademik SANU i nažalost lider hrvatskih Srba u trenucima kad su trebali diplomate, a ne psihijatre, rekao je Franji Tuđmanu kako su Srbi “lud narod”. Bila je to doskočica koja je Tuđmana trebala uvjeriti da ga čeka rat. Rašković, koji nije bio samo član SANU, nego i Medicinske akademije Hrvatske, dao je i “teorijsko” pokriće toj tvrdnji - u knjizi “Luda zemlja” izdanoj 1990. Srbe je proglasio “Edipalnim narodom”, objašnjavajući kako im “agresivan i submisivan karakter” u svim poljima djelovanja nalaže samo jednu logiku - sve ili ništa.

Tu je logiku testirao i Hitler. Pričalo se da je u napadima bijesa, osvrćući se na Židove, urlikao: “Ili mi ili oni! Ne mogu biti dva izabrana naroda”. Kao što je poznato, Speeru je naredio da uništi Njemačku neposredno prije prodora Sovjeta, ali ovaj, nasreću, nije poslušao Firera. Nema sumnje da je Nijemce 30-ih uhvatilo kolektivno ludilo. Stevan Dedijer jednom je opisao kako se tih godina vozio na nekom prekooceanskom brodu, sa skupinom inače krajnje mirnih i civiliziranih Nijemaca. No kad je u nekom trenutku iz zvučnika grunula domoljubna glazba, svi su se - kao jedan - ustali i digli ruke na nacistički pozdrav.

Nisu ni Rusi svi svoji. “Umom se Rusija ne može shvatiti. U nju možeš samo vjerovati”, kaže pjesnik “ruske duše” Tjutčev. Rusi se rode s nekom zanesenošću, a neki su i kao odrasli toliko zaneseni da padnu s balkona iz čista mira... Jesu li Rusi i danas “ludi”? “To što sam ja paranoik ne znači da mi ne rade o glavi”, rekao je Kissinger, a mi ćemo se zadržati na toj konstataciji. Ni ono što se događa u Gazi nije izraz čistog uma.

Narodi obolijevaju od viška povijesti. Židovi imaju iskustvo holokausta, najstrašnijeg genocida u povijesti, kojemu su prethodili pogromi, u Rusiji, Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj. Može li to opravdati ono što Izrael čini u Gazi? Zašto Hamas nije odmah pustio taoce, već su dali savršen alibi za savršen zločin? I Rusija je bila meta invazija, od Napoleona, preko Kaisera do Hitlera, pa im najava dovođenja NATO-a u Gruziju i Ukrajinu sigurno nije izgledala kao akt ljubavi.

Srbija je još osamdesetih počela pobolijevati od povijesti, one koja se na Balkanu “lokalno toliko proizvodi da se lokalno ne može potrošiti”, kako je navodno rekao Churchill, pa je svaki obrtnik danas doktorand povijesnih znanosti koji “znanstvene radove” ne brani pred komisijom, nego šakama. Povijest se kroji, prekraja, popravlja, šiva iznova iz donesenog materijala. Sve češće je to slučaj i u Hrvatskoj gdje će se, zahvaljujući ludilu koje je zahvatilo dio kolektiva, strane u Drugom svjetskom ratu posve promijeniti - dobri će postati zli, a zli dobri. Kako su to naši povjesničari i “povjesničari” poludjeli? Pa, tako da su izgubili pamet, jedino ih, nažalost, ne možemo poslati u Englesku, tamo bi im odmah prišili dijagnozu.