Iran bacio plutajuće mine i ne može ih naći?! Debakl Trumpovih minolovaca
Iran nije uspio otvoriti Hormuški tjesnac za veći brodski promet jer ne može locirati sve mine koje je postavio u plovnom putu i nema kapacitet za njihovo uklanjanje, piše New York Times pozivajući se na visoke američke dužnosnike. Taj razvoj događaja jedan je od razloga zašto Iran nije uspio brzo ispuniti upute Trumpove administracije da pusti veći promet kroz tjesnac. To je također potencijalno komplicirajući faktor dok se iranski pregovarači i američka delegacija koju predvodi potpredsjednik J. D. Vance sastaju u Pakistanu ovog vikenda na mirovnim pregovorima.
Iran je prošli mjesec koristio male brodove za miniranje tjesnaca, ubrzo nakon što su Sjedinjene Države i Izrael započeli rat navodi NY Times. Mine, uz prijetnju iranskih napada dronovima i raketama, usporile su broj tankera za naftu i drugih plovila koja prolaze kroz tjesnac na minimum, što je povećalo cijene energije i pružilo Iranu najbolju prednost u ratu.
Iran je ostavio otvoren prolaz kroz tjesnac, dopuštajući brodovima koji plaćaju cestarinu da prođu, uvevši svojevrsnu vrstu "naplatnih kućica". Iranski Korpus islamske revolucionarne garde izdao je upozorenja da bi se brodovi mogli sudariti s morskim minama, a poluslužbene novinske organizacije objavile su karte koje prikazuju sigurne rute.
Te su rute ograničene velikim dijelom zato što je Iran minirao tjesnac nasumično, rekli su američki dužnosnici. Nije jasno je li Iran zabilježio gdje je postavio svaku minu. Čak i kada je lokacija zabilježena, neke su mine postavljene na način koji im je omogućio da plutaju ili se pomiču, prema riječima dužnosnika.
Kao i kod kopnenih mina, uklanjanje nautičkih mina daleko je teže od njihovog postavljanja. Američkoj vojsci nedostaju robusni kapaciteti za uklanjanje mina, oslanjajući se na obalne borbene brodove opremljene mogućnostima čišćenja mina. Iran također nema sposobnost brzog uklanjanja mina, čak ni onih koje je postavio.
U objavi na društvenim mrežama u utorak, u kojoj je raspravljao o pauzi u američko-izraelskom ratu s Iranom, predsjednik Trump rekao je da je dvotjedni prekid vatre uvjetovan "POTPUNIM, NEPOSREDNIM i SIGURNIM OTVARANJEM" Hormuškog tjesnaca.
U srijedu je Abbas Araghchi, iranski ministar vanjskih poslova, izjavio da će tjesnac biti otvoren za promet "uz dužno razmatranje tehničkih ograničenja ". Američki dužnosnici rekli su da se Araghchijev komentar o tehničkim ograničenjima odnosio na iransku nemogućnost brzog pronalaska ili uklanjanja mina.
Araghchi je sada u Islamabadu na sastancima u subotu s Vanceom. S obzirom na zahtjeve g. Trumpa za otvaranjem tjesnaca, pitanje koliko brzo se može povećati siguran prolaz kroz plovni put vjerojatno će biti točka rasprave.
Američka vojska nastojala je uništiti iransku mornaricu, potapajući brodove i ciljajući pomorske baze. No, Iran ima stotine malih brodova koje može koristiti za uznemiravanje brodova ili postavljanje mina. Uništavanje svih tih malih brodova pokazalo se nemogućim.
Čak i prije nego što je Iran počeo postavljati mine, prijetnje njegovih čelnika brzo su poremetile globalni brodarski promet i naglo podigle cijene nafte. Dana 2. ožujka, visoki dužnosnik Revolucionarne garde objavio je da je tjesnac zatvoren i tvrdio da će Iran "zapaliti" brodove ako uđu u plovni put, prema državnim medijima.
U danima nakon te prijetnje, Iran je počeo minirati tjesnac, čak i dok su Sjedinjene Države pojačale napade na iransku pomorsku imovinu. U to vrijeme, američki dužnosnici rekli su da Iran ne postavlja mine brzo ni učinkovito.
Budući da je bilo teško pratiti male brodove koji su postavljali mine, Sjedinjene Države nisu sigurne koliko ih je Iran točno postavio u tjesnacu ili gdje se nalaze.
Da stvar bude još gora, kako je prije mjesec dana pisao Express, američka mornarica ima katastrofalnih problema upravo s minolovcima. SS Tulsa i USS Santa Barbara, dva od tri broda američke mornarice namijenjena protuminskim mjerama dodijeljena Perzijskom zaljevu, fotografirani su 3500 nautičkih milja dalje na kontejnerskom terminalu North Butterworth u Penangu u Maleziji 15. ožujka, ostavljajući strateški plovni put koji prevozi 20 posto globalne morske nafte bez potvrđene američke pokrivenosti pronalaženjem mina, pisao je Defense Media. Oni su dakle oko sedam tisuća kilometara daleko od Hormuškog tjesnaca!
Oba supermoderna 'minolovca' napustila su Bahrein prije američkih vojnih operacija 28. veljače, s bunker baržom uz brod i posadom koja radi na palubi, što sugerira aktivnosti održavanja, a ne skori premještaj. Brodovi su zamijenili borbeno testirane minolovce klase Avenger koji su služili desetljećima, no paket protuminskih mjera LCS (Littoral Combat Ship) ima cijelu operativnu povijest mjerenu u mjesecima s poznatim problemima, uključujući nepouzdana bespilotna vozila, sonar koji se muči s otkrivanjem prijetnji i metalni trup znatno veći od drvenog Avengera kojeg je zamijenio, što ograničava koliko blizu može sigurno djelovati unutar minskih polja, prenio je Express.
Tulsa i Santa Barbara su samo dio projekta koji je progutao desetke milijardi dolara, a čiji su rezultati, prema mnogim vojnim analitičarima, poražavajući. Ovi brodovi, perjanice tehnologije namijenjene osiguravanju najvažnijeg svjetskog pravca za transport nafte, sada se nalaze u drugom dijelu svijeta, ostavljajući za sobom ne samo stratešku prazninu, već i gorak okus neuspjeha skupo plaćenog eksperimenta.
USS Tulsa (LCS-16) i USS Santa Barbara (LCS-32) pripadaju klasi Independence, prepoznatljivoj po futurističkom dizajnu trimarana izrađenog od aluminija. Njihov zadatak bio je zamijeniti staru, ali provjerenu klasu minolovaca Avenger, čiji su drveni trupovi presvučeni stakloplastikom bili idealni za izbjegavanje magnetskih mina. Tranzicija je trebala označiti ulazak u 21. stoljeće, no cijena te modernizacije bila je astronomska. Svaki LCS brod koštao je porezne obveznike između 360 i 400 milijuna dolara, dok su rani modeli zbog nekontroliranih troškova dosezali i cijenu od 700 milijuna, pisao je Express.
Na papiru, koncept LCS-a zvuči revolucionarno. Umjesto da brod s posadom ulazi u opasno minsko polje, on ostaje na sigurnoj, "standoff" udaljenosti i koristi napredne bespilotne sustave. Paket za protuminsko djelovanje (MCM) uključuje autonomne površinske brodove (CUSV) koji vuku sonare visoke rezolucije za otkrivanje mina, kao i helikoptere MH-60S Seahawk opremljene laserskim sustavima za detekciju (ALMDS) i neutralizaciju prijetnji. S brzinom većom od 40 čvorova (oko 74 km/h), LCS je trebao biti agilan i smrtonosan odgovor na asimetrične prijetnje. Stvarnost je, međutim, potpuno drugačija. Interni izvještaji američke mornarice, koji su procurili u javnost, slikaju mračnu sliku. Jedan od direktora zaduženih za protuminsko djelovanje u svom je brifingu iznio šokantne detalje. Bespilotni sustavi pokazali su se krajnje nepouzdanima. Svaka misija zahtijeva više od četiri sata pripremnog održavanja i dodatnih sat i pol kalibracije nakon porinuća. U nekoliko vježbi, sonari jednostavno nisu uspjeli snimiti podatke, a posada to nije znala sve do analize nakon povratka drona. Zamislite takav propust u stvarnoj ratnoj zoni.