U samo deset dana politička karta svijeta promijenila se na način koji ozbiljno zabrinjava izraelski državni vrh. Od Beograda i Brazílije do Jeruzalema i Washingtona, izborni rezultati donijeli su niz neugodnih iznenađenja za Benjamina Netanyahua. Izrael je ostao bez važnih političkih saveznika, nije uspio riješiti vlastitu političku krizu, a sada se suočava i s mogućnošću slabljenja američke potpore.

Četiri izbora, deset dana i četiri razloga za zabrinutost. Tako bi se mogla opisati politička serija koja je krajem listopada i početkom studenoga uzdrmala izraelsku diplomaciju. Iako se ni na jednim od tih izbora, osim izraelskih, nije odlučivalo izravno o budućnosti židovske države, njihove bi posljedice mogle biti dalekosežne. Posebno zato što se Izrael, nakon dugotrajnih ratova i diplomatskih sukoba, sve više oslanja na ograničen krug međunarodnih partnera.

Kako u dubinskoj analizi upozorava izraelski dnevnik The Jerusalem Post, izborni porazi političara naklonjenih Izraelu u Srbiji i Brazilu, neodlučan rezultat izraelskih izbora te pobjeda demokrata na američkim međuizborima zajedno stvaraju ozbiljan vanjskopolitički problem za Netanyahua.

Pad Vučića posebno je bolan za Izrael

Prvi udarac stigao je 25. listopada iz Srbije. Aleksandar Vučić, jedan od najpouzdanijih europskih partnera izraelskog premijera, nije uspio zadržati političku kontrolu nad zemljom. Njegov savez izgubio je izvanredne parlamentarne izbore od Studentske liste, nastale iz masovnog antikorupcijskog pokreta.

Za izraelsku diplomaciju to nije samo smjena vlasti u još jednoj europskoj državi. Srbija je posljednjih godina postala važan partner izraelske obrambene industrije, ali i značajan dobavljač streljiva u trenutku kada su pojedine zapadne zemlje počele ograničavati isporuke oružja Izraelu. Nakon Hamasova napada 7. listopada 2023. izraelske su vlasti, prema medijskim izvješćima, vrlo brzo zatražile pomoć Beograda. Vučićeva administracija pristala je na isporuke topničkog streljiva kalibra 155 milimetara, koje je zrakoplovima prevoženo u Izrael.

Suradnja se nije zaustavila na tome. Srbija je u kolovozu 2025. potpisala ugovor vrijedan približno 1,6 milijardi dolara za nabavu izraelskih bespilotnih letjelica, projektila dugog dometa i sustava elektroničkog ratovanja. U rujnu ove godine Vučić je otvorio i pogon za sastavljanje dronova izraelskog dizajna u Beogradu. Netanyahu je svojedobno Vučića nazivao istinskim prijateljem Izraela. Njegov odlazak s vlasti sada otvara pitanje budućnosti vojnih ugovora i političke suradnje.

Studentska lista najavila je prekid izvoza oružja u ratne zone, a u svojem je predizbornom programu oštro osudila izraelsku vojnu operaciju u Gazi. Premda još nije poznato hoće li nova vlast mijenjati postojeće sporazume, za Jeruzalem je već sama mogućnost takvog zaokreta ozbiljan razlog za zabrinutost.

Brazil zatvorio vrata Netanyahuovim očekivanjima

Istoga dana kada je Vučićev savez izgubio izbore u Srbiji, Netanyahu je doživio još jedno razočaranje, ovoga puta na drugoj strani Atlantika. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva pobijedio je desničarskog kandidata Flávija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Izrael se nadao upravo suprotnom ishodu. Jer Bolsonarova politička obitelj godinama je održavala bliske odnose s Netanyahuom. Jair Bolsonaro tijekom svojeg je predsjedničkog mandata produbio vojnu i obavještajnu suradnju s Izraelom, otvorio trgovinski ured u Jeruzalemu i promijenio brazilski pristup pojedinim glasanjima u Ujedinjenim narodima.

Netanyahu je toliko računao na promjenu vlasti da je Fláviju Bolsonaru čestitao nakon njegova uspjeha u prvom krugu izbora, izrazivši očekivanje da će dvije države obnoviti nekadašnje blisko partnerstvo. No Lula je pobijedio i zadržao smjer vanjske politike koji je Izrael posljednjih godina otvoreno kritizirao. Brazil je pod njegovim vodstvom podržao južnoafričku tužbu protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde, a Lula je izraelske vojne operacije u Gazi uspoređivao s Holokaustom. Brazil je također povukao svojeg veleposlanika iz Izraela.

Za Netanyahua je time propala prilika da najveću južnoameričku državu ponovno pridobije kao važnog diplomatskog saveznika.

Ni Izrael nije uspio riješiti vlastitu političku krizu

Treći izborni udarac dogodio se u samom Izraelu. Parlamentarni izbori 27. listopada nisu donijeli jasnog pobjednika, nego još jednu političku blokadu u zemlji koja je između 2019. i 2022. čak pet puta izlazila na birališta.

Netanyahuov Likud ostao je najjača pojedinačna stranka s 27 mandata, ali njegov politički blok osvojio je ukupno 53 od 120 zastupničkih mjesta. Oporbene stranke predvođene bivšim načelnikom Glavnog stožera Gadijem Eisenkotom osvojile su 48 mandata, dok su arapske stranke dobile 19 zastupnika.

Takav raspored znači da nijedna strana ne može samostalno formirati vladu. Netanyahuu nedostaje osam zastupnika za parlamentarnu većinu, a njegovi protivnici moraju pronaći način suradnje sa strankama koje imaju vrlo različite političke programe i međusobno suprotstavljene interese. Dodatno je Netanyahuovu poziciju oslabila odluka ultraortodoksne stranke Ujedinjeni judaizam Tore da zasad ne podrži nijednog kandidata za premijera. Istodobno je Eisenkot dobio preporuke 67 zastupnika, iako ni to ne jamči da će uspjeti sastaviti održivu vladu.

Izrael tako ulazi u osjetljivo razdoblje koalicijskih pregovora u trenutku kada se suočava s brojnim sigurnosnim, gospodarskim i diplomatskim izazovima. Umjesto stabilne vlade, izbori su ponovno otvorili mogućnost dugotrajnog političkog nadmudrivanja, pa čak i novih izbora.

Najveća opasnost dolazi iz Washingtona

Četvrti i potencijalno najteži udarac stigao je 3. studenoga, na američkim međuizborima. Demokrati su osvojili većinu u oba doma Kongresa, čime je znatno oslabljen politički položaj predsjednika Donalda Trumpa, najvažnijeg Netanyahuova međunarodnog saveznika. Za Izrael je posebno zabrinjavajuće jačanje progresivnog krila Demokratske stranke, čiji predstavnici sve otvorenije kritiziraju izraelsku politiku prema Palestincima i američku vojnu pomoć Izraelu. Među novim senatorima nalazi se i Abdul El-Sayed iz Michigana, poznat po oštrim kritikama izraelske politike. Njegov izbor simbolizira promjene unutar Demokratske stranke, u kojoj sve veći utjecaj imaju političari spremni preispitati tradicionalnu američku potporu izraelskoj vladi.

No problem za Netanyahua više nisu samo demokrati. Kako upozorava The Jerusalem Post, nakon republikanskog poraza i unutar Trumpova političkog tabora počeli su se čuti glasovi koji dio odgovornosti za izborni neuspjeh pripisuju ratu s Iranom i američkom savezništvu s Izraelom. Pojedini Trumpovi saveznici smatraju da je sukob s Iranom pridonio rastu cijena energenata i nezadovoljstvu američkih birača. U takvom tumačenju Netanyahu se pojavljuje kao političar koji je američkog predsjednika uvukao u rat čije su posljedice osjetili i američki građani.

Američki potpredsjednik JD Vance dodatno je potaknuo raspravu kada je na društvenim mrežama prenio analizu prema kojoj su neki birači koji su 2024. podržali Trumpa sada glasali za demokrate zbog rata s Iranom, visokih životnih troškova, zahtjeva da Amerika vlastite interese stavi na prvo mjesto te nezadovoljstva odnosima s Izraelom. Time se otvara za izraelske vlasti posebno neugodno pitanje: što ako Netanyahu postane politički teret čak i dijelu američke desnice?

Trump će ostati predsjednik još dvije godine, ali od siječnja će morati surađivati s Kongresom u kojem većinu imaju demokrati. To bi moglo zakomplicirati odobravanje pojedinih oblika vojne pomoći, prodaju naoružanja i političku potporu izraelskim vojnim operacijama.

Netanyahu se našao u političkoj zamci

Četiri izbora nisu međusobno povezana, ali njihove posljedice za Izrael vode u istom smjeru. U Srbiji je nestao pouzdan partner u vojnoj suradnji, u Brazilu je propala nada u diplomatski zaokret, izraelski birači nisu osigurali jasnu parlamentarnu većinu, a u Sjedinjenim Državama promijenio se odnos snaga u instituciji koja ima ključnu ulogu u američkoj vanjskoj politici.

Takav razvoj događaja ne znači da je Izrael ostao bez saveznika niti da će se postojeći vojni i gospodarski sporazumi automatski raskinuti. Međutim, pokazuje koliko je Netanyahuova diplomacija ranjiva kada se oslanja na osobne odnose s pojedinim državnicima i političkim pokretima.

Posebno je osjetljiv vremenski okvir. Novi američki Kongres počinje raditi 3. siječnja 2027., a Izrael bi do tada još mogao biti zaokupljen pregovorima o sastavljanju vlade. To znači da bi se rasprava o budućnosti američko-izraelskih odnosa mogla otvoriti upravo u trenutku kada Izrael nema stabilnu političku većinu koja bi mogla definirati njegov odgovor.

Netanyahu je godinama svoju političku snagu gradio i na tvrdnji da jedini može osigurati ključne međunarodne saveznike te učinkovito zastupati izraelske interese u Washingtonu i drugim svjetskim prijestolnicama. Nakon posljednjih izbora ta se prednost sve ozbiljnije dovodi u pitanje.

U samo deset dana Izrael je izgubio dio političke sigurnosti na kojoj je godinama gradio svoju vanjsku politiku. A u trenutku velikih geopolitičkih potresa to bi se moglo pokazati mnogo važnijim od samih izbornih rezultata.