Zaposlenici Rosatoma ne mogu kontaktirati vodstvo iranske nuklearne industrije zbog rata na Bliskom istoku, rekao je Aleksej Lihačov, čelnik ruske državne korporacije. "Nema kontakta s čelnicima iranske nuklearne industrije - nema telefonske ni elektroničke komunikacije... Trenutno ne možemo ni procijeniti njihovo fizičko stanje“, citiraju ga RIA Novosti.

Lihačov je napomenuo da je Agencija UN-a za atomsku energiju (IAEA) objavila fotografije napada na iranska nuklearna postrojenja, ali Rosatom "nema razumijevanja za razinu uništenja".

Zbog vojne akcije, radovi u nuklearnoj elektrani Bushehr, koju Iran gradi u suradnji s Rosatomom, potpuno su zaustavljeni, rekao je čelnik korporacije. U elektrani trenutno radi 639 ruskih zaposlenika.

Bushehr: nuklearni div usred geopolitičke oluje

"Neki od naših kolega bili su u Teheranu i već napuštaju zemlju. Također ćemo postupno evakuirati lokaciju u Bushehru, kako se udari budu usporavali i kako budu dolazile do pauza“, rekao je Lihačov. Dodao je da nuklearna elektrana Bushehr ostaje prioritetni projekt za Rusiju i da će "naši ljudi tamo ostati u svakom slučaju". "Razumijemo svoju odgovornost prema narodu i vladi Irana", rekao je Lihačov.

Čelnik Rosatoma naglasio je da bi potencijalni vojni napad na nuklearnu elektranu Bushehr doveo do "katastrofe regionalnih razmjera" - "sve strane u sukobu to moraju shvatiti".

Nuklearna elektrana Bushehr, smještena na obali Perzijskog zaljeva, sedamnaest kilometara od istoimenog iranskog grada, više je od običnog energetskog postrojenja. Ona je simbol iranskih ambicija, desetljeća duge geopolitičke borbe i kompleksnog odnosa s Rusijom. Kao prva civilna nuklearna elektrana na Bliskom istoku, njena povijest isprepletena je revolucijom, ratom i međunarodnim sankcijama, a njena gradnja predstavlja jedan od najneobičnijih inženjerskih pothvata u povijesti nuklearne energije.

Njemački san prekinut revolucijom i ratom

Priča o Bushehru započinje sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme iranskog šaha Mohammada Reze Pahlavija. Njegova vizija bila je stvaranje nacionalne energetske mreže pogonjene nuklearnom energijom, a Bushehr je trebao biti perjanica tog plana. Godine 1975. potpisan je ugovor vrijedan između četiri i šest milijardi američkih dolara s njemačkom tvrtkom Kraftwerk Union, zajedničkim pothvatom Siemensa i AEG-Telefunkena. Projekt je bio golem; na gradilištu je živjelo oko pet i pol tisuća Nijemaca, a za njih je izgrađena kompletna infrastruktura, uključujući njemačku školu i bolnicu.

Međutim, Islamska revolucija 1979. godine naglo je prekinula radove. Njemačka tvrtka povukla se zbog neplaćanja, ostavivši jedan reaktor na 85 posto, a drugi na 50 posto dovršenosti. Ubrzo nakon toga, tijekom osmogodišnjeg Iransko-iračkog rata, nedovršeno postrojenje postalo je meta višestrukih iračkih zračnih napada, pri čemu je pretrpjelo znatnu štetu.

Ruski preokret 

Nakon rata i odbijanja zapadnih tvrtki da nastave projekt, Iran se početkom devedesetih okrenuo Rusiji. Dvije su zemlje 1992. potpisale sporazum o suradnji, a 1995. godine ruska državna tvrtka Atomstroyexport (podružnica Rosatoma) preuzela je zadatak dovršetka prvog reaktora. Pred ruskim se inženjerima našao jedinstven i iznimno složen zadatak: integrirati svoju VVER-1000 reaktorsku tehnologiju u postojeću njemačku infrastrukturu. Nijemci su za sobom ostavili oko 80.000 komada opreme s vrlo malo tehničke dokumentacije, a zbog političkih pritisaka i embarga, Njemačka je odbila pružiti bilo kakvu pomoć.

Projekt su pratile brojne poteškoće. Financijski problemi nakon raspada Sovjetskog Saveza, tehnički izazovi spajanja dviju različitih tehnologija, ali i ekstremni klimatski uvjeti s ljetnim temperaturama do 50 stupnjeva Celzijevih i zrakom punim soli, neprestano su odgađali dovršetak. Intenzivan diplomatski pritisak Sjedinjenih Američkih Država, koje su projekt smatrale rizikom za širenje nuklearnog oružja, dodatno je komplicirao situaciju. Washington je tek 2005. godine ublažio svoje protivljenje nakon što je postignut dogovor da će se istrošeno nuklearno gorivo vraćati u Rusiju, čime se onemogućuje njegovo korištenje u vojne svrhe.

Deset milijardi Rusima za dva reaktora

Nakon godina odgoda, prvi reaktor, poznat kao Bushehr 1 konačno je počeo isporučivati struju u nacionalnu mrežu u rujnu 2011. godine, a puni komercijalni rad započeo je dvije godine kasnije. No, suradnja se time nije zaustavila. U studenom 2014. godine Rusija i Iran potpisali su ugovor vrijedan oko deset milijardi dolara za izgradnju dva nova, naprednija reaktora na istoj lokaciji, Bushehr-2 i Bushehr-3.

Ovi reaktori koriste tehnologiju generacije III+, koja zadovoljava najstrože post-fukušimske sigurnosne standarde i projektirani su da izdrže snažne potrese, što je ključno s obzirom na to da se postrojenje nalazi na spoju triju tektonskih ploča. Osim što će značajno povećati udio nuklearne energije u iranskoj mreži, novi reaktori bit će povezani i s postrojenjima za desalinizaciju morske vode, što je od vitalne važnosti za opskrbu vodom sušnog južnog Irana. Ipak, napredak je spor, dijelom zbog međunarodnih sankcija koje otežavaju Iranu plaćanje ruskim tvrtkama. Za Rusiju, ovaj projekt nije samo izvor prihoda, već i ključni geopolitički alat kojim održava utjecaj na Bliskom istoku i jača partnerstvo s Iranom kao odgovor na izolaciju sa Zapada.