Produbljivanje američko-europskog raskola oko budućnosti Bosne i Hercegovine rezultiralo je sporom oko visoke administrativne pozicije, što je dovelo do američke prijetnje da će "preispitati" svoju ulogu u međunarodnim mirovnim operacijama, piše u subotu The Guardian.  Američko veleposlanstvo u Sarajevu izdalo je prijetnju nakon što su europske države odbile podržati kandidata kojeg preferiraju SAD za novog visokog predstavnika međunarodne zajednice. Na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) ovog tjedna u Sarajevu - multinacionalne skupine zadužene za nadzor provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. - Washington je podržao talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija, dok su UK, Francuska, Njemačka i većina europskih država podržale francuskog izaslanika za zapadni Balkan, Renéa Troccaza.

Trumpova administracija također se zalagala za slabljenje ovlasti visokog predstavnika da provodi načela Daytonskog sporazuma, kojim je okončan rat u kojem je poginulo 100.000 ljudi, ali koji je malo učinio u zacjeljivanju etničke podjele u Bosni.

U objavi na X-u, američko veleposlanstvo u Sarajevu napisalo je: "Sjedinjene Države primjećuju europski neuspjeh u postizanju konsenzusa oko europskog kandidata i razočarane su što su te podjele spriječile PIC da ispuni svoj zadatak izbora novog visokog predstavnika. Europska neodlučnost i PIC-ovo odricanje od vlastite dužnosti prema Bosni i Hercegovini prisiljavaju Sjedinjene Države da preispitaju svoju ulogu u trenutnoj međunarodnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini.“

SAD više nema značajnu vojnu prisutnost u Bosni, gdje se nalaze male mirovne snage EU-a, ali je nastavio igrati utjecajnu ulogu putem PIC-a i bilateralnih odnosa. PIC bi trebao ponovno pokušati postići konsenzus o ulozi visokog predstavnika krajem mjeseca, kada bi se mogli pojaviti kompromisni kandidati.

TEŽAK GOST U OTVORENOM Samo si nam još ti falio. Zahiragić, zovu ga prva čakija SDA, ne bez razloga

Jedan europski dužnosnik sugerirao je da bi regija mogla imati koristi od smanjenja uloge SAD-a, usred rastućih sumnji u motive Trumpove administracije. Prošle godine, SAD je ukinuo sankcije Miloradu Dodiku, vođi secesije Srba kojeg podržava Moskva, nakon navodno višemilijunske lobističke kampanje u Washingtonu.

SAD su također izvršile pritisak na odlazećeg visokog predstavnika Christiana Schmidta da podnese ostavku nakon što je Dodiku nametnuo kaznene mjere zbog podrivanja Daytonskog sporazuma.
Istodobno, Trumpovi rođaci i suradnici sve više su se bavili poslovnim interesima u Bosni, što je uključivalo posjet sina američkog predsjednika , Donalda Trumpa Jr., glavnom bosansko-srpskom gradu Banja Luci u travnju kao gost Dodikovog sina.

Jasmin Mujanović, balkanski politički analitičar i autor dviju knjiga o Bosni, rekao je da se čini da je Trumpova administracija pogrešno procijenila svoj utjecaj na Europljane u PIC-u.

"Čini se da su Amerikanci mislili da je nekako nebitno što Europljani misle i pretpostavili su da će se oni pokoriti, a mislim da je to bilo pogrešno tumačenje trenutka“, rekao je Mujanović. "Mislim da se SAD nisu osobito široko konzultirale sa svojim saveznicima u pogledu odabira gospodina Landija. To postavlja pitanje - zašto toliko inzistiraju na gospodinu Landiju. Ne znamo kakvi su dogovori između Landija i Amerikanaca koji ih čine toliko oduševljenima njime.“

Izvješća sa sastanka PIC-a u Sarajevu u srijedu i četvrtak bila su da su SAD promovirale Landija s više entuzijazma nego sama Italija. Kurt Bassuener, suosnivač berlinskog think-tanka Democratization Policy Council, rekao je: "Ovo nije samo kadrovska odluka. Ovo je strateška odluka i mora se integrirati s regionalnom strategijom. Čini se da američki stav nije vođen samo ideološkim, već i poslovnim pritiskom. Čini se da je to zadatak broj jedan: dobiti koncesije, dobiti ugovore i izvući, izvući, izvući.“

Nešto ranije istraga Guardiana otkrila je kako američko predsjedništvo i u BiH zamagljuje granicu između politike i bogaćenja američke vladajuće obitelji i onih oko nje. U sporednoj sarajevskoj ulici išaranoj grafitima registrirano je sjedište tvrtke koja je na rubu dobivanja ugovora vrijednih više od milijardu dolara, pisao je Guardian. AAFS Infrastructure and Energy blizu je dobivanja koncesije za izgradnju i upravljanje plinovodom preko Balkana koji bi omogućio da fosilni plin isporučen iz SAD-a zamijeni isporuke koje dolaze iz Rusije. „Ovo bi mogao biti najvažniji infrastrukturni projekt ikada u Bosni i Hercegovini“, kaže jedan od visokih dužnosnika zemlje, koji, kao i drugi, želi ostati anoniman kako bi razgovarao o osjetljivim pregovorima.

Tvrtka nema zapisa o pokušaju nečega sličnog ovim razmjerima. Ono što ima su osobne veze s Donaldom Trumpom . Jedan od predstavnika AAFS-a je washingtonski odvjetnik koji je zastupao Trumpove u političkim slučajevima. Drugi je brat bivšeg predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Obojica su bili dio kampanje koja je bliska Trumpovom srcu: nastojanja da se poništi njegov poraz na predsjedničkim izborima 2020. godine.

Istraga Guardiana, temeljena na intervjuima sa sadašnjim i bivšim bosanskim i američkim dužnosnicima, procurjelim dokumentima i korporativnoj dokumentaciji, ispitala je opskurnu tvrtku koja je gurnuta u globalnu borbu za energetsku prevlast. Istraga nudi uvid u to kako se međunarodni odnosi mijenjaju pod predsjedništvom koje briše granicu između vladine politike i bogaćenja vladajuće obitelji i onih oko nje. "U našem današnjem svijetu postoji logika da su ljudi povezani s administracijom uključeni u velike ekonomske projekte ili investicije“, kaže bivši visoki američki dužnosnik u regiji. "To je neugodno, ali velik dio politike moje zemlje ovih dana je neugodan.“

Američki dužnosnici nisu ostavili bosanske čelnike u sumnji oko toga što Trumpova administracija želi: zeleno svjetlo za plinovod AAFS-a. Amer Bekan vodi ured AAFS-a u Sarajevu. Njegov online životopis ga naziva „investitorom i poduzetnikom s bogatim iskustvom“. Okušao se i u politici. Nakon što je 2016. godine završio posljednji sa 116 glasova na izborima za gradonačelnika u središtu Sarajeva, u drugoj kampanji 2020. godine optužen je za zlouporabu izbora za osobnu korist, što je on porekao. No ovaj put čini se da mu je sjekira upala u med s Amerikancima i plinovodom. 

Trumpovi ljudi su prošle jeseni prvi put razgovarali s bosanskim dužnosnicima o obnovi dviju zračnih luka vrijednoj 300 milijuna dolara. Zatim su bosanski dužnosnici predložili da se upuste u puno značajniji projekt: plinovod Južne interkonekcije. SAD već dugo podržava plan povezivanja Bosne s plinskim terminalom na hrvatskoj obali, što bi smanjilo utjecaj Vladimira Putina u južnoj Europi . Za vrijeme Bidenovog mandata, ideja je bila da bosanska državna plinska tvrtka vodi projekt. No, suprotstavljeni interesi etničkih frakcija u Bosni uzrokovali su odgodu za odgodom, piše Guardian. Karta koju je britanski list objavio itekako se tiče Hrvatske i ima ucrtani budući pravac plinovoda preko Zagvozda i Imotskoga, pa spajanje s LNG terminalom na Krku. 

Tu dolazimo do razloga zašto SAD "spašavaju" Dodika. Prema sporazumu o podjeli vlasti u Bosni, Srbi bi mogli staviti veto na plinovod. Dodik je uostalom Putinov saveznik, a prethodni plan plinovoda u Bosnu, bez Južne interkonekcije, ne samo da bi doveo ruski plin, povećavajući Putinov utjecaj na Balkanu, već prolazi i preko teritorija Srba, dajući im utjecaj nad opskrbom energijom.

No jedan visoki bosansko-srpski političar za Guardian kaže: "I sam sam to vidio: Amerikanci ovdje imaju prioritet broj jedan, a to je naftovod. Oni su jako, jako zainteresirani za to. Dodiku je, kao i svima ostalima, rečeno: Ne igraj se s projektom.“

U povjerljivom prijedlogu AAFS-a koji je Guardian vidio navodi se da će plinovod koštati 300 milijuna eura uz dodatnih 900 milijuna eura za tri elektrane, a financiranje neće doći od bosanske države, već iz vlasničkog kapitala i duga. U ožujku je novi bosanski zakon odredio da AAFS bude izvođač radova na plinovodu. Nije bilo konkurentnog natječaja, uobičajenog načina da se osigura da ugovori dobiju kompetentni ponuđač po poštenoj cijeni.

Transparency International je u međuvremenu objavio: "Uspostavljanje takve prakse u zemlji s jednom od najviših razina korupcije u Europi dovelo bi do katastrofalnih posljedica u provedbi strateški važnih projekata poput plinovoda Južna interkonekcija.“