Što si ti? Kako to da mi imamo istu valutu kao i najveći dio Unije, a ti si veća nego u većini europskih država?

Ja se kod vas osjećam kao kod kuće. Osjećam se lijepo jer u Hrvatskoj narastem ne samo u vlastitim očima, nego zaista. Znam biti duplo viša nego u prosjeku EU-a jer se kod vas više troši, država diže plaće, troši se više novca, i to podiže ukupnu potražnju. Znači, isti je novac, ista valuta, ali kod vas taj novac brže curi. Cijene idu gore, pa osjećate da je život puno skuplji nego negdje drugdje. E, da, netko je već lijepo rekao da sam ja “Plenkijeva inflacija”. Pa, nije loše.

Ljudi imaju osjećaj da ste porasli i više?

Pa, to vam je kao s temperaturom, ako puše vjetar, osjećate više hladnoću nego ako ga nema. Ako vam kruh, meso, mlijeko, struja, energenti, voda, benzin i ostalo poskupe 30 posto, plus stambeni kvadrati, a sve ostalo puno manje, u prosjeku imate rast od četiri posto, ali vas šamara kao da je 25 posto.

Rastete kao da vas zalijevamo supstralom. Nama je loše, ali Vladi baš i nije?

Pa, brzo dizanje plaća u javnom sektoru jača lojalnost činovnika. I njihovih obitelji. Sve to vidi se golim okom s Mjeseca, kao i Kineski zid. Plenki lijepo kaže da je proračun “razvojan i socijalan”. Njima razvoj, vama socijala. Rast potražnje zbog turizma, investicija, javne potrošnje, sve to pumpa novac u gospodarstvo, pa se novac brže troši, a to cijene diže prema nebu. Vlada i fiskalna politika kroz proračunske rashode i rast potrošnje imaju znatnu ulogu. Uvođenje eura u trenutku kad su cijene već bile visoke povećalo je očekivanja o mojem rastu, pa su svi poskupjeli. Ne znam kako će se to završiti, mislim da ću možda pomalo i sama posustati, ali pojest ću vam, bogami, do tada puno minulog rada.