Veliku analizu "energetske pat pozicije" u kojoj se našla Srbija zaslugom Aleksandra Vučića i njegove politike donosi srpski Radar. U tekstu s nimalo simpatija gleda prema ruskim kompanijama koje drže NIS upire, prstom u njih kao geopolitički joystick kojim Putin drži Vučića u "crvenoj ruskoj zoni". Ona naravno polako postaje fatalna. Uzmimo samo primjer ruskog plina koji neće doći.  

- Srbija je zarobljena u energetskoj mišolovci, 'olakšanje' je što je to 'bratska' mišolovka. Morate se sjetiti koliko ste slijepo vjerovali u Rusiju i ruski plin. Kako su sva upozorenja upućena srpskoj vladi da se izvori opskrbe i putovi opskrbe plinom i energijom moraju diverzificirati odbačena bez milosti. Svanulo je novo doba u energetskoj sigurnosti, postojalo je upozorenje na takvu mogućnost - rekao je za Radar diplomat Srećko Đukić, nekadašnji ambasador Srbije u Belorusiji.

Ako se tome doda činjenica da je Amerika uvela sankcije NIS -u jer ne želi da Kremlj ima većinski paket dionica, te da Rusi nisu ni pomislili da bi u gotovo deset mjeseci koliko su sankcije produljene mogli riješiti taj problem prodajom nekoliko posto Srbiji, štoviše, iz Moskve je stigla poruka da su spremni prodati svoj udio Washingtonu, postaje jasno da i na Istoku i na Zapadu Vučićevu politiku vide kao provokaciju, piše Radar. 

NIS nije biznis, NIS je geopolitika

Zato Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za sigurnosnu politiku, sve što se događa oko NIS-a vidi kao poruku Kremlja da ne vjeruje Vučiću. "Kad Rusija odbija prodati svoj udio u NIS-u, to nije biznis, to je geopolitika. Moskva drži Srbiju u energetskom šahu“, kaže sugovornik Radara.

Nepovjerenje s jedne strane Bruxellesa, a s druge očito Moskve - posebno nakon što se ispostavilo da oružje srpske proizvodnje netko preprodaje Ukrajini - dovodi Srbiju u nodrživu situaciju. 

POVIJEST KOMPANIJE Srpski NIS bušio je u Angoli i prvi imao 'vruće pumpe'. Od 2009. gazda im je Gazprom

Politički analitičar Dragomir Anđelković kaže da je Rusija svjesna da Vučić ima zadatak obmanjivati ​​građane Srbije lažnim patriotizmom, dok zapravo daje NATO silama ustupke koje žele. „Moskva ga nekako upozorava da mu ne vjeruje i da ako prijeđe crvenu liniju ugrožavanja njezinih interesa, Kremlj može početi raditi na 'podizanju pobune' u njegovim redovima, za što Vučić, budući da je u već turbulentnoj unutarnjoj situaciji, nije siguran da bi politički preživio.“

S druge strane, Đukić smatra da je Srbija mentalno duboko ovisna o Rusiji, ali da nije ovisna samo o Rusiji. Naglašava da se Beograd uvijek obraća nekome za pomoć jer sami desetljećima ne rješavaju svoje probleme. Ističe da je neovisnost Srbije određena njenim nagomilanim i neriješenim problemima, a apostrofirano rusofilstvo aktualne vlade, s druge strane, previše ju ograničava u vanjskoj politici.

"Utjecaj ruske 'meke moći' je nevjerojatan. Javnost je uglavnom proruska, dok je novac zapadni. Srpska racio je na Zapadu, iracio u Rusiji. Zar vlada ne obraća pažnju na Rusiju i kako će reagirati ako odluči uvesti sankcije ? Zar se ne boje ruske 'izdaje' Kosova? Kako spojiti 'dva' dobra? Nema formule. Međutim, činjenica je da je Srbija okružena zemljama EU i NATO-a , a geopolitički ključno nije vezana za Rusiju", naglašava Đukić.

Dubok geostrateški utjecaj Moskve

Bandović se također slaže s procjenom da Moskva ima dubok geostrateški utjecaj u Srbiji, unatoč tome što je okružena zemljama NATO-a. "Taj utjecaj nije vojni, već prvenstveno sigurnosni, obavještajni i medijski. Prema dostupnim izvješćima, ruske službe djeluju kroz suradnju s određenim dijelovima srbijanskog sigurnosnog aparata, kao i kroz mrežu proruskih organizacija i medija koji šire narative o 'bratskim narodima' i 'neprijateljskom Zapadu'. Kampovi za obuku ruskih agenata u zapadnoj Srbiji, koje su otkrile moldavske službe i istraživački novinari, pokazala je kako se 'patriotizam' može instrumentalizirati - pretvarajući se u sredstvo političke mobilizacije i potencijalne destabilizacije šire regije."

"Ako je takav kamp stvarno postojao, onda iza njega ne bi mogli stajati bilo kakvi suradnici ruskih službi u Srbiji „samostalno“, već ga je organizirala BIA i druge poluge Vučićevog režima. Moguće je da je po svom starom modelu spajanja na raznim stranama, vladajući kartel SNS-a napravio neke kombinacije s Rusima, a zatim ih prodavao svojim protivnicima, ali u središtu svega je Vučić, a ne netko drugi“, mišljenja je Anđelković.

TESTIRAN NA ŽIVOTINJAMA Dogovorili Putin i Vučić: Srbi koji imaju rak pokusni kunići za rusko cjepivo 'Enteromix'

Opet, nije da se Vučić nije ustručavao slati nižerangirane časnike FSB-a u Moskvu pod nos Zapada u trenucima kada je bio siguran da ne može dvaput prodati isti kamen Vladimiru Putinu, a kamoli oružje Ukrajincima potajno. Da nije bilo, recimo, Aleksandra Vulina, Srbija ne bi znala kako se Vučiću znoji guzica zbog pritiska Zapada i da mrlje neće "izaći" dok javno ne kaže da bivši ravnatelj BIA-e nije bio ruski agent, unatoč činjenici da je poznato da je prisluškivao neke ruske disidente i pritiskao Moskvu. Zapad je možda Vulinovu ideju o srpskom svijetu pročitao kao Vučićev projekt, piše Radar.

Kad je riječ o Moskvi, Srbija je uravnotežila svoje odnose sa Zapadom tvrdnjom da ne sjedi na dvije stolice, već na onoj na kojoj piše Europska unija. Sada, nakon posljednjih poruka iz Bruxellesa, taj argument neće držati vodu. Jednostavno je, rov koji postoji između EU i Rusije toliko je velik da čak ni mali centimetar tog globalnog rova ​​zvanog Srbija ne može ostati neograničen. Na ovaj ili onaj način...

Pitanje nije hoće li Vučić htjeti birati, već kada će biti prisiljen na to

Ostaje za vidjeti kakvu će ulogu izrazito ruski sentiment koji širi vlada igrati među građanima u potencijalnom okretanju srbijanske politike prema Zapadu. Bandović kaže da je to korišteno kao unutarnje političko sredstvo kojim vlada gradi legitimitet pred biračima, te da pozivanje na bratske odnose s Rusijom služi za predstavljanje obrane tradicije i suvereniteta, a istovremeno potiče emocionalnu odanost Moskvi među građanima. Na taj način povijesna baština postaje instrument održavanja podrške režimu, a ne autentičan izraz kulturne bliskosti, kaže ravnatelj BCBP-a za Radar. 

„Moskva koristi taj narativ kako bi održala svoj utjecaj u regiji. Kroz ideju 'pravoslavnog bratstva' i zajedničke povijesti, Kremlj gradi sliku Rusije kao zaštitnice srpskih interesa, posebno u vezi s Kosovom. Međutim, iza te simbolike često ne stoji stvarna podrška, već strateški interes da se Beograd drži izvan zapadnih integracija. To povijesnu bliskost pretvara u političku polugu kojom Rusija širi propagandu, dezinformacije i utjecaj u medijskom i sigurnosnom prostoru Srbije. Zahvaljivanje ruskim sigurnosnim službama usred rata u Ukrajini najbolji je pokazatelj koliko su te veze izgubile svoje kulturno značenje i postale znak odanosti, a ne tradicije. U suvremenim okolnostima povijest je prestala biti prostor zajedničkog sjećanja — pretvorena je u alat moći i manipulacije, koji obje strane koriste za vlastite interese“, ističe Bandović.

Pitanje nije hoće li Vučić htjeti birati, već kada će biti prisiljen na to. Jer u današnjem kontekstu Srbija dugoročno ne može biti s Europom i FSB-om, zaključuje Igor Bandović.

A to implicira da će se Vučić morati izvući iz faze vlasti u kojoj je široko sijao očekivanja.