Nekoć je pred kamerama dizao desnicu, a mediji su taj prizor desetljećima posprdno opisivali kao "mjerenje visine kukuruza". Vodio je HSP u njegovim najradikalnijim godinama, govorio o ustašama, branio "Za dom spremni", pa zatim odlazio u Yad Vashem i radio 'rebranding' stranke. Bio je saborski zastupnik, gradonačelnik Osijeka, predsjednički kandidat, politički umirovljenik i povratnik. Danas je Anto Đapić predsjednik Upravnog vijeća Kulturnog centra Osijek i upravo je njegovo oštro protivljenje gostovanju Sergeja Trifunovića prethodilo odluci da se predstava kontroverznog srpskog glumca otkaže. 

Podsjetimo, Sergej Trifunović trebao je početkom rujna stati na pozornicu Koncertne dvorane Franjo Krežma sa svojom predstavom "Ljudi odozgo". Ulaznice su bile u prodaji, dvorana rezervirana, predstava najavljena. A onda je krenulo...

Na društvenim mrežama pojavili su se pozivi na bojkot. Trifunoviću se zamjeralo ono što se dogodilo u Splitu 2023. godine, njegove sukobe s policijom i osobito kasnije objave u kojima je hrvatske policajce zasuo uvredama. Trifunović je u rujnu 2024. na splitskom Prekršajnom sudu pravomoćno osuđen zbog vrijeđanja policije na uvjetnu kaznu od 60 dana zatvora, nakon što se odrekao prava na žalbu. Naknadno mu je bio i zabranjen ulazak u EU na godinu dana. U Osijeku su vrlo brzo nakon najavljene predstave počele stizati poruke: takav čovjek ovdje nije dobrodošao.

Onda se uključio Anto Đapić. Čovjek koji je desetljeće i pol bio ključna figura Hrvatske stranke prava danas kroji kulturu u Osijeku. Đapić je objavio da ga je vijest o Trifunovićevu dolasku neugodno iznenadila.

- Nije potrebno posebno isticati kakav odnos prema Hrvatskoj ima dotični, kojemu je jedno vrijeme bio i zabranjen boravak u Republici Hrvatskoj - poručio je putem Facebooka.

Posebno je naglasio da ni on ni ostali članovi Upravnog vijeća nisu bili obaviješteni da je dvorana iznajmljena za tu predstavu. To, doduše, nije ni posao Upravnog vijeća: radilo se o komercijalnom najmu prostora koji dogovara uprava ustanove. Ali Đapić tu nije stao. Gostovanje je za njega, napisao je, "apsolutno neprihvatljivo", a reakcije branitelja nazvao je potpuno opravdanima.

- Osječka kulturna scena itekako će živjeti bez gostovanja Sergeja Trifunovića i sličnih - poručio je.

Nedugo zatim predstava je nestala s programa. Na Entriju se pojavila riječ: OTKAZANO. Pa je li ga Đapić otkazao? Odgovor nije tako jednostavan. Nema dokaza da je Anto Đapić osobno nazvao organizatora i naredio skidanje predstave s programa. Štoviše, Kulturni centar naglašava da uopće nije bio organizator, suorganizator ni naručitelj predstave. Vanjski organizator samo je zakupio njihovu dvoranu. Ali službeno objašnjenje koje je uslijedilo otklonilo je barem dio dvojbi oko toga što je prethodilo odluci. Iz Kulturnog centra kazali su da su nakon reakcija javnosti razgovarali s organizatorom i "usuglasili prijedlog da se odustane od gostovanja". Dodali su da razumiju osjetljivost teme, posebno reakcije hrvatskih branitelja. S druge strane, Inicijativa "Za Hrvatsku slobode" pitala je zašto je Kulturni centar, kako su to formulirali, podlegao "histeriji" umjesto da se drži ugovora i slobode umjetničkog izražavanja.

Trifunović je, pak, reagirao u svom stilu:

- Ponosan sam što sam ujedinio zbunjene četnike i zbunjene ustaše - izjavio je nakon otkazivanja, dodajući da odluku smatra "kapitulacijom pred primitivizmom". Time je, očekivano, dodatno razbuktao priču.

Vrijeme crnih košulja

Anto Đapić rođen je 22. kolovoza 1958. u Čaprazlijama pokraj Livna, a još kao dijete s obitelji se preselio u Osijek. Završio je Pravni fakultet i u politiku ušao potkraj osamdesetih. Kratko je bio u HDZ-u, a zatim se priključio HSP-u. Početak devedesetih bio je vrijeme u kojemu je HSP Dobroslava Parage pokušavao zauzeti prostor desno od HDZ-a. Uz stranku su nastale Hrvatske obrambene snage, HOS, a Đapić je jedno vrijeme bio u njihovu vodstvu. To je i razdoblje njegovih najradikalnijih javnih nastupa.

Crne odore, ikonografija povezana s NDH, portreti Ante Pavelića i pozdrav "Za dom spremni" bili su sastavni dio političke atmosfere tadašnjeg HSP-a. U jednom od tadašnjih stranačkih istupa govorio je da, ako riječ ustaša označava fašista i nacista, onda pravaši nisu ustaše, ali da, ako označava "hrvatskog vojnika i borca za Nezavisnu Državu Hrvatsku", onda su pravaši ustaše i time se ponose. Još 1992. govorio je i da se pozdravom "Za dom spremni" vraća ugled hrvatskim vojnicima iz vremena NDH.

Iz tog vremena ostala je i jedna od najpoznatijih epizoda njegove političke karijere. Đapićevo podizanje ispružene desnice politički protivnici i mediji godinama su posprdno opisivali kao "mjerenje visine kukuruza", odnosno kao pokušaj banaliziranja fašističkog pozdrava. Izraz se toliko zalijepio za njega da ga se koristilo i desetljećima poslije. On je u vlastitim zapisima demantirao da je dizao desnicu u zrak u Vukovaru 1997. na skupu pravaša, ali...

- Na provokacije Srba odgovorili su dizanjem ruku, a javnost je napala mene. Ja nikada nisam digao ruku na fašistički pozdrav, ali naši jesu, a ja sam stao u njihovu obranu - rekao je svojedobno za Večernji list.

Nakon ubojstva Ante Paradžika 1991. i sve dubljeg sukoba između državnog vrha i tadašnjeg čelnika HSP-a Dobroslava Parage, stranka se raspala u otvorenom unutarnjem ratu. Đapić je u srpnju 1993. izbačen iz HSP-a, ali su njegovi pristaše u rujnu u Kutini održali stranački sabor i njega izabrali za čelnika.

Nakon pravnih sporova upravo je njegova struja dobila pravo na ime Hrvatske stranke prava. Paraga je otišao svojim putem, a Đapić je postao lice HSP-a za sljedećih šesnaestak godina.

Bio je saborski zastupnik u nizu saziva, a HSP je pod njim dugo živio u neobičnom političkom prostoru. Đapić je shvatio i jednu neugodnu političku činjenicu. S crnim košuljama moglo se u Sabor. Ali s njima se teško ulazilo u Vladu.

Nakon 2000. počinje druga faza Ante Đapića. Nestaju crne košulje sa stranačkih pozornica. Pavelićeve fotografije više nisu poželjan scenografski dodatak. HSP pokušava govoriti jezikom moderne konzervativne stranke. U vrh ulaze ljudi poput Tončija Tadića i Miroslava Rožića, a kao savjetnik se pojavljuje i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić. Cilj je bio jasan: od HSP-a napraviti stranku s kojom bi HDZ jednoga dana mogao sastaviti vlast.

Na izborima 2003. pravaši su osvojili osam zastupničkih mandata, najbolji rezultat u svojoj novijoj povijesti. Ali politička hipoteka iz devedesetih ostala je problem. Nacional je tada pisao da je upravo Đapićev odnos prema ustaštvu i činjenica da se nije jasno poklonio žrtvama Jasenovca bila ozbiljna prepreka za njegov ulazak u vlast.

Uslijedila je jedna od najslikovitijih epizoda njegove transformacije. Đapić je 2005. otišao u Yad Vashem u Izraelu i u knjigu posjetitelja upisao osudu Holokausta. Sam je poslije tvrdio da se nije ponizio, nego da je time "završio politički profil HSP-a".

Magistar bez magisterija

Postoji još jedna slavna epizoda Đapićeve biografije. Anto Đapić jedno se vrijeme predstavljao kao magistar pravnih znanosti. Titulu mu je, međutim, Pravni fakultet u Splitu 2000. oduzeo nakon afere s magistarskim radom za koji je utvrđeno da je velikim dijelom preuzet iz rada njegova mentora Borisa Kandarea.

Fakultet mu je akademsku titulu oduzeo zbog plagiranja, dok je u kaznenom postupku Đapić oslobođen optužbe. U obrazloženju sudske odluke navodilo se da je prepisivanje utvrđeno, ali da je pitanje dodjele akademskog stupnja bilo stvar fakultetskih tijela. Đapić je 2006. najavio da će napisati novi magisterij.

- I prvi magistarski rad je bio čist, a ovaj će biti još čišći - govorio je tada.

Nekoliko tjedana kasnije odustao je.

Vlast u Osijeku

U Osijeku je Đapić napravio ono što na nacionalnoj razini nikada nije uspio. Došao je na izvršnu vlast. Godine 2005. izabran je za osječkog gradonačelnika zahvaljujući koaliciji HSP-a i nezavisne liste Branimira Glavaša. Za njega je glasalo 13 od 25 gradskih vijećnika. Bio je to vrhunac njegove političke moći.

Godine 2016. opet se našao u središtu rasprave oko pozdrava "Za dom spremni". Tvrdio je da su ga pripadnici HOS-a u Domovinskom ratu vlastitom krvlju, kako je govorio, "očistili" od ranije fašističke konotacije. Iste je godine napisao:

- Ako ustaša znači voljeti svoju domovinu, braniti je i dati sve za nju, onda pristajem biti ustaša.

Tri godine poslije, kao predsjednički kandidat, išao je još dalje. Govorio je da mu kod pozdrava "Za dom spremni" ništa nije sporno te zagovarao izbacivanje antifašizma iz hrvatskog Ustava. Drugim riječima, veliko "umivanje" iz dvijetisućitih nikad nije završilo potpunim raskidom sa starim ideološkim repertoarom.

Anto Đapić je 2017.  imenovan članom Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Od 2023. je i predsjednik Kazališnog vijeća. Danas Đapić je gradski je vijećnik u aktualnom sazivu Gradskog vijeća Osijeka, vodi vlastiti klub vijećnika, a istodobno je predsjednik Upravnog vijeća Kulturnog centra.

Nakon kritika u medijima zbog zabrane predstave, Đapić se pohvalio svojim uspjesima i dok je bio gradonačelnik i na ključnim kulturnim pozicijama u gradu.

- U svom mandatu velikim naporima zajedno sa tadašnjim ministrom kulture g. Božom Biškupićem utemeljio sam Arheološki muzej u Osijeku! Tijekom mog mandata kultura je prodisala punim plućima u gradu Osijeku, a ozbiljne temelje već je bio postavio i bivši gradonačelnik Zlatko Kramarić! Samo ću spomenuti sjajna Osječka ljeta kulture kada sam osigurao dolazak slavnog Duke Ellington Orchestra , suorganiziranje gostovanja slavnog Briana Adamsa, Ruskog carskog baleta i mnoge druge aktivnosti! Posebno bih istaknuo i svoju ulogu kao gradonačelnika Osijeka u gostovanju našeg kazališta u Dubrovniku gdje smo postavili svog Nikolu Šubića Zrinjskog Sigetskog i to prvi put nakon pedeset godina u Gradu Kulture! 

Moj angažman u osječkoj kulturi nije motiviran time kako bih ja bio kreator osječke kulture nego zato kako bih spriječio gađenje osječke i hrvatske kulture “umjetnicima” profila Trifunovića, Frljića i sličnih! Kultura je poligon na kojem ljevičarska i antifa bulumenta nasrće na hrvatski idenditet i vrijednosti, pa je moja dužnost toj raboti suprostaviti se koliko mogu, neovisno obnašam li neku dužnost u kulturnim ustanovama grada Osijeka! - zaključio je.

*Uz pomoć AI