Srebrenica. Sarajevo. Škabrnja... Presuda Haškog suda za ratni zločin i doživotni zatvor. Sve to nije spriječilo poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija da na šokantan, sramotan način održi opijelo možda i najvećem srpskom ratnom zločincu na Topčiderskom groblju u Beogradu. Zlobnici bi rekli - trepni dvaput ako si otet, božji čovječe, Prvoslave Periću. 

Nekoć, u vrijeme dok je stolovao u Zagrebu, današnji patrijarh srpske pravoslavne crkve znao je mudro zboriti i općenito je slovio kao glas razuma unutar pravoslavne crkvi na ovim prostorima. Birao je riječi. zagovarao toleranciju. Pomirbu. No malo po malo, od Cetinja naovamo, potpuno se preokrenuo. 

JEZIVI TRANSKRIPTI Ratko Mladić o Zadru: 'Meta? Kolovare. Na Filip i Jakov ispali 20 plotuna'

Pred lijesom časnička kapa, mač i vojne medalje. A pored njega patrijarh Porfirije, zajedno s brojnim episkopima i svećenicima, služi  opijelo bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske koji je preminuo tijekom izdržavanja doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Scenografija ne ostavlja prostor sumnji - ovo nije samo vjerski obred, već pomno orkestriran državni i nacionalni događaj. Uz lijes su naime pripadnici Vojske Srbije, a u crkvi i ispred nje mnoštvo koje nosi srpske zastave i bedževe s likom najgoreg ratnog zločinca. Svira "Tamo daleko". Dan ranije na Marakani, stadionu Crvene zvezde osvanut će veliki transparent s likom ratka Mladića šreko cijele tribine i jezivim natpisom Pravac Potočari. Tamo je ubijao Ratko Mladić, ali to Porfirije u svom šokantnom govoru neće spomenuti.  

Suze Prvoslava Perića zvanog Porfirije

U prvim redovima Vučićevi ministri i njegov sin, cijeli državni i politički vrh Srbije i Republike Srpske. Sramoti nema kraja. Draško Stanivuković, patetični gradonačelnik Banja Luke, ljubi Mladićev spomenik. Na groblju skuplja političke poene. Govor koji patrijarh drži nad Mladićevim odrom sramotni je vrhunac rehabilitacije čovjeka odgovornog za najteže zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Porfirije ga oslovljava isključivo titulom "generala", opisuje ga kao heroja i žrtvu. Pritom briše suze. 

“Znamo da će njegovo ime ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela našeg srpskog pravoslavnog naroda, koji prema njemu oseća i neguje duboku zahvalnost jer ga vidi kao slobodu i komandanta koji je u jednom teškom i tragičnom vremenu stajao na čelu vojske svoga naroda, nosio veliku odgovornost i teret, podneo žrtvu i položio život za odbranu, odbranu i opstanak svoga roda”, rekao je patrijarh Porfirije, poslije opela u crkvi Svetog Luke. Patrijarh je dodao i da se Mladić posljednjih godina "smireno ispovijedao i pričešćivao" te da je preminuo "držeći križ Hristoliki na svojim grudima".

"Postoji i iskustvo čitavih naroda da zemaljski sud i zemaljska pravda nisu uvijek svima mjerili istom merom. I naš narod nosi takvo gorko iskustvo, ne poričući odgovornost čovjeka za svoja djela znamo da nijedan zemaljski sud nije nepogrešiv, niti njegova presuda može iscrpiti istinu o bilo kom ljudskom životu", dodao je srpski patrijarh, pred odrom - kako reče - raba Božjeg i brata našeg Ratka generala".

Šokantno. Zabrinjavajuće. I prilično sramotno. "Opelo generalu Ratku Mladiću, pravoslavnom hrišćaninu i vojniku srpskom, biće služeno danas u hramu Svetog apostola i jevanđelista Luke na Košutnjaku početkom u 12.00 časova. Pokoj mu duši i mir svima nama", priopćila je dan ranije Srpska pravoslavna crkva najavivši ispraćaj maltene sveca i junaka.

Porfirijjev helikopterski desant

Nekoliko godina ranije, Porfirije se našao u središtu još jedne krize koja je zaprijetila stabilnosti balkana, odnosno Crne Gore. Ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, zakazano za 5. rujna 2021. u Cetinjskom manastiru, izazvalo je višetjedne napetosti i duboku polarizaciju u crnogorskom društvu. Za Srpsku pravoslavnu crkvu i njezine pristaše, kao i za tadašnju novu, prosrpsku vlast u Crnoj Gori, bio je to rutinski vjerski čin na povijesnom sjedištu mitropolije. No, za tisuće crnogorskih građana, suverenističke stranke i nacionalne organizacije, radilo se o provokaciji i simboličkom činu potčinjavanja Crne Gore "srpskom svetu" koji se promovira iz Beograda.

Cetinje, kao povijesna prijestolnica crnogorske države i simbol njezine neovisnosti, postalo je poprište sukoba dvaju identiteta. To je grad koji se i devedesetih jedini u Crnoj Gori otvoreno suprotstavio agresiji na Dubrovnik i u kojem tinja dugogodišnji sukob između SPC-a i kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve, koja također polaže pravo na Cetinjski manastir. Gradonačelnik Cetinja i brojne javne ličnosti apelirali su na SPC da ceremoniju premjesti u neki drugi grad kako bi se izbjegla eskalacija, no Porfirije i Joanikije bili su odlučni da se ustoličenje održi upravo tamo, javljao je Radio Slobodna Europa. 

TEORIJE ZAVJERE Demoni pomahnitalog Mladića. Kažu da je vezao Arkana kao psa. 'Ubio mi je kćer!'

Dan uoči ceremonije, deseci tisuća prosvjednika blokirali su sve prilazne putove Cetinju, postavljajući barikade od guma i kamenja. Odlučni da spriječe, kako su rekli, "okupacijsko ustoličenje", poručili su da patrijarh i mitropolit neće ući u grad. Ujutro 5. rujna, situacija je eskalirala. Crnogorska policija upotrijebila je suzavac i šok-bombe kako bi razbila blokade, a ulice Cetinja pretvorile su se u ratnu zonu. Budući da je dolazak kopnenim putem bio nemoguć, državni je vrh donio odluku bez presedana: patrijarh Porfirije i mitropolit Joanikije ukrcani su u vojni helikopter i, pod zaštitom pancirnih deka i u pratnji do zuba naoružanih pripadnika specijalnih postrojbi, prebačeni su na travnjak ispred Cetinjskog manastira.

Dok su vani odjekivale detonacije i dok se širio suzavac, unutar zidina manastira obavljen je čin ustoličenja. Prizori patrijarha koji pod vojnom pratnjom dolazi ustoličiti mitropolita u gradu koji ga ne želi obišli su svijet i postali snažan simbol dubokih podjela u Crnoj Gori i agresivne uloge koju SPC, uz podršku Beograda, igra u regionalnim političkim previranjima. Kasnije je Porfirije izjavio da napušta Crnu Goru s pomiješanim osjećajima: sretan zbog obavljenog čina, ali i tužan jer su, kako je rekao, "pojedini željeli spriječiti snajperskom puškom" ono što je opisao kao čin ljubavi. Ovi su događaji, međutim, ostavili duboke ožiljke na crnogorskom društvu i dodatno učvrstili percepciju patrijarha Porfirija kao figure koja, umjesto da miri, svojim djelovanjem produbljuje stare rane i otvara nove sukobe. Što je zapečatio jučer na Topčiderskom groblju. 

Srpska povjesničarka: Velika sramota

Srpsko društvo sve manje govori o prošlosti kroz činjenice, a sve više kroz politička i ideološka tumačenja, piše srpski Insajder. To je posebno vidljivo kada su u pitanju ratovi i zločini iz 1990-ih, kao i pitanje odgovornosti za njih. Današnji dan je jedan od vrhunaca takvog odnosa s prošlošću. Ratko Mladić je pravomoćno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, što su bile činjenice utvrđene pred međunarodnim sudom. Ipak, u Srbiji se danas o njemu govori kao o heroju i generalu koji je "branio svoj narod", a odavanje počasti više nije samo stav pojedinaca. Kada u tome sudjeluju predstavnici države i crkve, pitanje više nije tko što privatno misli o Mladiću, već kakvu poruku šaljemo društvu o zločinima za koje je pravomoćno osuđen - a što je s ratovima 90-ih, iz svega toga uče generacije koje ih se nisu ni sjećale, navodi Insajder, jedan od rijetkih medija koji nije dio Vučićeve mašinerije. 

Povjesničarka Branka Prpa procijenila je za Insajder da će jučerašnji dan, kada je Ratko Mladić pokopan uz državne institucije, u povijesti ostati zapamćen kao "velika sramota", navodeći da se to ogleda i u činjenici da se slavi čovjek koji je osuđen za genocid u Srebrenici.

MONSTRUMOV SPROVOD Tko su opskurni likovi koji su došli na komemoraciju za zločinca Mladića?

"Velika je sramota sada po drugi put. Sramota je bila što se genocid uopće dogodio i sramota je što se slavi čovjek koji je osuđen i odgovoran za taj genocid i u kojem je sudjelovao zajedno s pripadnicima vojske kojom je zapovijedao“, rekla je Prpa.

Naglasila je da se pitanje odgovornosti ne odnosi samo na one koji su počinili zločine, već i na one koji su ih podržavali ili nisu reagirali.

"Moramo postati svjesni da se 90-e nisu mogle dogoditi, da se zločini nisu mogli dogoditi da nisu imali podršku. Sada dolazimo do odgovornosti onih koji na to nisu reagirali ili koji su to podržavali“, kaže povjesničarka.

Prema njezinim riječima, budući povjesničari bavit će se pitanjem kakva je i kolika je bila podrška takvim događajima. Govoreći o reviziji povijesti, Prpa je ocijenila da je to "uvijek politički projekt", navodeći da je za promjenu narativa dovoljno selektivno prezentirati činjenice i ponavljati određenu poruku iznova i iznova.

"Dovoljno je besmisleno ponavljati jednu stvar, a istovremeno selektirati sve ostale informacije, i onda u kratkom vremenu uspijete promijeniti svijest ili narativ o tome“, kaže Prpa.

Međutim, smatra da takva promjena ne može trajno promijeniti ono što se dogodilo. Prpa je također ocijenio da je ono čemu se danas svjedoči "brutalno krivotvorenje povijesti".

'Ratko Mladić počinio je genocid'

"Povijest se krivotvori selektivnošću, tako da se samo neke činjenice objavljuju, a druge se stavljaju izvan vidokruga. Ali ono čemu sada svjedočimo je brutalno krivotvorenje povijesti“, rekla je.

Prema njezinim riječima, propaganda i totalitarizam su međusobno povezani, a propaganda u ovom slučaju, kako tvrdi, svjedoči o pokušaju promjene svijesti građana i potiskivanja povijesnih činjenica.

"Takva propaganda zapravo svjedoči u biti o totalitarnom sustavu, o pokušaju promjene svijesti građana, o pokušaju što dubljeg zakopavanja povijesti, one koja je istinita“, izjavio je Prpa.

Govoreći o zločinima u Srebrenici, rekla je da su činjenice o tom događaju već rekonstruirane i da ih propaganda ne može izbrisati.

"Znamo činjenice o tome i ta istina se jednostavno ne može zakopati, ignorirati, bez obzira koliko propagande ulažu u to“, rekla je.

Prpa je izjavio da je za kvalifikaciju genocida ključan čin sustavnog ubijanja pripadnika određene etničke skupine ili stanovništva s namjerom njegovog uništenja.

"Važan je samo čin. Čin ubijanja muške djece određene etničke skupine ili određene populacije je genocidni čin. Dakle, želite ih na neki način iskorijeniti“, rekao je Prpa, dodajući da je u Srebrenici ubijeno više od 8000 ljudi.

Ocijenila je za Insajder da se razmjeri zločina ne mogu smanjiti smanjenjem broja žrtava.