Tri godine nakon Hamasova napada koji je pokrenuo jedan od najkrvavijih sukoba u novijoj povijesti Bliskog istoka, Izraelci će u utorak, 27. listopada, ponovno izaći na parlamentarne izbore. Gotovo 7,3 milijuna birača odlučivat će o sastavu novog parlamenta, ali i o političkoj budućnosti čovjeka koji je obilježio posljednja dva desetljeća izraelske politike. Benjamin Netanyahu, najdugovječniji premijer u povijesti Izraela, suočava se s ozbiljnim izazovom, a posljednje ankete pokazuju da bi mogao izgubiti vlast. Ipak, mogućnost da njegovi protivnici osvoje više glasova još ne znači da će uspjeti sastaviti novu vladu.

Izbori se održavaju u zemlji duboko podijeljenoj posljedicama rata u Gazi, sukobima s Iranom i Hezbollahom, raspravama o odgovornosti za sigurnosni slom 7. listopada te višegodišnjim sukobima oko pravosuđa i odnosa države prema ultraortodoksnim vjerskim zajednicama. Netanyahu još jednom nastoji uvjeriti birače da je upravo on političar koji može jamčiti izraelsku sigurnost, dok njegovi protivnici tvrde da je vrijeme za promjenu vodstva.

Prema analizi talijanskog lista Corriere della Sera, posljednja istraživanja javnog mnijenja ne daju potrebnu većinu nijednom od dvaju suprotstavljenih političkih blokova. Netanyahuova desnica i njezini saveznici mogu računati na približno 50 zastupničkih mjesta, dok bi oporbene stranke mogle osvojiti do 56 mandata. Za parlamentarnu većinu potrebno je najmanje 61 mjesto u Knessetu, koji ima ukupno 120 zastupnika. Upravo bi ta razlika mogla pretvoriti izbornu noć u početak dugotrajnih pregovora o novoj vladi.

Bivši general ispred Netanyahua

Najveće iznenađenje predstojećih izbora mogao bi biti Gadi Eisenkot, 66-godišnji bivši načelnik glavnog stožera izraelske vojske. Njegova stranka Yashar prema trima posljednjim istraživanjima osvaja između 22 i 23 zastupnička mjesta, čime prestiže Netanyahuov Likud, kojem se predviđa između 19 i 21 mandata.

Za Netanyahua je to značajan pad. Na parlamentarnim izborima 2022. njegov Likud osvojio je 32 mjesta, što mu je omogućilo povratak na vlast uz pomoć vjerskih i krajnje desnih stranaka. Četiri godine poslije politička slika znatno je drukčija, a dio birača koji su tradicionalno podržavali desnicu sada traži alternativu.

Eisenkot ima snažan vojni ugled. U izraelskoj vojsci proveo je 41 godinu, a od 2015. do 2019. bio je njezin načelnik glavnog stožera. Nakon Hamasova napada pridružio se ratnom kabinetu, ali se poslije razišao s nekadašnjim političkim partnerom Bennyjem Gantzom i 2025. osnovao vlastitu stranku.

Njegova politička priča obilježena je i osobnom tragedijom. Sin Gal, koji je služio u izraelskoj vojsci, poginuo je u prosincu 2023. tijekom borbi u Pojasu Gaze. Eisenkot je tako postao jedan od najpoznatijih političara koji posljedice rata nisu doživjeli samo kroz vojne i državne dužnosti nego i kroz osobni gubitak.

IVAN MIŠKOVIĆ (106) Jači i od Jože Manolića! Našao mikrofone i kabele ispod Titova kreveta

Iako ga dio birača vidi kao mogućeg nasljednika Netanyahua, Eisenkot nije predstavnik tradicionalne ljevice. Zalaže se za nastavak odlučne borbe protiv Hamasa, a protivi se uspostavi palestinske države tijekom svojeg eventualnog mandata. Istodobno traži neovisnu državnu istragu o događajima 7. listopada, zaštitu pravosuđa, reforme državnih institucija i proširenje obveze vojne ili civilne službe. Upravo pitanje odgovornosti za Hamasov napad jedno je od njegovih glavnih političkih oružja protiv aktualnog premijera.

Netanyahu se bori za opstanak

Benjamin Netanyahu, koji ima 77 godina, prvi je put preuzeo premijersku dužnost još 1996. godine. Nakon povratka 2009. Izraelom je upravljao gotovo neprekidno, uz razdoblje od 2021. do 2022. kada je bio u oporbi. Njegova politička dugovječnost temelji se na sposobnosti okupljanja desnice, vjerskih stranaka i različitih skupina birača koje u njemu vide jamca izraelske sigurnosti.

No njegovu posljednju vladavinu prate brojne kontroverze. Od 2020. traje mu suđenje zbog optužbi za korupciju, prijevaru i zlouporabu povjerenja javnosti, koje odbacuje. Dodatno je podijelio zemlju pokušajem reforme pravosuđa koja bi izvršnoj vlasti dala veći utjecaj na sudove. Protiv reforme 2023. prosvjedovale su stotine tisuća ljudi, a izraelski Vrhovni sud potom je poništio jedan od njezinih ključnih dijelova.

Hamasov napad 7. listopada iste godine otvorio je novo pitanje koje Netanyahua prati sve do ovih izbora: kako je izraelski sigurnosni sustav mogao dopustiti takav napad? Oporba zahtijeva državnu istražnu komisiju koja bi ispitala odgovornost političkog i vojnog vrha. Netanyahu odbija takvu komisiju, dok istodobno ističe vojne operacije protiv Hamasa, Hezbollaha i Irana kao dokaz da je njegova politika ojačala sigurnost države. U kampanji se oslanja i na blizak odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

Njegova izborna baza i dalje uključuje nacionalističku desnicu, tradicionalne sefardske birače i dijelove stanovništva slabijeg imovinskog statusa. Iako je Likud prema anketama oslabio, Netanyahu zadržava političku infrastrukturu i skupinu savezničkih stranaka bez kojih je teško zamisliti novu desnu vladu.

Oporba nije jedinstvena

Najveći problem Netanyahuovih protivnika jest činjenica da među njima postoje velike ideološke razlike. Riječ je o savezu koji okuplja nekadašnje premijere, bivše vojne zapovjednike, sekularnu desnicu, politički centar i lijeve stranke. Njihovo je glavno zajedničko stajalište da Netanyahu više ne bi trebao voditi Izrael. Jedan od važnijih političkih igrača je Naftali Bennett, bivši izraelski premijer koji je 2021. uspio prekinuti Netanyahuovu 12-godišnju neprekidnu vladavinu. Na ove izbore izlazi u savezu B'Yachad s Yairom Lapidom, još jednim bivšim premijerom. Njihovoj se listi predviđa između 14 i 15 mandata.

NOĆ KAD JE PAO VUČIĆ Pitanja za kasnije: Hoće li Studenti ostati jedinstveni? Je li Šoškić taj?

Bennett dolazi iz nacionalno-vjerske desnice i godinama se protivio stvaranju palestinske države. Lapid predstavlja liberalniji i sekularniji dio izraelskog političkog centra. Premda imaju različite političke korijene, obojica smatraju da je nakon ratova i unutarnjih podjela potrebno promijeniti vodstvo zemlje.

Važan član mogućeg oporbenog saveza je i Avigdor Lieberman, nekadašnji Netanyahuov bliski suradnik i ministar, a danas jedan od njegovih najžešćih protivnika. Njegov Yisrael Beytenu prema anketama osvaja dobrih osam mandata. Lieberman zastupa tvrdu sigurnosnu politiku, ali istodobno traži ograničavanje povlastica ultraortodoksnih zajednica i snažnije razdvajanje vjere od države.

Na drugoj strani tog širokog oporbenog spektra nalazi se Yair Golan, bivši zamjenik načelnika glavnog stožera i čelnik Demokrata, političke formacije nastale povezivanjem laburista i ljevičarskog Meretza. Njegovoj stranci predviđa se između osam i deset mandata.

Golan je postao posebno poznat tijekom Hamasova napada 2023., kada je vlastitim automobilom otišao na područje glazbenog festivala Nova i sudjelovao u spašavanju mladih ljudi. Danas se zalaže za građanska prava, obranu neovisnosti sudova i dvodržavno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba, iako smatra da bi trenutačno međunarodno priznavanje palestinske države bilo štetno. Upravo takve razlike pokazuju koliko bi sastavljanje nove vlade moglo biti složeno čak i u slučaju izbornog poraza Netanyahua.

Arapske stranke mogle bi odlučiti izbore

Posebnu težinu na ovim izborima imaju stranke koje zastupaju arapske građane Izraela. Njima ankete ukupno predviđaju između 14 i 16 zastupničkih mjesta, dovoljno da u određenim okolnostima odluče tko će imati većinu. Jedna od tih političkih opcija jest Ujedinjena lista, predvođena Yousefom Jabareenom, koja okuplja više arapskih stranaka. Ona zahtijeva ravnopravnost arapskih građana, prestanak okupacije palestinskih teritorija i uspostavu palestinske države.

Druga je Ra'am, koju vodi Mansour Abbas. Njegova je stranka već sudjelovala u izraelskoj vladi 2021. godine, što je tada predstavljalo važan presedan. Abbas je spremniji na političke kompromise i naglasak stavlja na svakodnevne probleme arapskih zajednica, uključujući kriminal i nedostatak javnih ulaganja. No upravo tu nastaje najveći paradoks oporbe. Iako bi joj arapski zastupnici mogli omogućiti rušenje Netanyahua, većina vodećih oporbenih političara ne želi ih prihvatiti kao koalicijske partnere.

DA SE NE ZABORAVI Adio, batinaši: 'Moj brat vodi 17 tisuća lojalista, u crkvi su se zakleli na krv'

Kako navodi Corriere della Sera, Eisenkot, Bennett i Lieberman odbacuju uključivanje arapskih stranaka u buduću vladu, dok je Golan otvoren za suradnju s Ra'amom. Ujedinjena lista spremna je izvana podržati vladu bez Netanyahua, ali to ne znači da bi njezini glasovi bili prihvatljivi svim članovima oporbe. Eisenkot je zato spomenuo i mogućnost manjinske vlade, što bi otvorilo dodatna pitanja političke stabilnosti.

Krajnja desnica i ultraortodoksni čuvaju Netanyahua

Netanyahuova mogućnost ostanka na vlasti uvelike ovisi o strankama koje su i dosad podržavale njegovu vladu. Među njima posebno mjesto zauzimaju Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich, dvojica predstavnika izraelske krajnje desnice. Ben-Gvirovoj stranci Židovska snaga predviđa se osam mandata, a Smotrichevu savezu Religijski cionizam - Zehut između šest i osam. Obojica zagovaraju znatno oštriju politiku prema Palestincima, proširenje židovskih naselja na Zapadnoj obali i izraelsku kontrolu nad okupiranim teritorijima.

Ben-Gvir traži i uvođenje smrtne kazne za teroriste, dok Smotrich zagovara aneksiju Gaze i veći utjecaj parlamenta na pravosudni sustav. Njihova politička snaga mogla bi porasti ako Netanyahu nakon izbora bude ovisio o svakom pojedinom zastupničkom glasu. U tom slučaju krajnja desnica mogla bi tražiti dodatne ustupke u pitanjima sigurnosti, naselja i odnosa prema Palestincima.

LULA SLAVI Brazilska sapunica: Dva predsjednika, dvije zatvorske ćelije i jedan sin

Drugi važan oslonac aktualnog premijera jesu ultraortodoksne stranke Shas i Ujedinjeni judaizam Tore. Objema se predviđa po sedam do osam zastupničkih mjesta. Njihov najvažniji zahtjev odnosi se na izuzeće učenika vjerskih škola od obveznog služenja vojske. To pitanje godinama izaziva sukobe u izraelskom društvu, a posebno je osjetljivo nakon rata u kojem je velik broj izraelskih građana mobiliziran.

Vrhovni sud 2024. uklonio je pravnu osnovu za dotadašnje izuzeće, čime je otvoren novi politički sukob. Ultraortodoksne stranke inzistiraju na zakonskom rješenju koje bi zaštitilo njihove zajednice, dok oporbeni lideri poput Eisenkota i Liebermana zahtijevaju obvezu služenja za sve. Zbog toga je malo vjerojatno da bi ultraortodoksne stranke lako pristale zamijeniti Netanyahua nekim od njegovih sadašnjih protivnika.

Pobjednik izbora možda neće moći sastaviti vladu

Izraelski izborni sustav dodatno otežava predviđanje konačnog ishoda. Cijela država predstavlja jednu izbornu jedinicu, a zastupnička mjesta razmjerno se raspodjeljuju strankama koje prijeđu prag od 3,25 posto glasova. To znači da ni stranka s najvećim brojem osvojenih mandata nema zajamčeno pravo sastaviti vladu. Presudno je može li njezin kandidat okupiti najmanje 61 zastupnika.

Zbog toga bi važnu ulogu mogle odigrati i manje stranke koje se trenutačno nalaze na rubu izbornog praga. Među njima su Rezervisti Yoaza Hendela i Amcha Yisrael bivšeg generala Ofera Wintera. Ako prijeđu prag, njihov ulazak u parlament mogao bi promijeniti odnos snaga. Ako ostanu ispod njega, glasovi koje osvoje neće se pretvoriti u zastupnička mjesta. Birališta će u utorak biti otvorena od sedam ujutro do 22 sata, nakon čega se očekuju izlazne ankete i početak prebrojavanja glasova. Jasnija slika trebala bi se pojaviti u srijedu ujutro, dok se službeni rezultati očekuju najkasnije 4. studenoga.

Nakon izbora predsjednik Isaac Herzog povjerit će mandat političaru koji ima najveće izglede sastaviti parlamentarnu većinu. To ne mora biti čelnik stranke koja je osvojila najviše glasova. Ako nijedan kandidat ne uspije osigurati većinu, Izrael bi se mogao ponovno suočiti s političkom blokadom i novim izborima. U takvom scenariju Netanyahu bi ostao na čelu tehničke vlade do izbora nasljednika.

Zato se uoči glasanja nameće pitanje koje nadilazi prednost pojedinih stranaka u anketama. Nakon gotovo dva desetljeća obilježenih Netanyahuovom vladavinom, Izrael možda ima dovoljno birača koji žele njegov odlazak, ali još nije jasno postoje li među njegovim protivnicima političari spremni na kompromise potrebne da ga doista zamijene. Upravo bi ta razlika između izborne pobjede i parlamentarne većine mogla odlučiti političku budućnost Izraela.