Analiza Netanyahuova govora u UN-u: Bojkot je pretvorio u svoje oružje
Prazna dvorana trebala je biti slika izraelske izolacije. Diplomati su ustali, napustili Opću skupštinu Ujedinjenih naroda i ostavili Benjamina Netanyahua da govori pred desecima praznih stolica. Poruka je trebala biti jasna: sve veći dio međunarodne zajednice više ne želi ni slušati izraelskog premijera. No dogodilo se nešto što možda najbolje pokazuje kako funkcionira Netanyahuova politika. Umjesto poniženja, dobio je savršenu kulisu za poruku koju već godinama šalje svojim biračima: Izrael je sam protiv svijeta, a on je čovjek koji neće pokleknuti pred pritiskom.
Upravo na taj paradoks upozorava Newsweek u analizi događaja tijekom Netanyahuova govora na Općoj skupštini UN-a. Deseci izaslanika ustali su i napustili dvoranu, pa je veći dio sjedala ostao prazan. Među rijetkima, ostao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je odslušao govor. Snimke njegove reakcije i sjedenja u polupraznoj dvorani ubrzo su se proširile društvenim mrežama. Analitičari ovaj potez tumače kao potvrdu sve bliskijih političkih, ekonomskih i vojnih odnosa između Srbije i Izraela.
Prosvjed je unaprijed poticala palestinska misija pri UN-u, koja je pozvala predstavnike država da dođu u dvoranu, a zatim je demonstrativno napuste kada Netanyahu bude najavljen. Netanyahu nije pokušavao ignorirati prosvjed. Naprotiv, odmah ga je uključio u vlastiti politički narativ.
- Ako ovdje ima još moralnih kukavica koje nisu napustile dvoranu, slobodno otiđite sada - poručio je preostalim diplomatima.
U nekoliko sekundi pokušao je promijeniti značenje prizora. Ono što su njegovi protivnici zamišljali kao demonstraciju izolacije, Netanyahu je predstavio kao dokaz njihove slabosti.
Tu zapravo počinje važniji dio priče. Diplomatski prosvjedi tradicionalno funkcioniraju upravo kroz simboliku odsutnosti. Napuštanjem dvorane država poručuje da govorniku ne želi dati legitimitet, pažnju ni političku težinu. No u svijetu televizije, društvenih mreža i izrazito polarizirane politike isti prizor može dobiti potpuno suprotno značenje. Kako primjećuje Newsweek, pravi politički život praznih stolica nije ni počeo u dvorani UN-a, nego onog trenutka kada su ih snimile kamere. Za Netanyahuove kritičare fotografije prikazuju premijera čija je zemlja sve usamljenija. Za njegove pristaše one mogu prikazivati nešto sasvim drugo: izraelskog premijera koji stoji sam, odbija popustiti i govori ono što ostatak svijeta navodno ne želi čuti.
Netanyahu godinama gradi imidž vođe koji Izrael brani ne samo od Hamasa, Hezbolaha ili Irana nego i od međunarodnih institucija, stranih vlada i dijela globalne javnosti za koje tvrdi da prema Izraelu primjenjuju standarde koje ne primjenjuju prema njegovim neprijateljima. U takvoj političkoj konstrukciji protivnici nisu samo problem. Oni postaju dokaz da je vođa u pravu. Što ih je više, poruka može postati snažnija: vidite koliko ih se udružilo protiv nas.
Zbog toga je UN za Netanyahua idealna pozornica. U Izraelu, ali i među dijelom njegovih međunarodnih pristaša, Ujedinjeni narodi već dugo imaju reputaciju institucije neprijateljski nastrojene prema Izraelu. Netanyahu je tu percepciju godinama politički iskorištavao. Svaka osuda može se prikazati kao pristranost. Svaka rezolucija kao dokaz dvostrukih standarda. Svaki diplomatski pritisak kao još jedan pokušaj da se Izrael natjera na popuštanje. A kada deseci diplomata demonstrativno ustanu i odu upravo dok on izlazi za govornicu, Netanyahu gotovo ne mora ni objašnjavati vlastitu političku priču. Newsweek zato upozorava na neobičan paradoks: diplomati nisu htjeli sudjelovati, ali su upravo svojim odlaskom postali dio Netanyahuove predstave. Njihove prazne stolice pretvorile su se u scenografiju njegove poruke.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je Netanyahu iz ovog događaja jednostavno izašao kao pobjednik. Kada toliko državnih predstavnika zaključi da čak ni ostanak u dvorani nije prihvatljiv, riječ je o ozbiljnom političkom signalu. Netanyahu može domaćoj publici međunarodnu izolaciju predstavljati kao dokaz hrabrosti, ali retorika ne može ukloniti njezine stvarne posljedice. Tu je, prema Newsweeku, granica Netanyahuove strategije. Izolacija može kratkoročno ojačati političara koji svoj identitet gradi na sukobu s vanjskim svijetom. Može mobilizirati birače, učvrstiti bazu i stvoriti dojam da je upravo on posljednja linija obrane zemlje. No ne može neograničeno zamijeniti savezništva. Ako politička osuda počne prelaziti u konkretne poteze država - promjenu politike prema Izraelu, ograničavanje suradnje, sankcije, priznanje Palestine ili ozbiljnije razilaženje sa saveznicima - onda prazne stolice prestaju biti samo korisna propaganda.