Kako živjeti dobar život u svijetu koji se raspada? Što je dobar život u svijetu koji gubi kompas? Što se dogodi kad se za stolom nađu svjetski poznati povjesničar, dobitnica Nobelove nagrade za mir i bivši političar? Yuval Noah Harari, Maria Ressa i Rory Stewart u razgovoru za Guardian pokušali su odgovoriti na pitanje: kako živjeti dobar život u svijetu koji gubi kompas? Prenosimo ključne dijelove.

Harari: „Ušli smo u doba kad se mogu hakirati ljudska bića.“

Izraelski povjesničar Yuval Noah Harari, autor svjetskih bestselera Sapiens i Homo Deus, koji 23. listopada gostuje u Lisinskom u Zagrebu, smatra da je ključni doprinos modernog liberalizma bila ideja „slaganja da se ne slažemo“. No, danas se ta sposobnost urušava.

- U pluralnim društvima različiti ljudi mogu imati različite ideje o tome što je dobar život, a da ipak žive zajedno, uz poštovanje zajedničkih pravila. No, taj dogovor se urušava. Oni koji vjeruju da imaju apsolutnu istinu pokušavaju je nametnuti drugima, često agresivnije nego što je ikad bilo u povijesti - kaže Harari.
Harari podsjeća da to nije novost: križarski ratovi bili su primjer ljudi koji nisu mogli živjeti vlastite vrijednosti, ali su ih željeli nametnuti drugima.
„Ono što danas gledamo u svijetu — to je samo nova verzija istog obrasca“, kaže.

Stewart, koji je godinama radio u britanskoj politici, podsjeća da je liberalizam nakon Drugog svjetskog rata stvorio svijet utemeljen na pravilima, demokraciji i međunarodnoj suradnji. Ali taj se poredak raspao.

- Umjesto demokracije imamo autoritarni populizam. Umjesto slobodne trgovine – protekcionizam. A umjesto međunarodnog poretka izolaciju - dodaje.

U svijetu „sjene liberalizma“, kako ga Stewart opisuje, snažniji rade što žele, a slabiji trpe posljedice.
Demokracija, kaže, više nije alat zaštite prava manjina nego oružje populizma.
I sve to pojačavaju AI i društvene mreže, koje potiču tribalizam, polarizaciju i površnost.

Maria Ressa upozorava na krizu informacija i eroziju istine. Prema njoj, svijet danas živi u vremenu nekažnjivosti: međunarodni poredak ne funkcionira, a pravila koja su nekoć štitila demokraciju zamijenjena su algoritmima koji upravljaju našim emocijama.

- Kako živjeti dobar život kad nas big tech koristi za profit, manipulira nama i zarađuje na našoj pažnji? - pojasnila je.

Središnja poruka svih velikih religija, podsjeća Ressa, jest da se prava borba odvija unutar nas samih — između boljeg i lošijeg ja.
„Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi – jednostavno je. Ali kako zadržati te vrijednosti kad je i sam način na koji se povezujemo korumpiran?“

Ressa, koja se godinama bori protiv dezinformacija na Filipinima, smatra da će „smrt novinarstva“ doći ubrzo, jer internet sve više uništava vjerodostojne izvore.

- Internet je svakim danom sve gori. Činjenice su izgubile vrijednost, a novinari moraju birati između istine i preživljavanja - smatra Reesa.

Harari: Tehnologija sada može „hakirati“ ljude

Harari ističe da je najvažnija promjena današnjice to što tehnologija može dešifrirati i manipulirati ljudskim željama i mislima.
To je moć koju nijedno društvo u povijesti nije imalo.

„Sada imamo tehnologiju koja može hakirati ljudska bića. Liberalna demokracija, kakva je nastala u 18. i 19. stoljeću, ne zna se nositi s tim.“

Za Hararija, današnje prijetnje nisu samo političke ili ekonomske — one su egzistencijalne. AI može stvarati svjetove u kojima će razlika između istine i fikcije postati irelevantna.
„Mi stvaramo superinteligenciju, ali postoji svaki razlog za strah da će biti i superzabludjela.“

Stewart dodaje da se civilizacija tradicionalno temeljila na ljudskim herojima — znanstvenicima, pjesnicima, vođama koji su pomicali granice ljudskosti. Ali AI sada može „pisati pjesmu, dramu ili članak bolje od nas“.

„Ako AI može stvoriti nešto bolje od mene, što to znači za ljudsku posebnost?“

Time dolazimo do paradoksa: civilizacija koja je vjerovala u ljudsku sposobnost da nadmaši samu sebe sada stvara stroj koji može nadmašiti čovjeka.

Ressa naglašava da je svijet suočen s pitanjem hoće li nekažnjivost postati pravilo. Velike tehnološke kompanije koriste nadzor za profit, vlade gube moć, a demokracije se urušavaju.
„Sada nas tehnologija može ciljati na staničnoj razini svake demokracije“, kaže.

Unatoč svemu, Ressa ne gubi vjeru u ljudsku dobrotu.

„Ljudi nisu samo loši. Vidjela sam užase rata, ali i nevjerojatnu velikodušnost. Ljudi su davali novac i vrijeme da bi podržali istinu. To je ono što je na kocki.“

Harari upozorava da inteligencija nikada nije bila jamstvo dobrote ili mudrosti. Povijest pokazuje da Homo sapiens, najinteligentnija vrsta na planetu, istovremeno vjeruje u najveće besmislice. Zato ne postoji razlog da vjerujemo da će umjetna inteligencija biti mudrija ili moralnija od nas.

„Stvaramo superinteligenciju, ali postoji svaki razlog za misao da će biti superzabludjela.“

U završnom dijelu razgovora Harari i Stewart raspravljaju o povratku monarhističkog mentaliteta u modernoj politici. Harari kaže da današnji vođe, poput Donalda Trumpa, ne razmišljaju o politici kao o odnosu između naroda ili država, nego kao o osobnim odnosima između dinastija i vođa.

„Trump ne vidi međunarodne odnose kao dogovor između SAD-a i Rusije, nego između sebe i Putina. Sporazum vrijedi samo dok je on predsjednik.“

Takav model, upozorava Harari, opasan je jer briše ideju institucija i vraća politiku u feudalni okvir osobne moći.

„To je povratak u svijet u kojem bi Barron Trump mogao oženiti Putinovu unuku i zajedno bi dobili Krim i Donbas kao kraljevstvo.“

Stewart dodaje da je današnje društvo izgubilo moralni jezik:

„Trump je utjelovljenje bešćutnosti. Izgubili smo sposobnost da se šokiramo.“

Iako su svi troje svjesni dubine globalne krize, njihova završna poruka nije pesimistična, već poziv na osobnu odgovornost. Harari kaže da se ne smijemo oslanjati na to da će ‘stvarnost sama kazniti laži’.

„Ako želimo da istina pobijedi, svatko od nas mora odraditi svoj dio posla.“

Ressa poziva na povratak integritetu i zajednici, a Stewart zaključuje da je jedini put naprijed rekonstrukcija ljudskih institucija — onih koje su sposobne graditi povjerenje, odgovornost i smisao.

„Moramo ponovno izgraditi institucije i moralne temelje. Bez toga nećemo preživjeti, bez obzira na to koliko nam AI bio pametan.“