Dolazak nacista na vlast označio je mračno doba ne samo za Židove nego i za Jehovine svjedoke diljem zemlje. Kako prenosi portal Povijest.hr, Jehovini svjedoci nisu držali do svjetovne vlasti te su iz vjerskih razloga počeli odbijati koristiti obavezan nacistički pozdrav, što je dovelo do toga da su masovno dobivali otkaze na poslu.

Nakon što je 24. travnja 1933. godine uvedeno obvezno služenje vojnog roka za sve u državi, situacija je za Jehovine svjedoke postala ozbiljnija. Naime, njihova vjera nije im dozvoljavala držanje bilo kakvog oružja u rukama te su ignorirali mobilizacijske pozive, a to ih je vodilo izravno u koncentracijske logore, gdje su ih označavali ljubičastim trokutima. Računa se da je u logorima završilo oko deset tisuća Jehovinih svjedoka, što je polovica ukupnog broja sljedbenika te religije u tadašnjoj Njemačkoj, piše Povijest.hr.

Odbijanje nacističke vlasti, unutarnje veze koje su pripadnici Jehovinih svjedoka imali te njihovo snažno protivljenje ratu kao takvom dovelo je do toga da ih je nacistička vlast od samih svojih početaka smatrala velikom prijetnjom za održavanje čitavog režima. Kako piše The Holocaust Encyclopedia, Jehovini svjedoci našli su se na meti mnogih agresivnih sankcija od strane nacističkog režima već unutar prvih nekoliko mjeseci nakon što su nacisti preuzeli vlast. Do 1. travnja 1935. godine regionalne vlasti potpuno su ukinule društvo Stražarska kula, pravnu organizaciju koju Jehovini svjedoci širom svijeta koriste za usmjeravanje, upravljanje i širenje svojih doktrina.

Mnogi postupci Jehovinih svjedoka antagonizirali su nacističke vlasti, unatoč činjenici da su Jehovini svjedoci inzistirali na tome da su potpuno apolitični. Odbijanje korištenja nacističkog pozdrava, odbijanje članstva u nacističkoj stranci, činjenica da svoju djecu nisu učlanili u Hitler Jugend te činjenica da na svoje domove nisu objesili zastave Trećeg Reicha kod nacističke je vlasti izazvala veliku sumnju te je Gestapo počeo provoditi posebni registar svih osoba za koje su smatrali da su dio Jehovinih svjedoka. Iako Jehovini svjedoci kao religijsko udruženje službeno nisu bili zabranjeni, mnoge njihove najobičnije aktivnosti, poput sastanaka za čitanje Biblije, našle su se pod žestokim napadima te je Gestapo redovito prekidao takve sastanke, piše The Holocaust Encyclopedia. Također je prekinuto i tiskanje svih materijala Jehovinih svjedoka jer su ih nacisti smatrali izrazito subverzivnima.

Pretpostavlja se da je do 1939. godine otprilike 6000 Jehovinih svjedoka, uključujući i one iz Austrije i Čehoslovačke, bilo uhićeno ili poslano u koncentracijske logore, a ostali su pobjegli iz Njemačke, nastavili svoje vjerske običaje u tajnosti ili su ih pak u potpunosti prestali prakticirati. Vlasti su također okrutno mučili neke Jehovine svjedoke kako bi ih prisilili da potpišu izjavu kojom se odriču vlastite vjere, no malo ih je popustilo pod tim pritiskom.

U koncentracijskim logorima, gdje su Jehovini svjedoci bili obilježeni ljubičastim trokutom, mnogi su se nastavili sastajati u tajnosti, moliti i tražiti obraćenike. U koncentracijskom logoru Buchenwald čak su osnovali i ilegalnu tiskaru te su distribuirali svoje vjerske traktate.

Uvjeti u nacističkim koncentracijskim logorima nadmašivali su sve granice okrutnosti. Brojni zatvorenici umrli su od gladi, bolesti, iscrpljenosti, hladnoće i brutalnog tretmana. Jehovine svjedoke zatvorene u logorima na životu je održavala njihova međusobna podrška, a također i uvjerenje da je njihova patnja dio njihovog rada za Boga. Pojedinci su iznenađivali stražare svojim odbijanjem da se pridržavaju vojničkih rutina poput prozivke, ali upravitelji koncentracijskih logora istovremeno su Jehovine svjedoke smatrali relativno pouzdanima jer nisu pokušavali pobjeći i nisu pružali fizički otpor svojim stražarima, što je naposljetku dovelo do toga da su ih nacistički logorski časnici i stražari često koristili kao kućnu poslugu.

Od otprilike 30 000 Nijemaca koji su se 1933. godine izjašnjavali kao Jehovini svjedoci, njih otprilike 20 000 ostalo je aktivno i tijekom nacističkog režima. Ostali su pobjegli preko granice, zadržali svoju vjeru u tajnosti ili se pak potpuno odrekli iste, a barem polovica onih koji su ostali aktivni bili su uhićeni i osuđeni. Otprilike 3000 Jehovinih svjedoka poslano je u koncentracijske logore, pri čemu su među njima bili i oni iz Nizozemske, Austrije, Poljske, Belgije, Francuske, Čehoslovačke i Mađarske.

U nacističkim koncentracijskim logorima ubijeno je otprilike 1000 Jehovinih svjedoka iz Njemačke te otprilike 400 onih iz drugih država. Također, barem 273 Jehovinih svjedoka osuđeno je na smrt na vojnim sudovima zbog toga što su odlučno odbijali služiti vojni rok, za koji su smatrali da predstavlja direktno kršenje biblijske zabrane ubijanja.