Od uzora do neprijatelja: Zašto se Srbija sada okreće protiv Njemačke?
Doktor političkih znanosti i novinarstva Thomas Brey bivši je šef dopisništva njemačke novinske agencije DPA za Jugoistočnu Europu. Prenosimo njegov tekst o tome kako se u Srbiji posljednjih godina mijenja slika Njemačke – od nekadašnjeg bliskog partnera i jednog od najvažnijih gospodarskih saveznika do zemlje koja se u dijelu srpskih medija sve češće prikazuje kao neprijatelj. Brey analizira kako su provladini mediji, uz pomoć dezinformacija i poruka koje se podudaraju s ruskom propagandom, počeli oblikovati izrazito negativnu sliku Njemačke, ali i šire Zapada. Posebno se osvrće na ulogu Aleksandra Vučića i njegovu politiku prema Berlinu, kao i na posljedice takve medijske kampanje na stavove građana Srbije.
Njemačko-srpski odnosi sežu u 18. stoljeće, kada su Habsburgovci naselili takozvane Podunavske Švabe u Vojvodini. Dva svjetska rata, u kojima su se dvije zemlje borile na suprotnim stranama, kao i njemački ratni zločini, primjerice u Kragujevcu i Kraljevu, ozbiljno su narušili odnose. Nakon zastoja uzrokovanih Hallsteinovom doktrinom, odnosi su se od 1968. počeli normalizirati, što je kulminiralo susretom kancelara Willyja Brandta i predsjednika Josipa Broza Tita 1973. godine. Njemačko priznanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske 1991. godine, kao i njezino sudjelovanje u NATO-ovoj intervenciji protiv Srbije 1999., ponovno su izazvali duboke napetosti. Tek nakon političkih previranja 2000. godine i dolaskom reformski orijentiranog, u Njemačkoj obrazovanog premijera Zorana Đinđića, odnosi su se počeli poboljšavati.
Vučićevo doba: Njemačka kao ključni partner
Od 2012. godine Aleksandar Vučić - koji potječe iz aparata vlasti Slobodana Miloševića - oblikuje srpsku politiku, najprije kao ministar obrane, a od 2014. kao predsjednik. Predstavljao se kao reformirani Europljanin i osnovao "Forum Srbija-Njemačka" kako bi se u Berlinu predstavio kao pouzdan partner na Zapadnom Balkanu. Kancelarka Angela Merkel i njezin savjetnik za sigurnost Christoph Heusgen održavali su osobito bliske osobne odnose s Vučićem; Zaklada Konrad Adenauer čak je podržala osnivanje njegove stranke SNS. Tu su bliskost provladini srpski mediji pretvorili u pravo veličanje Njemačke i njezina gospodarskog modela.
Danas, s obujmom trgovinske razmjene od oko deset milijardi eura (2025.), Njemačka je uvjerljivo najvažniji trgovinski partner Srbije. Više od 900 njemačkih kompanija uložilo je oko pet milijardi eura i otvorilo 80.000 radnih mjesta. Nova vlada, koju su činili socijaldemokrati, liberali i zeleni, nastavila je takvu politiku.
Zaokret
Već za vrijeme te vlade raspoloženje se počelo mijenjati. Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock postala je središnja meta protunjemačkih kampanja, a na srpskoj televiziji sustavno je prikazivana u negativnom svjetlu. S dolaskom kancelara Friedricha Merza ton se dodatno zaoštrio: srpski mediji optužuju ga za cenzuru, dok se Srbija - u kojoj Vučić de facto kontrolira pravosuđe i medije - prikazuje kao "bastion slobode izražavanja". Najnoviju eskalaciju očito je potaknuo Merzov zahtjev na Samitu Zapadnog Balkana u Tivtu u lipnju 2026. da Srbija mora jasno izabrati između Rusije, Kine i Europe.
Demonizacija i "Četvrti Reich"
Brey navodi brojne senzacionalističke naslove iz provladinih publikacija poput Informera, Novosti, Alo! i Politike: Njemačku se optužuje za planiranje napada na Krimski most, tajni razvoj nuklearnog oružja ili težnju prema "Četvrtom Reichu". U člancima se izrijekom koristi izraz "Germani" umjesto "Nijemci", čime se konstruira svojevrsni kulturni rat. Čak se i njemačka poslijeratna povijest reinterpretira: ponovno ujedinjenje 1990. godine prikazuje se kao početak "osvete" na Balkanu, dok se raspad Jugoslavije i gubitak Kosova tumače kao dio njemačkog "revanšizma".
Takvu naraciju promiču i istaknuti političari poput Aleksandra Vulina. Srbija se također prikazuje kao navodna žrtva zapadnog uplitanja u studentski prosvjedni pokret protiv Vučića - njemačke političke zaklade, poput Zaklade Friedricha Eberta i Zaklade Heinricha Bölla, navodno financiraju oporbu, iako za takve tvrdnje nema dokaza.
Zajednička propaganda Rusije i Srbije
Ponavlja se isti obrazac: srpski mediji gotovo doslovno prenose izvještaje ruskih propagandnih izvora poput Sputnjika Srbija i RT Balkana, primjerice tvrdnje o navodnom gospodarskom padu i osiromašenju Njemačke. Prema analizi BIRN-a, nedavno osnovani portal "Eagle Eye Explore", koji posluje bez zakonom propisanog impresuma, također namjerno širi sadržaj povezan s krajnje desnom strankom Alternativa za Njemačku (AfD), kao i proruske sadržaje, koje potom preuzimaju vodeći srpski tabloidi.
Utjecaj na javno mnijenje
Posljedice takvog sustavnog širenja dezinformacija jasno su vidljive u anketama: samo 28 posto građana Srbije pozitivno gleda na Europsku uniju, dok povjerenje u Sjedinjene Američke Države iznosi 16 posto - dok su Rusija, s oko 60 posto, i Kina, s 55 posto, daleko ispred. U posebnom istraživanju Njemačkoj najviše ocjene daje samo 7,5 posto ispitanika, dok Rusija i Kina dobivaju znatno bolje ocjene. Takva iskrivljena percepcija osobito je izražena izvan glavnih središta Beograda, Novog Sada i Niša, gdje stanovništvo ima slabiji pristup neovisnom izvještavanju.
Zaključak i perspektiva
Brey zaključuje da srpski medijski prostor ne služi pružanju neutralnih informacija, već učvršćivanju Vučićeve vlasti. Oporbeni studentski pokret također nije uspio razviti jasan odnos prema Njemačkoj ili Europskoj uniji - na prosvjedima dominiraju nacionalistički, a ne europski simboli. Ispravljanje takve iskrivljene slike Njemačke zahtijeva više od dosad često neučinkovite potpore organizacijama civilnog društva: potrebno je sustavno i svakodnevno educiranje javnosti o kampanjama dezinformiranja. U suprotnom, Zapad riskira voditi izgubljenu bitku i prokockati dugogodišnje gospodarske i kulturne uspjehe svoje politike na Balkanu.
Izvorni članak:
Zwischen Glorifizierung und Verteufelung: Das Deutschlandbild in Serbien, u: Südosteuropa Mitteilungen, broj 04/2026, str. 67–80.