U Oleškima više gotovo da nema automobila. Ceste su prazne, opskrba je stala, a ljudi koji se odluče pobjeći iz okupiranoga grada kreću pješice. Pred njima je pet ili šest sati hoda, ruski dronovi iznad glave i mine pod nogama. Ipak, za neke je to postalo prihvatljivije od ostanka.

- Ljudi su očajni. Jednostavno kreću pješice miniranim cestama - opisao je jedan stanovnik Oleški za Kyiv Independent, koji je objavio veliku reportažu o humanitarnoj katastrofi u tom gradu u Hersonskoj oblasti pod ruskom okupacijom.

Prije ruske invazije Oleški su imali oko 24.000 stanovnika. Danas ih je, prema procjenama ukrajinske gradske uprave u egzilu, ostalo oko 2000, među njima pedesetak djece. Grad leži na okupiranoj, istočnoj obali Dnjepra, nasuprot Hersonu koji je ukrajinska vojska oslobodila u studenome 2022. godine. Rat ondje nikada nije bio daleko. No posljednjih mjeseci situacija se dramatično pogoršala. Doprema hrane praktički je prekinuta, ozbiljne medicinske pomoći gotovo da nema, a organizirana evakuacija više ne funkcionira.

Ukrajinski povjerenik za ljudska prava Dmitro Lubinec upozorava da ljude treba što prije izvući iz grada. Ukrajinska strana, kaže, pripremila je humanitarnu operaciju i sastavila popis stanovnika koje bi trebalo evakuirati. Spremnost za sudjelovanje iskazao je i Međunarodni odbor Crvenog križa, a ukrajinska vojska trebala je osigurati prekid vatre tijekom operacije. Problem je što ruska strana, prema njegovim riječima, nije pristala na takav dogovor.

Posljednja uspješna veća doprema hrane u Oleški zabilježena je 26. svibnja, tvrdi Tetiana Hasanenko, čelnica ukrajinske gradske vojne uprave koja sada djeluje izvan okupiranog područja. Nestašice su zapravo počele puno ranije. Krajem prošle godine stanovnici su već teško pronalazili jaja i voće, a ono što bi se pojavilo u trgovinama prodavalo se po enormnim cijenama. Kasnije je nestalo i kruha. Jedan od stanovnika opisao je za Kyiv Independent svoj dnevni obrok gotovo jezivom jednostavnošću: čaj i malo meda.

U gradu, prema navodima lokalnih ukrajinskih vlasti, više nema redovite prodaje mesa, brašna, ulja, maslaca ni drugih osnovnih namirnica. Na društvenim mrežama pojavile su se čak fotografije stanovnika koji pokušavaju sačuvati kruh u staklenkama. Bilo je pokušaja da se opskrba obnovi. Početkom lipnja vozila koja su dovozila hranu napadnuta su dronovima. Dvojica vozača su poginula, a bilo je i ranjenih. Početkom rujna ponovno je krenulo pet vozila, ali ni ta dostava nije stigla do stanovnika nakon novog napada.

Ljudi su neko vrijeme razmjenjivali ono što su imali. Međutim, kako zalihe nestaju, nestaje i mogućnost trampe. Ukrajinski Nacionalni muzej Holodomora ovoga je tjedna upozorio da je glad postala jedan od najozbiljnijih problema u Oleškima i okolnim naseljima te pozvao međunarodnu zajednicu da ne ignorira humanitarnu krizu.

Ni bolest ili ozljeda više ne znače da će pomoć stići. U lokalnoj bolnici, prema informacijama gradske uprave, ostala su samo četiri liječnika, svi stariji i nekadašnji zaposlenici te ustanove. Rade bez redovite opskrbe lijekovima, bez stabilne električne energije i bez tekuće vode. U ozbiljnijim slučajevima mogu učiniti vrlo malo. Mogu pokušati zaustaviti krvarenje, ali mnogih lijekova jednostavno nema. Bolnica se godinama oslanja na agregate, osobito nakon rušenja brane Kahovka 2023. godine, no danas je sve teže doći i do goriva. Vozila hitne pomoći odavno više ne izlaze na ulice jer su ceste izložene napadima dronova.

Organizirana evakuacija posljednji je put provedena 26. svibnja. Od tada, tvrde ukrajinske vlasti, gotovo nitko izvana nije uspio sigurno ući u grad. Zato su stanovnici počeli izlaziti sami. U posljednjih nekoliko tjedana pojedinci i male skupine pješice kreću prema Radensku, selu zapadnije od Oleški. Putovanje traje pet do šest sati. Cesta je minirana, a iznad područja djeluju dronovi.

- Prije četiri ili pet mjeseci još se moglo izaći automobilom. Sada je jedina mogućnost hodati - ispričao je za Kyiv Independent Stefan Voroncov, koordinator volonterske organizacije Humanity koja pomaže civilima da napuste okupirana područja.

Kad ljudi uspiju stići do Radenska, ondje ih mogu preuzeti volonteri i odvesti dalje. No, neki ljudi moraju se ponovno vratiti u Oleški jer su im ondje ostala djeca, unuci, stariji roditelji ili nepokretni članovi obitelji. Netko mora donijeti hranu ili lijekove onima koji petosatni hod preko minirane ceste jednostavno ne mogu izdržati. Zbog toga se pojavila gotovo nezamisliva rutina: ljudi riskiraju život kako bi napustili grad, a zatim isti put prolaze ponovno da bi se vratili članovima obitelji.

Humanitarna situacija pogoršava se i u okolnim mjestima, među kojima su Hola Pristan i Radensk. Neka sela gotovo su potpuno uništena, ali u njima i dalje žive civili. Oleški administrativna zajednica obuhvaća 13 naselja, a pet ih je potpuno razoreno. U drugim mjestima vozila više ne mogu normalno prolaziti zbog mina i dronova. Na tom cijelom području bi moglo biti oko 6000 ljudi, među kojima oko 200 djece.  A nakon ljeta pojavljuje se novi strah - zima.