Stavovi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o ustašama, NDH i partizanima i danas su predmet rasprava, no unatoč složenosti njegove politike pomirbe, Tuđman je u javnim istupima i osobnim svjedočanstvima imao jasne poruke o fašizmu i antifašizmu, temeljima na kojima je, kako je govorio, morala biti izgrađena moderna Hrvatska.

Njegovo iskustvo kao partizanskog borca i kasnije povjesničara duboko je oblikovalo njegove poglede, koji su često bili kompleksniji od pojednostavljenih interpretacija.

"Ustašluk neće proći!"

Jedno od najupečatljivijih svjedočanstava o Tuđmanovom čvrstom stavu protiv rehabilitacije ustaštva zabilježio je publicist Slavko Goldstein. Opisujući jedan njihov razgovor, Goldstein se prisjetio trenutka kada je Tuđman, reagirajući na njegove bojazni o jačanju desnog radikalizma, udario šakom o stol.

"Slavko, dok sam ja tu, ustašluk neće proći!", odlučno mu je rekao Tuđman.

Goldstein je tu izjavu smatrao najizravnijim dokazom da je Tuđman, unatoč kritikama da je "odškrinuo vrata revizionizmu", svojim autoritetom bio glavna brana povratku ustaške ideologije.

Sličnu je poruku poslao i javno, gostujući 1992. godine u emisiji Romana Bolkovića, kada je upozorio na opasnosti koje vrebaju mlade generacije.

- Nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata - rekao je tada, jasno aludirajući na postrojbe HOS-a i pozdrav "Za dom spremni".

Ovako je govorio o HOS-u

Predsjedniče, kako vidite slučaj HOS-a?

Imamo rasovske pojave stvaranja pojedinačnih vojski, najprije u krilu HDZ-a, kao što je to bio slučaj Osijek, Glavaša, Merčepa i drugih, pa onda i pojave HOS-a u okviru Hrvatske stranke prava, koja ima zadaću od KOS-a, i to imamo razgovore generala jugoslavenskih koji daju, da imaju svoje ljude, pa do stranih obavještajnih službi. I postojanje HOS-a je dokaz da je ova Hrvatska, naša Hrvatska, nastavak NDH, da ne držimo situaciju u svojim rukama. O tome nam govore, ne samo u razgovorima, strani državnici, diplomati, nego i na haškoj konferenciji, znači u ime čitavog svijeta. Pa će jedan Bush izjaviti da zbog takovih paravojnih organizacija koje nose fašistička obilježja Hrvatska ne može biti tretirana povoljnije negoli Srbija.

Što je cilj HOS-a?

HOS nam je nametnut kao uteg, ne samo zato da bi nas se nadalje obilježavalo kao profašističku, proustašku organizaciju, negoli i zato da bi se kazalo i Jugoslavenska armija se ne mora povući iz kriznih područja jer su ugroženi od hrvatskih ustaških genocidnih namjera. U tom pogledu mi smo već posljednja dva mjeseca govorili i pozivali MUP i Ministarstvo obrane da se raščisti s time.

Zašto oni nose ustaške oznake i Pavelićeve slike?

Poseban je problem taj što su nam ti HOS-ovci unijeli jednu anarhičnu situaciju u Hrvatsku općenito, s tim posebnim oznakama HOS-a, U i Pavelićevim slikama, čak i SS, što snimaju strani novinari, o čemu se piše i u čemu nas poistovjećuju sa NDH i sa ustaštvom. Na Vijeću i na sastancima ovog užeg tijela Ureda za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova i obrane razgovarali smo o tome i dogovorili se da moramo ići i na razoružanje, znači tih svih drugih skupina, pojedinaca koji nisu u sastavu MUP-a ili vojske, ali i pred sud sa počiniocima tih zlodjela, da bismo se ogradili, da ne bismo dopustili da nam taj uteg ponovno padne na glavu, na pleća nove Hrvatske, da bismo, uostalom, dokazali da nećemo dopustiti pojave koje mogu voditi i do građanskog rata i koje bi mogle onemogućiti izgradnju demokratske Hrvatske.

Pogled na NDH

Tuđmanova najpoznatija i najviše secirana izjava o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) izrečena je na Prvom općem saboru HDZ-a 1990. godine.

- NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom - kazao je.

Iako je ta izjava izazvala brojne kontroverze, Tuđman ju je kasnije pojašnjavao, naglašavajući da formulacija "nije bila samo" zapravo potvrđuje da je NDH itekako smatrao i zločinom i kvislinškom tvorevinom. Njegova teza bila je da je dio hrvatskog naroda u tom povijesnom trenutku podržao stvaranje bilo kakve hrvatske države, ne zato što je bila fašistička, već iz puke želje za neovisnošću.

Međutim, uvijek je isticao da moderna Hrvatska ne može i ne smije graditi svoj identitet na nasljeđu NDH. Upozoravao je da Hrvatsku opterećuje hipoteka fašizma te da se, kao i sav demokratski svijet, mora temeljiti na vrijednostima antifašizma.

Partizan i Titov general

Franjo Tuđman bio je aktivan sudionik Narodnooslobodilačke borbe od samih početaka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kao mladić se pridružio partizanima, a do početka 1945. godine stekao je čin majora i postao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu. Njegova vojna karijera nastavila se i nakon rata, a 1960. promaknut je u čin generala JNA.

Kao povjesničar, smatrao je da je upravo partizanski pokret, s odlučujućom ulogom hrvatskih antifašista, udario temelje hrvatske državnosti unutar jugoslavenske federacije. Otvoreno je iskazivao i poštovanje prema Josipu Brozu Titu, čiju je bistu, prema nekim izvorima, držao u svom uredu.

- Tito je jedan od najvećih državnika Europe u Drugom svjetskom ratu - izjavio je Tuđman 1997. godine, pripisujući mu zasluge što je hrvatski narod svrstao na stranu pobjedničkih, demokratskih sila. Time je, po Tuđmanu, stvorena federalna država Hrvatska i pravni temelj koji je kasnije omogućio proglašenje neovisnosti.