Rješenje za HDZ pojavilo se doslovce s neba. Andrej Plenković, Deus ex machina sletio je redovitom linijom iz Bruxellesa u srce neviđenog političkog mirakula, kako bi raspleo radnju kojoj više nitko nije vidio kraja, naročito ne sretnog. U središnjem Dnevniku objavio je da je spreman preuzeti, odnosno spasiti HDZ.

Andrej Plenković je zagonetka. Ono što znamo o njemu zvuči spasonosno za HDZ. Za razliku od nemuštog Karamarka, Plenković je suvisli vladar diskursa. On međutim nije Ciceron, govorom nikad neće zapaliti mase. 

Jezik mu je suh, birokratski, kardeljevski - ali u tom jeziku nema grešaka, naročito ne naspram svetih krava zapadne mainstream politike. On nikad neće otići predesno, njegovo će mišljenje u Washintgonu, Londonu ili Bruxellesu zvučati savršeno, kao odijelo krojeno po mjeri - malo uštogljeno, ali besprijekorno. 

Taj neće koketirati ni sa Orbanom, ni sa Putinom. Andrej Plenković, prema smislu za politički rizik, nalik je na Vladu Bakarića zvanog "svileni" - on se nikad neće upustiti u avanturu u kojoj mu nije zajamčen uspjeh. 

Pučki rečeno, on je ziheraš, a to u našim uvjetima - gdje političar mora imati spremnost da poturi glavu tamo gdje drugi neće ni sa kopačkom - ne zvuči obećavajuće. Može li mišljenje koje izaziva oduševljenje u Washingtonu izazvati entuzijazam u Čavoglavama, Oklaju ili Poljicima? 

Tomislav Karamarko stranku je, naime, usmjerio prema ruralnim, desnim sferama, što pokazuje i anketa na Direktno.hr.  U njoj je Plenković drugi poželjni kandidat za šefa HDZ-a. Prvi je - Zlatko Hasanbegović.

Kako će Plenković - bude li izabran - izvesti dekaramarkizaciju stranke? U središnjem nastupu na Dnevniku rekao je da HDZ kani vratiti prema mainstream desnom centru, i pri tom je zvučao vrlo rezolutno. No, Karamarko je i Predsjedništvo i Središnji odbor načičkao svojim kadrovima.  

Hasanbegović je prava zvijezda. No, nisu problem samo ideje, nego i "benzin". HDZ se kune u domoljublje, ali motorna snaga stranke je ipak - goli interes. Ne znamo otkud je za Karamarkova doba dolazio novac u stranku. 

Iz MOL-ov e galaksije? Možemo samo nagađati. Plenković će morati riješiti to pitanje svih pitanja. S druge strane, morat će se suočiti i sa nadirućim Mostom, koji reprezentira desni centar a predstavlja, nesumnjivo, i političko krilo Crkve. 

Kaptol će zacijelo prije podržavati bivšeg fratra nego sina bivšeg časnika JNA, kako su Plenkovića već počeli napadati oponenti iz stranke, i s medijskih releja koji oglašavaju mišljenja utjecajnih kuloara HDZ-a.

Ono što znamo o Plenkoviću, kako rekosmo, zvuči spasonosno za HDZ - ali kako zvuči ono što ne znamo? Je li on samo Sanader lišen mrlja? U HDZ-u, članstvo ga ne voli, smatraju ga konjunkturistom zalutalim u stranku. 

Oni istinski ne vole njegov uglađeni profil, njegov ton komunikacije, njegove ideje o zaokretu u centar. HDZ je stranka autoritarnog članstva koje misli po naredbi - no, može li naredba da se podržava Plenkovića biti masovno učinkovita? Može, ako bude jamčila ponovni dolazak na vlast.

Ljudi koji poznaju Plenkovića, i koji su surađivali s njim, nisu prožeti entuzijazmom zbog njegova preuziamnja stranke, koju smatraju skoro neprijateljskim. Drže ga karijeristom, osobnom lišenom snage uvjerenja, šarma, volje za moć. 

Lider, doista, mora imati volju za moć - politika melje, i onaj tko se na čelo stroja stavi bez istinskog uvjerenja, teško može izdržati i uspjeti. Ništa se veliko u povijesti nije stvorilo bez strasti, napisao je u znamenitoj  Filozofiji povijesti Hegel. Plenkoviću strasti očito nedostaje, on moć nije osvojio, nego mu je darovana. Hoće li s njom znati izaći na kraj?

U svakom slučaju, on je rješenje za HDZ. No što će sad Zoran MIlanović, kojemu je rješenje bio - Tomislav Karamarko? Kao u mnogo puta citiranim stihovima Konstantina Kavafisa - "A što ćemo sad, kad barbara više nema, i oni su bili kakvo takvo rješenje" HDZ u kojemu će se udružiti Plenković, Stier, Brkić - genijani orgsekretar, možda najjači kojeg je HDZ imao nakon Manolića. 

Tako ćemo imati sustav domina -  SDP će sad imati problem sa HDZ-om, HDZ sa Mostom, no svi će naši problemi biti vraćeni u 2016., a to je samo po sebi odlična vijest za sve aktere ovog čudnovatog preslagivanja, do kojeg je doveo Karamarko, ničim objašnjivim dvostrukim harakirijem, sebe i stranke.