Bivši predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović postao je "facebook ratnik". Za vikend je na društvenim mrežama krenuo u kontranapad koji je teško prepričljiv pa ga valja u cijelosti citirati. "Naš "dragi" predsjednik opetovano me je neki dan u Slunju nazvao kriminalcem. Nije da je to prvi put i da me to nešto sekira. Ali ipak, sada kada više nisam na funkciji, mogu se barem s njim malo sprdati, jer drugo i ne zaslužuje.  Naime, već sam mu preko svog Facebook profila poručio da sam, kao svaki pravi kriminalac, kupio helikopter kako bih mogao obilaziti svoj maslinik na Korčuli, s obzirom na to da to više ne mogu službenim helikopterom. Našem dragom predsjedniku sada poručujem da ću mu rado posuditi svoj helikopter kako bi izbjegao prometne gužve kada, zbog svojih „važnih“ obveza, bude obilazio hrvatske otoke. Ponavljam, nije našem predsjedniku lako. Silno bi htio biti važan, ali srećom, jadan, ni o čem važnom ne odlučuje. Istina, sramoti našu državu, ali zamislite što bi moglo biti da ima veće ovlasti. Zato se čudim svima koji se s njim upuštaju u prekomjerne sukobe i svađe. Kaže ona pametna izreka: "Ne valjaj se sa svinjom u blatu jer ćete se oboje uprljati, a svinja to zapravo voli.  Dakle, meni je našeg dragog predsjednika stvarno žao. Nije njemu, jadnom, lako. Stoga, kao zabrinuti građanin, molim nadležne službe da pomognu našem Predsjedniku. Da li ga je svladao toplinski val ili neka druga ugroza, ne znam, ali očito mu je potrebna stručna pomoć, a budući da broj jelena na Pantovčaku, kao i količina biljaka po uredima istog, zaokuplja vjerojatno 99% njegove radne energije, vjerujem da nam je svima u interesu da mu se što prije pomogne. Zato vas molim, poduzmite nešto, jer bojim se da će našem predsjedniku, vođi i uzdanici, biti sve gore! Za početak predlažem nešto duži godišnji odmor, da se odmori, od odmora. Ako odabere Korčulu, supruga i ja rado ćemo ga ugostiti, s ili bez helikoptera. 

Šeparović i Zoran Milanović mrze se već dugo. Nije pomoglo što je Šeparović, kao tadašnji šef Ustavnog suda, obznanio odluku istog tog suda kako "Milanović mora podnijeti ostavku na funkciju predsjednika ako želi biti kandidat za premijera, odnosno ako želi uopće biti na izbornoj listi". Milanović ga nikako nije mogao izbjeći. Kad je prisezao za predsjednika, Šeparović je bio tu - čin se mora odviti pred Ustavnim sucima. Šeparovićeva biografija je po mnogočemu kontroverzna. U bivšoj državi radio je kao sudac općinskog suda od 1986. do 1989. U Ministarstvu pravosuđa zaposlen je od 1989. na poslovima savjetnika u Upravi za imovinskopravne poslove, višeg savjetnika, načelnika Odjela, direktora Uprave, zamjenika ministra, a od 1995. do 1998. obavlja dužnost ministra pravosuđa, stajalo je stoji u njegovoj biografiji na stranici Ustavnog suda. Godinu je dana bio na čelu HIS-a, a devet godina počevši od 2000-te radio je kao odvjetnik i "član Odvjetničke komore osnovane pri Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, na kojem je jedno vrijeme bio branitelj, Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija te vanjski član Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora."  U Den Haagu je branio i Mladena Markača, dok mu sud nije to zabranio jer je, kažu, bio u sukobu interesa, naime bio je na popisu potencijalnih svjedoka branitelja generala Ante Gotovine. Miroslav Šeparović 2009. postaje sudac Ustavnog suda, a 2016. predsjednik Ustavnog suda.

Još dok je bio predsjednik Ustavnog suda našao se u središtu skandala s optužbama za plagijat. Portal Autograf objavio je dokumente gdje se Šeparoviću nedvosmisleno stavlja na teret grubo kršenje pravila o citiranju izvora u doktorskom radu. Pojednostavljeno, optužili su ga za plagiranje značajnih dijelova rada, pisao je Express 2018. godine. Ta priča dobila je epilog na sudu - umirovljeni profesor prava Vjekoslav Miličić mora predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću, svom nekadašnjem đaku, platiti 50.000 kuna na ime duševnih boli koje mu je zadao tvrdeći u svojoj knjizi da je Šeparović plagirao svoj doktorski rad, pisala su 24sata 2019.

Daleko od toga da su optužbe za plagijat mala stvar, ali Šeparoviću to nije čak ni važnija crtica biografije. Razumljivo je to kad se uzme u obzir da je on nekad bio šef Hrvatske izvještajne službe, nesretne agencije koju je osnovao i godinama vodio Miroslav Tuđman.

Kažemo nesretne zato što je bila opterećena brojnim aferama i sumnjivim poslovima pa je čitava država bila uvjerena da oni služe samo za ispunjavanje želja i potreba predsjednika Franje Tuđmana, a ne za nekakve obavještajne poslove. U doba dok je Šeparović upravljao HIS-om, isplivala je afera s namještanjem nogometnog prvenstva Hrvatske. Naime, pokojnom Ivi Pukaniću neimenovani netko dostavio je povjerljive podatke koji su prokazivali da je čitavo nogometno prvenstvo namješteno, pisao je Express. 

Ovako je Nacional opisao događaje tog proljeća i ljeta 1999. godine kada je namješteno prvenstvo:

"Završnicu hrvatskog nogometnog prvenstva u cijelosti je lažirao Pantovčak. Prema osobnoj naredbi predsjednika Tuđmana, Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) i Hrvatska informativna služba (HIS) prisluškivale su, špijunirale i pratile nogometne suce, sportske novinare, nogometne funkcionare i navijače te podnosile izvještaje predsjedniku države. Sve je bilo usmjereno samo jednome cilju – NK Croatia, omiljeni klub predsjednika Tuđmana, morala je biti prvak države po svaku cijenu.

Stoga je potkraj travnja i početkom svibnja u SZUP došla naredba da se krene s operativnom akcijom, čiji je cilj bio da se u potpunosti kontrolira kraj nogometnog prvenstva. Naredba je odmah provedena. Iako nisu bili izdani službeni zahtjevi za prisluškivanje telefona, akcija je krenula i već nakon nekoliko dana SZUP je imao pod kontrolom sva zbivanja. 

Kraj prvenstva pokazao je da je SZUP odlično obavio posao. Redatelji igrokaza zvanog "Nogometno prvenstvo Hrvatske 1999.", bili su u sjedištu SZUP-a u Zagrebu, a akciju je, po naredbi s Pantovčaka, vodio sam šef Službe Ivan Brzović. Za glavne izvršitelje lažiranja prvenstva izabrana su dva suca koje je SZUP mogao u potpunosti kontrolirati. Prvi je Alojzije Šupraha, glavni sudac na utakmici Rijeka – Osijek i pomoćni na finalnoj utakmici kupa Osijek – Cibalija, koji je inače šef Centra SZUP-a Split."

Šeparović je promptno smijenjen, a ubrzo se našao i u policijskoj postaji u Đorđićevoj kao osumnjičeni za odavanje tajne. Vjesnik je, u broju s kraja lipnja 1999. godine, zabilježio njegovo obraćanje medijima. 

"Razgovor je, prema njegovim riječima, trajao samo pet minuta, a djelatnike Policijske uprave zagrebačke zanimalo je »kolanje pošte u HIS-u«. Šeparović kaže kako im je rekao da na takva pitanja ne želi odgovarati jer saznanja o tome mogu dobiti od desetak djelatnika HIS-a. Prema Šeparovićevim riječima, on nije oslobođen čuvanja državne i ostalih tajni te se ne želi dovesti u položaj u kojem bi neku od tajni mogao odati. Nakon toga, u policiji smo izmijenili još nekoliko kurtoaznih rečenica i na tome je sve završilo, kazao je Šeparović. 

Šeparovićeva karijera, kao i njegov sporni doktorski rad, usko su povezani i sa kontroverznom obiteljašicom Dubravkom Hrabar, nekoć dekanicom Pravnog fakulteta, pisao je Express. Ona je Šeparoviću bila mentorica koja je branila njegov način citiranja iako uzusi akademske zajednice zahtjevaju da se jasno odredi gdje završava misao autora, a gdje citat nekog drugog, što kod Šeparovića nije slučaj.

Nije to prvi puta da su Hrabar i Šeparović zajedno u središtu skandala. On je svojedobno kao sudac Ustavnog suda sudjelovao u suspenziji Obiteljskog zakona 2015., a Hrabar, kao savjetnica udruge "U ime obitelji" najžešća kritičarka donesenog zakona. Međutim, Šeparović nije našao za shodno da se izuzme.

Miroslav šeparović bio je veliki prijatelj Ivana Turudića. Moglo ih se vidjeti skupa u šetnji zagrebačkom špicom, kako ispijaju kave. O tome zašto su se zavadili također je pisao Express. 

kršaj titana, gigantomahija? Miroslav Šeparović i Ivan Turudić dva su najmoćnija HDZ-ovca na pravosudnoj sceni (Šeparović je 90-ih bio na raznim funkcijama u HDZ-ovoj vlasti, a Turudića je Ivo Sanader zvao “naš dečko”). Šeparoviću je jedna ruka vezana, ako ne i obje, istekom mandata u Ustavnom sudu, koji je tijekom mandata pretvorio u sustavni ud, produženu ruku stranke i njezinih koterija, pisali su Boris Rašeta i tea Kvarantan Soldatić za Express.  Dva bivša prijatelja danas se, kako to već biva, fanatično mrze, do te mjere da je Šeparović, koji inače poštuje formu, odbio otići na Turudićevu inauguraciju na kojoj se nije pojavio ni jedan član Ustavnog suda, pišu Boris Rašeta i Tea Kvarantan Soldatić za tiskano izdanje Expressa.  Miroslav Šeparović je HDZ-ov Fouche, majstor preživljavanja. Fouche je bio ministar policije pod Direktorijem, to je ostao i nakon Napoleonova državnog udara slavnog 18. brumairea, ostao je ministar i kad je Bonaparte postao car, pa nakon imperatorova povratka s Elbe, a onda, fascinantno, i pod Louisom XVIII., u restauriranoj monarhiji.

Šeparović je bio socijalistički sudac, pa postsocijalistički ministar pravosuđa, pa ravnatelj Hrvatske izvještajne službe i zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Kraće vrijeme disao je prosijani zrak, iza zatvorskih rešetaka, da bi se povukao u odvjetništvo, gdje je natukao silne milijune, nakon čega je preuzeo Ustavni sud, u kojemu je funkcionirao kao dopisni član stranke. Siv, bezličan, unjkava glasa imao je moćne prijatelje, doajena HDZ-a Vladimira Šeksa, prijatelja i kuma, izlivenog iz istih legura, i Sanadera. Upravo je na Sanaderu i puklo njegovo prijateljstvo s Ivanom Turudićem, markantnijim, neotesanijim HDZ-ovcem, “našim dečkom” koji se proslavio strpavši svog bivšeg Pigmaliona, Ivu Sanadera, iza rešetaka, da bi Šeparovićev ustavni sud tu presudu srušio, širom otvorivši put mađarskom preuzimanju INA-e, piše Express.  Šeparović, nekad u izvrsnim odnosima s glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem, bivšeg prijatelja i kolegu nije vidio punih 14 godina. Bivši šef Ustavnog suda u jednom od zadnjih intervjua rekao je kako je Turudić prestao s njim komunicirati nakon što je srušena presuda Ivi Sanaderu.

Naime, Turudić je imao važnu ulogu kao sudac u suđenjima bivšem premijeru Ivi Sanaderu, posebno u predmetima INA-MOL i Hypo. Bio je predsjednik sudskog vijeća koje je donijelo presude protiv Sanadera, što ga je stavilo u središte nekoliko najvažnijih i najosjetljivijih kaznenih procesa u Hrvatskoj. Te su presude kasnije poništene od strane Ustavnog suda, uz obrazloženje da su u postupcima postojale proceduralne nepravilnosti i povrede prava na pošteno suđenje. Upravo su ta poništenja potaknula brojne kritike i sumnje unutar javnosti i stručnih krugova, dio njih smatrao je da je riječ o pravnim propustima i pristranosti, dok su drugi vjerovali da su politički pritisci mogli utjecati na odluke.

U tom kontekstu pojavile su se špekulacije o kojima su mediji pisali krajem 2016. godine, da su suci koji su srušili presudu, a među njima je bio i Miroslav Šeparović, primili pet milijuna eura mita. Navodno je bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan iznio Turudiću sumnje o mitu od pet milijuna eura koji su, navodno, primili suci Ustavnog suda kako bi poništili Sanaderovu presudu. Turudić je, pak, kako pišu mediji, to rekao Vladimiru Šeksu, kojega je sreo na jednoj proslavi, a Šeks je odmah to ispričao Šeparoviću navodno ne spomenuvši da je te optužbe iznio Cvitan te je Šeparović shvatio da to prepričava Turudić, pisao je Express.