Povijest Agroproteinke, biznis familije Grlić-Radmana: Svaki leš svinje njima je lova
Usmrćivanje, odvoz i uništavanje 11.600 svinja s farme Belja i farme u Nemetinu će biti veliki i zahtjevan logistički posao. Jedina tvrtka koja se bavi odvozom i neškodljivim zbrinjavanjem trupala u svom pogonu je Agroproteinka iz Sesveta, a oni imaju i ugovor o koncesiji s državom. Tako da će i od ove operacije dobiti stotine tisuće eura, piše Ivan Pandžić za 24sata. Prema službenim podacima, država je već u osam mjeseci ove godine Agroproteinki isplatila 4,6 milijuna eura, a iznos se skoro u potpunosti odnosi na isplate Ministarstva poljoprivrede za zbrinjavanje životinjskih lešina. Agroproteinka je tvrtka u većinskom vlasništvu obitelji HDZ-ova ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana. Sam ministar u njoj ima udio od 20,56 posto, a svake godine mu od dobiti na račun sjednu stotine tisuća eura. Prije dvije godine je i kažnjen jer tu dividendu godinama nije prijavljivao u imovinsku karticu iako je imao jasni naputak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Lani je, primjerice, tvrtka isplatila dobit od 3,5 milijuna eura (dio od 2023. godini i dobiti 2024. godine). To znači da je ministru na njegov račun od toga sjelo 719.600 eura.
Kafilerija izgrađena 50-ih godina prošlog stoljeća, preteča današnje Agroproteinke, bila je dio zagrebačke mesne industrije Sljeme, jedne od najvećih takvih tvornica u ovom dijelu Europe. Štoviše, Agroproteinka je jedina preživjela pretvorbeno-privatizacijsku neman. Ovo je priča o Sljemenu, velikom “ćaći” Agroproteinke, kao i o Anti Grliću, isto tako uspješnom ocu našega ministra, rođenog 1958. u Duvnu, kasnije Tomislavgradu, pisala je Bojana-Mrvoš prije dvije godine za Express.
Veterinar Ante je, kako svjedoči odavno požutjela štampa, bio upravnik Veterinarske ambulante u Prisoju, općina Duvno, poznatog i kao “Mali Vatikan”, zbog mnogo svećenika poteklih iz tog malog hercegovačkog mjesta s većinski hrvatskim pukom. Bio je Grlić stariji i predsjednik Poljoprivredne zadruge u Buškom Blatu, zatim predsjednik OK Saveza komunista Prisoje, član Sekretarijata Kotarskog komiteta omladine u Livnu i Mostaru, član Kotarskog odbora Mostara, odbornik Skupštine općine Duvno, član Općinskog komiteta SK u Duvnu te “organizator i učesnik mnogih radnih akcija”.
Obitelj se 60-ih seli u Zagreb, gdje se Ante 1966. zapošljava u Sljemenu. Postaje direktor OOUR-a kafilerija Sesvete, a kasnijom privatizacijom i vlasnik 60 posto dionica Agroproteinke, kako se nova kafilerija/tvornica zove od 1985. Direktor Agroproteinke je od 1997. do 2001., kad na njegovo mjesto dolazi sin Ivica Grlić-Radman, ministrov brat.
On, ministar i njihova sestra Irena Bubalo su troje od pet sadašnjih vlasnika Agroproteinke, svatko u njoj broji po 20,5 posto dionica, ministar Grlić-Radman je svoja upravljačka prava prebacio na odvjetnika dok sjedi u ministarskoj fotelji.
Stare, požutjele novine kažu da je Ante Grlić bio uzoran komunist i privrednik u doba radničkog samoupravljanja, a upućeni danas kažu: “Da nije bilo Ante, ne bi ni kafilerija preživjela”.
“Za delegata u Društveno političkom vijeću Skupštine općine Sesvete i istom vijeću Zajednice općina Zagreb izabran je dugogodišnji radnik i istaknuti društveno-politički aktivist Sljemena, drug Ante Grlić, koji se sad nalazi na poslovima direktora OOUR kafilerija Sesvete”, piše stara štampa.
“Kao iskusni veterinarski stručnjak”, stoji u nastavku teksta, “odmah se uključio u svinjogojsku proizvodnju, biran je i za prvog predsjednika radničkog savjeta na farmi”. “U svom radu i aktivnosti kao komunista, drug Grlić je bio biran za delegata u Općinski komitet SKH Sesvete te sekretara Osnovne organizacije SKH Sljeme svinjogojska farma”, također piše.
Međutim... “Hrvati su u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu”, izjavio je sin Ante Grlića, naš inoministar Grlić-Radman u lipnju 2021.
U tom je “ropstvu” veliko Sljeme zapošljavalo čitave Sesvete i još puno više radnika, 70-ih godina njih više od 6500. Čavao u lijes tvrtke zabijen je puno poslije “ropstva”, 2006., kad je tvrtka, s preostalih dvjestotinjak radnika, prestala raditi. Punih su 35 dana radnici kampirali na Markovu trgu, sa sobom imajući lijes s osmrtnicom za Sljeme, u kojem je ležao plišani Jankec, poznata maskota mesne industrije, čiju su šunku nekad obožavali i Englezi i Amerikanci. Uzačud, Sljeme je propalo. Ali ne i Agroproteinka. Ante Grlić, dodano Radman, u privatizaciji je stekao 60 posto Agroproteinke, a sada dionice pripadaju njegovoj djeci - Gordani, Ivico i Ireni.