U Rusiji u petak počinju parlamentarni izbori na kojima bi se, barem formalno, trebalo odlučivati o sastavu nove Državne dume. U stvarnosti je malo neizvjesnosti oko toga tko će izaći kao pobjednik. Glavno pitanje za Kremlj nije hoće li Vladimir Putin zadržati kontrolu nad parlamentom, nego koliko je nezadovoljstva ostalo skriveno ispod površine zemlje iscrpljene ratom, sankcijama i višegodišnjim političkim pritiskom.

Glasanje traje tri dana, od 18. do 20. rujna, a bira se svih 450 zastupnika Dume. Rusija koristi mješoviti izborni sustav, u kojem se dio zastupnika bira sa stranačkih lista, dio u pojedinačnim izbornim jedinicama. No već prije otvaranja birališta vlasti su se pobrinule da s izbornog terena nestanu kandidati koji bi mogli ozbiljnije poremetiti unaprijed zadane odnose snaga.

Kako piše "Corriere della Sera", među najvažnijim potezima bilo je uklanjanje liberalnog Jabloka iz proporcionalnog dijela izbora. Stranka koja se protivi ratu u Ukrajini predstavlja rijedak organizirani pacifistički glas u ruskoj politici, a prema istraživanjima koja navodi talijanski list mogla je ostvariti neočekivano snažan rezultat.

Time, međutim, čišćenje izbornih lista nije završilo.

U Čeljabinsku je jedan kandidat eliminiran iz utrke nakon što je u kampanji upotrijebio Banksyjev poznati motiv djevojčice s balonom. Službeno objašnjenje bilo je kršenje autorskih prava. Drugom je problem postao citat nekadašnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromika o tome da je bolje deset godina pregovarati nego provesti jedan dan u ratu.

Još bizarniji slučajevi zabilježeni su u Nižnjem Novgorodu. Kandidatima su presudile fotografije na kojima nose majice Motörheada i Iron Maidena: jednog su vlasti povezale s nacističkom propagandom, drugog sa satanizmom. U Sankt Peterburgu problematične su postale čak i riječi poput "mir", "sloboda" i "život" u izbornim materijalima.

Nije stradao samo pravi oporbeni blok

Kremlj se, međutim, nije ograničio samo na one koji otvoreno dovode u pitanje rat ili Putinovu politiku.

Pod udarom su se našli i komunisti, iako Komunistička partija uglavnom podržava ratnu politiku vlasti. Problem je, prema Corriereu, mnogo jednostavniji: na pojedinim mjestima postali su previše popularni. Jedan aktualni zastupnik iz Saratova izbačen je zbog stare fotografije Alekseja Navaljnog objavljene na njegovu Telegramu, i to iz razdoblja dok pokojni oporbeni čelnik još nije bio proglašen ekstremistom.

Problema je imala i nacionalistička Rodina. Jedan njihov kandidat, poduzetnik iz Tvera, eliminiran je jer je posjedovao dionice američkih tehnoloških kompanija Apple, Microsoft i Meta.

Sve to pokazuje da cilj nije samo ukloniti opoziciju u klasičnom smislu. Puno je važnije održati precizno kontroliranu ravnotežu među strankama koje vlast tolerira.

U toj konstrukciji postoji dominantna Ujedinjena ili Jedinstvena Rusija, nekoliko sistemskih stranaka kojima je dopušteno kritizirati pojedine poteze vlasti, ali ne i sam sustav, te političke opcije koje mogu poslužiti za preuzimanje glasova određenih skupina birača.

Rezultat je važan, ali raspoloženje Rusa još više

Upravo zato izbori Kremlju ipak nisu potpuno nevažni. Njihova glavna funkcija nije otkriti tko će vladati Rusijom, nego pokazati vlastima gdje se pojavljuju pukotine. Iz rezultata se može iščitati u kojim regijama raste nezadovoljstvo, kako glasuju mlađi birači, koliko su rat i ekonomski problemi utjecali na političku aktivnost te postoje li dijelovi društva u kojima apatiju počinje zamjenjivati otvoreniji otpor.

Corriere della Sera opisuje izbore kao svojevrsni politički termometar za Kremlj. Ishod na nacionalnoj razini teško može ugroziti vlast, ali lokalni rezultati mogu otkriti gdje nezadovoljstvo prelazi razinu koju Moskva smatra prihvatljivom.

Glasanje tijekom tri dana vlastima pritom omogućuje da mnogo prije zatvaranja birališta vide u kojem se smjeru kreću pojedine regije i skupine birača.

Putin je izbore već povezao s ratom i nacionalnim jedinstvom. Poručio je da će glasanje pokazati kako iza ruskih vojnika stoje milijuni građana te da će rezultat biti zajednički odgovor onima koji žele oslabiti Rusiju. Tako parlamentarni izbori još jednom postaju i referendum o lojalnosti državi.

Obećanja - od skloništa do besplatnog benzina

Unatoč strogo kontroliranom političkom prostoru, kampanja nije prošla bez klasičnih predizbornih obećanja.

Jedan kandidat Ujedinjene Rusije u Moskvi obećava više skloništa od zračnih i napada dronovima. Komunist iz Sibira najavljuje gradnju gradova s tri milijuna stanovnika u samo tri godine, dok drugi kandidat biračima nudi gotovo univerzalno privlačnu kombinaciju - besplatan benzin i slobodan internet.

Ujedinjena Rusija pritom nema potrebu za velikim eksperimentima. Njezin slogan poziva na stabilnost i "jaku zemlju za jake ljude", a u kampanji sudjeluju poznate osobe iz sporta i politike.

Među njima je i ruska hokejaška zvijezda Aleksandar Ovečkin, dok je jednu od najoštrijih poruka izrekao ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, upozorivši protivnike Rusije da oni koji dolaze "s mačem" ne trebaju očekivati milost.

Najvažniji protivnik nisu liberali nego komunisti

Na prošlim parlamentarnim izborima 2021. Ujedinjena Rusija osvojila je 49,8 posto glasova. Komunisti su završili drugi s 19,9 posto.

Upravo je Komunistička partija i ovog puta potencijalno najvažniji problem za Kremlj – ne zato što predstavlja demokratsku alternativu Putinovu sustavu, nego zato što raspolaže stvarnom stranačkom infrastrukturom, prepoznatljivim imenom i dijelom biračkog tijela koje nije potpuno vezano uz Ujedinjenu Rusiju. Zato se oko njih nalazi sve više konkurenata.

Uz tradicionalne stranke, u političkom prostoru djeluju Rodina i Novi ljudi. Potonja se stranka predstavlja kao modernija opcija koja može privući urbanu srednju klasu i umjereno nezadovoljne birače. Kritičari je, međutim, već dugo smatraju projektom koji odgovara predsjedničkoj administraciji jer glasove nezadovoljnika zadržava unutar granica sustava.

Rezultat bi tako ponovno trebao izgledati pluralistički, ali bez ozbiljne mogućnosti promjene vlasti.

I upravo je u tome paradoks ruskih izbora 2026. godine. Kremlj ne mora strahovati da će izgubiti Dumu. No mora znati koliko je ljudi nezadovoljno, gdje žive i kome bi dali glas kada bi izbor doista postojao.

Zato će se u Moskvi možda pažljivije od konačnog broja mandata gledati sitniji podaci: izlaznost po regijama, rezultat komunista, ponašanje mlađih birača i svaki neočekivani skok kandidata koji nije bio dio plana. Jer u sustavu u kojem je pobjednik uglavnom poznat unaprijed, najvažnija vijest s izbora može biti upravo ono što se nije trebalo dogoditi.