Island je digao uzbunu: "Ruska prisutnost na Arktiku ozbiljna je briga za NATO", upozorio je islandski ministar vanjskih poslova, dok Moskva nastavlja svoje vojno jačanje i, istovremeno, svoje ekonomske planove u jednoj od najstrožih, ali strateški važnih regija, piše Newsweek.

"Arktik ostaje središnji dio ruskih strateških računica, a aktivnosti Rusije u regiji nadilaze postojeće obrambene mjere", rekla je Þorgerður Katrín Gunnarsdóttir. "Ruski vojni stav na Arktiku razlog je za ozbiljnu zabrinutost. "Godinama je Rusija zauzeta ponovnim otvaranjem svojih vojnih baza iz sovjetskog doba na Arktiku i izgradnjom novih objekata u regiji. Moskva je uložila velika sredstva u svoju Sjevernu flotu, sa sjedištem u Murmanskoj regiji , koja graniči s Finskom i Norveškom, koje su članice NATO-a.

Arktički gradovi Murmansk i Severomorsk

Nekoliko velikih vojnih lokacija, uključujući one u kojima se nalaze mnoge ruske nuklearne podmornice, također je koncentrirano oko arktičkih gradova Murmanska i Severomorska. I unatoč gubitku koji su tri i pol godine rata u Ukrajini nanijele ruskim kopnenim snagama, arktički kapaciteti Moskve ostali su uglavnom netaknuti. Treba napomenuti da je "Arktik regija svijeta najviše pogođena klimatskim promjenama: topljenje leda otvara nove rute i za vojni i za civilni promet, a ne najmanje remeti trgovačke rute od Azije do Atlantika", piše Newsweek.

"To ima implikacije i za NATO i za Rusiju, jer operativno okruženje postaje dinamičnije i osporavanije“, rekla je Gunnarsdóttir. Prema analitičarima i dužnosnicima NATO-a, Rusija, koja kontrolira više od polovice arktičke obale, klimatske promjene smatra i prilikom za iskorištavanje resursa i stvarnom prijetnjom svojoj sigurnosti. "Kao arktička nacija, ova nova stvarnost mora se pravilno razmotriti i riješiti“, smatra Gunnarsdóttir. "NATO je odlučno odgovorio na ovaj razvoj događaja.“ Posljednjih godina NATO je također ojačao svoju prisutnost na Arktiku, ne samo velikim ulaganjem u sposobnosti protupodmorničkog ratovanja (ASW).

No ruske podmornice su poznate po tome što ih je teško pratiti, a često se priznaje da NATO još nije u potpunosti razvio svoje sposobnosti protupodmorničkog ratovanja. "Moskva je jednostavno navikla djelovati u teškim arktičkim uvjetima", kažu promatrači u regiji. Ruski ledolomci daleko nadmašuju broj ledolomaca bilo koje druge nacije, a promatrači ističu povijesni ponos zemlje u besprijekornom djelovanju u nekim od najekstremnijih uvjeta.

Znanstvenici gledaju prema sjeveru, ali i ekonomisti, tvrtke i vojska. Rusija smatra Arktik, koji sada otkriva prethodno teže dostupne resurse, vitalnim dijelom svoje ekonomske strategije, smatraju stručnjaci. Tijekom proteklih 10 godina, ruski naglasak na Arktik potaknut je "uvjerenjem da se mnogi ekonomski resursi o kojima Rusija ovisi nalaze u Arktiku", od ugljikovodika do ribarstva, rekao je Dmitrij Gorenburg, viši istraživač specijaliziran za rusku vojsku u CNA-i, neprofitnoj istraživačkoj i analitičkoj organizaciji sa sjedištem u SAD-u. Ruski arktički kontinentalni pojas sadrži preko 85 bilijuna kubičnih metara prirodnog plina i 17 milijardi tona nafte, prema izvješćima ruskih državnih medija iz 2022. Druge procjene sugeriraju ukupno 13 milijardi tona nafte.

Arktičko vijeće

Tome se dodaje i Sjeverni morski put, morski put koji prolazi uz rusku arktičku obalu i povezuje Tihi ocean s Atlantskim oceanom, smanjujući vrijeme tranzita i pomažući Moskvi u transportu ugljikovodika na ključna tržišta, uključujući Aziju. Klimatske promjene čine rutu, koju Rusija smatra svojom odgovornošću i nada se razviti, pristupačnijom. Kina je glavni korisnik Sjevernog morskog puta, iako je njezina pažnja isprva naišla na neodobravanje Rusije, rekla je Katarzyna Zysk, profesorica međunarodnih odnosa i suvremene povijesti na Norveškom institutu za obrambene studije (IFS). Peking je primljen kao promatrač u Arktičko vijeće 2013. godine i opisao se kao "kvazi-arktička" država.

No posljednjih godina Kina i Rusija su se zbližile, a neposredno prije nego što je Moskva napala Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski čelnik Xi Jinping potpisali su "neograničeno" strateško partnerstvo. Za vrijeme prethodne Bidenove administracije, Sjedinjene Države su sredinom 2024. izjavile da su svjedočile "rastućoj suradnji" između Kine i Rusije na Arktiku, pri čemu je Peking sada "glavni financijer ruskog energetskog razvoja na Arktiku i sve više vojno, a Rusija i Kina provode zajedničke vježbe uz obalu Aljaske". Zajedničko američko-kanadsko zapovjedništvo NORAD-a izjavilo je u srpnju prošle godine da je presrelo dva kineska bombardera i dva ruska zrakoplova u blizini Aljaske. A Peking je tvrdio da je "glavni igrač u arktičkim poslovima".

"Rastući interes Kine za Arktik dodaje još jedan sloj složenosti“, rekla je Gunnarsdóttir. "Iako nije arktička država, Kina proširuje svoju prisutnost znanstvenim, ekonomskim i strateškim inicijativama“, rekla je islandska ministrica. "To je razlog za zabrinutost i naglašava potrebu za budnošću i jedinstvom među saveznicima NATO-a.“

Na vojnoj razini, kako izvještava Newsweek, "Island je aktivno podržavao bližu suradnju među sedam arktičkih saveznika", smatra Gunnarsdóttir. Vode u blizini Islanda, Ujedinjenog Kraljevstva i Grenlanda tvore ono što se obično naziva "GIUK jaz", koji prirodno ograničava arktički pristup sjevernom Atlantiku i iz njega. Mogućnost prelaska GIUK jaza važan je dio ruskih podmorničkih strategija. "Arktik nije udaljena ili izolirana regija: to je središnje poprište globalne sigurnosti", izjavila je Gunnarsdóttir.