Slučaj ubijene novinarke: Zašto je optuženi tajkun na kraju ipak oslobođen?
Gotovo devet godina nakon što je novinarka Daphne Caruana Galizia ubijena bombom postavljenom u njezin automobil, Malta ponovno proživljava politički i pravosudni potres. Bogati i politički utjecajni poduzetnik Yorgen Fenech, kojemu se sudilo pod optužbom da je naručio njezino ubojstvo, početkom rujna oslobođen je krivnje. Presuda je donesena većinom od osam prema jedan, a među članovima obitelji ubijene novinarke, njezinim kolegama i velikim dijelom malteške javnosti izazvala je nevjericu. Petorica muškaraca osuđena su zbog sudjelovanja u nabavi, postavljanju i aktiviranju bombe, ali pravomoćno utvrđenog naručitelja atentata još uvijek nema. Slučaj žene koja je godinama razotkrivala veze između politike, velikog kapitala, offshore kompanija i kriminala tako je ponovno postao simbol europske nemoći pred korupcijom na najvišim razinama.
- Prošlo je gotovo devet godina od atentata koji je pogodio samo srce malteškog javnog života, a osoba koja ga je osmislila još nije odgovarala' - upozorila je britanska laburistička političarka i pravnica Shami Chakrabarti na početku nove istrage Vijeća Europe o pravosudnim propustima nakon ubojstva Daphne Caruane Galizia.
Kako je izvijestio The Guardian, Chakrabarti, članica Doma lordova i bivša ravnateljica organizacije za ljudska prava Liberty, imenovana je posebnom izvjestiteljicom Vijeća Europe. Njezin je zadatak utvrditi zašto Malta nije provela ključne reforme koje su preporučene nakon atentata te zbog čega je ta otočna država i dalje, kako je rekla, izložena ''ponavljanju slučajeva korupcije na visokoj razini''. Posebno ju je uznemirila oslobađajuća presuda Fenechu. '
- Presuda je zaprepastila mnoge u malteškom društvu, ali i izvan njega - kazala je Chakrabarti.
Daphne Anne Vella rođena je 26. kolovoza 1964. u Sliemi kao najstarija od četiriju sestara. Politikom se počela baviti još kao tinejdžerica, a s 18 godina uhićena je tijekom protuvladinih prosvjeda. Poslije se udala za odvjetnika Petera Caruanu Galiziju, s kojim je dobila trojicu sinova, Matthewa, Andrewa i Paula.
Novinarsku karijeru započela je 1987. u listu The Sunday Times of Malta. Radila je i za The Malta Independent, pisala kolumne te uređivala lifestyle časopise, među kojima su bili Taste i Flair. Kao zrela studentica diplomirala je arheologiju, uz antropologiju kao sporedni studij, no život je posvetila novinarstvu. Njezino najmoćnije oružje postao je blog Running Commentary, pokrenut 2008. godine. Bio je to neobičan spoj istraživačkog novinarstva, političkih komentara, društvene kronike i bespoštednih napada na one koje je smatrala korumpiranima ili licemjernima. Stil joj je bio britak, često zajedljiv i izrazito osoban. Zbog toga je imala mnogo protivnika, ali i golemu publiku. U državi s nešto više od pola milijuna stanovnika njezine su tekstove, prema nekim procjenama, čitale stotine tisuća ljudi.
Prozvali su je ''WikiLeaksom u jednoj osobi''. Pisala je o nepotizmu, političkom pokroviteljstvu, pranju novca, prodaji malteškog državljanstva bogatim strancima, internetskom kockanju, organiziranom kriminalu i vezama političara s poslovnim interesima iz Azerbajdžana, Rusije i drugih država. Nije štedjela ni vladajuću Laburističku stranku ni oporbenu Nacionalističku stranku. Upravo je zbog toga bilo teško svrstati je u uobičajene političke ladice. Nije se ponašala kao glasnogovornica neke opcije, nego kao novinarka koja je vjerovala da su javni dužnosnici dužni objasniti porijeklo svojeg novca, poslovne veze i skrivenu imovinu.
Daphne Caruana Galizia postala je međunarodno poznata nakon izbijanja afere Panama Papers. Zajedno sa sinom Matthewom, koji je sudjelovao u radu Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara, analizirala je dokumente koji su ''procurili'' iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca. Otkriveno je da su tadašnji malteški ministar energetike Konrad Mizzi i šef kabineta premijera Josepha Muscata, Keith Schembri, ubrzo nakon pobjede laburista na izborima osnovali offshore tvrtke u Panami. Daphne je pisala i o tajanstvenoj kompaniji 17 Black registriranoj u Dubaiju, za koju će poslije biti utvrđeno da pripada Yorgenu Fenechu.
Dokumenti do kojih je poslije došao međunarodni novinarski konzorcij okupljen u projektu nastavka njezina rada pokazivali su da su Fenechova tvrtka i panamske kompanije povezane s dvojicom visokih državnih dužnosnika trebale biti poslovno povezane. Istraživanje Daphne Projecta upućivalo je na planove prema kojima je 17 Black trebala uplaćivati velike iznose kompanijama povezanima s Mizzijem i Schembriem. Oni su odbacivali tvrdnje o korupciji.
U trenutku smrti Caruana Galizia istraživala je i poslovanje energetskog konzorcija Electrogas, u kojem je Fenech imao vlasnički interes. Njezin sin Matthew tijekom suđenja 2026. izjavio je da je majka analizirala novo curenje podataka povezano s projektom elektrane i namjeravala uključiti međunarodne novinare kako bi priču bilo nemoguće zaustaviti unutar Malte, izviještavao je tijekom suđenja detaljno The Guardian. Fenech i ostale osobe čija su se imena pojavljivala u tim istragama poricali su nezakonitosti.
Život Daphne Caruane Galizia mnogo prije atentata bio je obilježen prijetnjama. Nekoliko puta ubijali su njezine pse, jedan je, prerezana grla, ostavljen ispred njezinih ulaznih vrata, a 2006. netko je tijekom noći zapalio gume naslonjene na stražnji dio obiteljske kuće. Vatra se proširila na objekt dok su Daphne i članovi njezine obitelji spavali. Političari, bankari i poslovni ljudi pokušavali su je zaustaviti i sudskim putem. U trenutku smrti protiv nje je bilo aktivno više od 40 postupaka zbog klevete. Pojedine tužbe uključivale su zahtjeve za zamrzavanjem njezine imovine, što je imalo jasnu zastrašujuću poruku i za sve ostale novinare.
Sustav u kojem moćnici protiv novinara pokreću velik broj skupih postupaka danas se povezuje s pojmom SLAPP - strateškim tužbama čiji prvenstveni cilj nije dobivanje sudskog spora, nego financijsko iscrpljivanje, zastrašivanje i ušutkavanje kritičara. Upravo je njezin slučaj postao jedan od ključnih povoda za donošenje europskih pravila o zaštiti novinara od takvih postupaka, popularno nazvanih "Daphnein zakon".
U ponedjeljak, 16. listopada 2017., Daphne Caruana Galizia objavila je posljednji tekst. Završila ga je rečenicom koja će nakon njezine smrti zvučati gotovo proročanski: situacija je očajna, napisala je, jer su ''posvuda prevaranti''. Nedugo poslije sjela je u unajmljeni Peugeot 108 i krenula od obiteljske kuće u Bidniji. Oko 15 sati aktivirana je snažna eksplozivna naprava postavljena ispod vozačkog sjedala. Automobil je raznesen, a njegovi dijelovi odbačeni su u obližnje polje. Daphne je poginula na mjestu. Jedan od prvih ljudi koji je stigao do ostataka vozila bio je njezin sin Matthew. Tek će poslije javno opisati užasan prizor koji je zatekao i trenutak u kojem je shvatio da je njegova majka ubijena.
Istraga je pokazala da se nije radilo o improviziranoj napravi. Prema iskazu jednog od sudionika zločina, bomba vojne kvalitete bila je skrivena u kutiji za dječje cipele. Ubojice su nadzirale njezinu kuću i kretanje, a eksploziv je aktiviran na daljinu kada je automobil krenuo cestom. Signal je, prema dokazima iznesenim na sudu, poslan s plovila udaljenog od mjesta napada.
U prosincu 2017. uhićeni su braća George i Alfred Degiorgio te Vincent Muscat, koji nije u rodu s tadašnjim premijerom Josephom Muscatom. Tužiteljstvo ih je teretilo za neposredno izvršenje atentata. Vincent Muscat priznao je krivnju 2021. i osuđen je na 15 godina zatvora. Braća Degiorgio priznala su ubojstvo na početku svojeg suđenja u listopadu 2022. te su obojica osuđena na po 40 godina zatvora. Robert Agius i Jamie Vella, optuženi da su nabavili bombu, u lipnju 2025. osuđeni su na doživotni zatvor. Kako je zabilježio Reuters, sud je time utvrdio kaznenu odgovornost petorice sudionika atentata.
Ključni preokret dogodio se 2019., kada je Melvin Theuma, vozač taksija povezan s kriminalnim miljeom, dobio predsjedničko pomilovanje u zamjenu za svjedočenje. Tvrdio je da je posredovao između naručitelja i ubojica te je potajno snimao razgovore koji su poslije postali važan dio optužnice. U studenome iste godine Yorgen Fenech uhićen je na svojoj jahti dok je napuštao Maltu. Tužiteljstvo je tvrdilo da je preko Theume ubojicama ponudio 150.000 eura, a prema optužnici, motiv je bio strah od onoga pro bi Daphne mogla objaviti o njegovim vezama s državnim dužnosnicima.
Uhićenje je izazvalo politički potres. Keith Schembri podnio je ostavku na položaj šefa premijerova kabineta, otišao je i Konrad Mizzi, a nakon masovnih prosvjeda povukao se premijer Joseph Muscat. Nijedan od njih nije osuđen zbog sudjelovanja u atentatu, a svi su poricali nezakonitosti i povezanost s ubojstvom.
Suđenje Fenechu trajalo je 55 dana. On je odbacio tvrdnju da je naručio ubojstvo, dok je njegova obrana napadala vjerodostojnost Melvina Theume i tvrdila da je istraga zanemarila druge moguće scenarije i odgovorne osobe. Porota ga je 2. rujna 2026. većinom od osam prema jedan oslobodila obiju optužbi, za sudjelovanje u namjernom ubojstvu i pripadnost zločinačkom udruženju. Odluka nije značila da je sud utvrdio tko je drugi naručio atentat, nego da tužiteljstvo porotu nije uvjerilo u Fenechovu krivnju izvan razumne sumnje.
Malteško državno odvjetništvo priprema žalbu, izvijestio je Reuters, ali malteški zakon dopušta osporavanje oslobađajuće presude samo pod ograničenim uvjetima, primjerice ako se utvrdi ozbiljna postupovna pogreška ili pogrešna primjena prava.
Daphnein sin Matthew pred Vijećem Europe izjavio je kako je malteška javnost vidjela dokaze iznesene protiv optuženika te da je upravo zato nastalo ozračje ''potpune nevjerice'' zbog odluke porote. Njezina sestra Corinne Vella upozorila je da su se novinari koji još istražuju korupciju bivših državnih dužnosnika nakon presude ponovno počeli osvrtati dok prilaze svojim automobilima. ''Prije presude živjeli smo u zemlji u kojoj je novinarka ubijena, ali je još postojala mogućnost da će nekažnjivosti doći kraj. Čim je presuda objavljena, ta je mogućnost nestala'', rekla je.
Neovisna javna istraga još je 2021. zaključila da nema dokaza kako je malteška država izravno sudjelovala u atentatu, ali i da snosi odgovornost jer je stvorila ''kulturu nekažnjivosti'' u kojoj su se osobe povezane s vlašću mogle osjećati nedodirljivima. Država je, zaključilo je povjerenstvo, propustila zaštititi novinarku iako su prijetnje kojima je bila izložena bile poznate, pisao je tada The Guardian.
Predloženo je uvođenje zakona nalik talijanskim propisima za borbu protiv mafije, jača zaštita novinara te kriminaliziranje ometanja policijskih istraga i zloupotrebe položaja javnih dužnosnika. Brojne preporuke još nisu provedene. Zbog toga je nova istraga Vijeća Europe nazvana „Odgođena pravda: nedovršena provedba predmeta Daphne Caruana Galizia“. Shami Chakrabarti trebala bi završiti izvješće u roku od godinu dana. Pojedini članovi parlamentarne skupštine već su pozvali Europsku komisiju i Europski parlament da povećaju pritisak na Maltu, pa čak i razmotre uskraćivanje dijela europskih sredstava zbog problema s vladavinom prava.
Atentat nije zaustavio istrage Daphne Caruane Galizia. Šest mjeseci nakon njezina ubojstva organizacija Forbidden Stories okupila je 45 novinara iz 18 medijskih kuća u međunarodni Daphne Project, čime je poslana jasna poruka: ako i ubijete novinara, njegovi će dokumenti i priče prijeći u ruke desetaka drugih. Njezinim imenom nazvana je novinarska nagrada Europskog parlamenta, a prostorija za novinare u zgradi Parlamenta u Strasbourgu nosi njezino ime. No spomen-ploče, nagrade i europski propisi obitelji ne mogu odgovoriti na najvažnije pitanje: kada će odgovorne za njezino ubojstvo stići pravda?