Četrdesetak kilometara jugozapadno od Maduraija, kulturnog srca južnoindijske države Tamil Nadu, nalazi se selo Vannivelampatti u kojem komunizam više nije samo ideologija. Okruženo poljima kukuruza, s prašnjavim putovima i skromnim kućama, krije prizor koji prkosi vremenu i globalnim političkim mijenama.

Svakog dana uz vrući čaj sastaju se Karl Marx, Jyothi Basu, Fidel Castro, Vladimir Lenjin i Josif Staljin. Ne, nije šala. Riječ je o stvarnim seljanima, poljoprivrednim radnicima u četrdesetim godinama. Njihova imena svjedoče o nasljeđu koje ovo selo od 900 obitelji njeguje više od šest desetljeća. Njihove rasprave, vođene u sjeni drevnog hrama Vembulaiyan Swamy, vrte se oko slomljenih snova radničke klase i borbe protiv nejednakosti. U Vannivelampattiju je komunizam stvarnost, utkana u identitet zajednice koja ponosno stoji kao crveni otok u dravidskom srcu Indije.

Politička povijest Vannivelampattija neraskidivo je vezana uz jednog čovjeka i jedan tragičan događaj koji je oblikovao borbu za radnička prava u cijeloj regiji. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, stanovnici sela bili su uglavnom poljoprivredni radnici bez zemlje, podčinjeni vlasnicima iz dominantnih kasta i gotovo potpuno nesvjesni svojih demokratskih prava. Prekretnica je stigla s povratkom Vembulua, lokalnog radnika koji je 1952. godine otišao u Thanjavur u potrazi za poslom. Tamo se prvi put susreo s idejama komunizma i organiziranim radničkim pokretom.

Nakon tri godine vratio se u rodno selo, ali ne kao isti čovjek. Donio je sa sobom novu svijest i odlučnost. Kako objašnjava V. Murugan, član okružnog odbora Komunističke partije Indije (marksističke) i stanovnik sela, poznat pod nadimkom Staljin, Vembulu je okupio svoje prijatelje i sudjelovao na Sveindijskoj poljoprivrednoj konferenciji u obližnjem Sapturu. To iskustvo u njima je potaklo veliki otpor koji je posebno eskalirao nakon stravičnog masakra u Keezhvenmaniju 1968. godine. Tada su zemljoposjednici žive spalili 44 poljoprivredna radnika, uključujući žene i djecu, koji su se borili za veće plaće. Taj događaj, duboko urezan u kolektivno sjećanje Tamil Nadua, postao je simbol okrutnosti feudalnog sustava i katalizator za mobilizaciju. Pod vodstvom komunističkih vođa, stanovnici Vannivelampattija počeli su se organizirati, učeći kako se za svoja prava boriti mirnim prosvjedima i pravnim putem. Malo-pomalo, zajednica se transformirala.

– Oni su nas vodili u borbi za naša prava kroz zakonske okvire i mirne prosvjede. Danas obitelji ovdje posjeduju zemlju, nešto što se nekoć činilo nemogućim. Tu promjenu dugujemo njima – prisjeća se Murugan za The Hindu.

Iz zahvalnosti i dubokog poštovanja, seljani su od šezdesetih godina počeli svojoj djeci davati imena po komunističkim liderima, tradicija koja se, iako u manjoj mjeri, nastavlja i danas.

Odanost ideologiji u Vannivelampattiju vidljiva je na svakom koraku. Na ulazu u selo nalazi se skromni ured partije s portretima komunističkih velikana na zidovima. Procjenjuje se da osam od deset stanovnika nosi ime povezano s nekim komunističkim vođom, a čak i oni s tradicionalnim imenima često dobivaju nadimke poput Lenjin ili Marx. U selu tako odrastaju i djeca s imenima kao što su Sankaraiah, Gowri Amma i Nripen Chakraborty, koja za lokalni festival Pongal na poklon dobivaju majice s likom Che Guevare.

– Možda ne izgledamo kao originalni vođe niti se možemo mjeriti s njihovim postignućima, ali nosimo njihova imena s ponosom jer nam daju hrabrost da tražimo pravdu i nikada ne odustanemo od borbe protiv nejednakosti i diskriminacije – kaže Safdar Hashmi (28), trener u teretani, za The Hindu.

Za mlađe generacije, ta imena su i zavjet. K. Nagajothi (26) svoje je kćeri nazvala Marxiya (7) i Lenina (4).

– Čini se da su ta imena simboli revolucije, i želim da moje kćeri rade za društvo s predanošću i hrabrošću poput tih vođa – objašnjava ona. Ipak, nošenje takvih imena ponekad donosi i izazove. Učenica sedmog razreda Venmani priznaje da joj je ime ponekad bilo čudno tijekom prozivke u školi, iako su joj roditelji objasnili njegovu važnost.

Ideali komunizma u selu nisu ostali samo na razini simbolike. Vannivelampatti prakticira jedinstveni model ruralnog razvoja poznat kao "Namakku Naame", što u prijevodu znači "Mi za sebe". Kroz ovaj model, mještani su preuzeli razvoj sela u svoje ruke, organizirajući i izvodeći građevinske radove bez financijske pomoći vlade. Primjerice, zajedno su izgradili "Teppakulam", veliki rezervoar za vodu, uredili pogrebnu stazu i podigli most. Ovakav pristup ne samo da rješava komunalne probleme, već i stvara poslove unutar zajednice te jača osjećaj kolektivne odgovornosti i solidarnosti.

Ta ista kolektivna snaga usmjerena je i na borbu protiv kastinske nejednakosti, za javne usluge i prava na zemlju. Zahvaljujući desetljećima organizirane borbe, mnoge obitelji koje su nekoć bile najamni radnici danas su vlasnici zemlje na kojoj rade, što predstavlja temeljnu promjenu u društvenoj strukturi sela.

GOST - ZLATAN IBRAHIMOVIĆ Tko su Perenčevići? Njihova je cijela ruska enklava na Jadranu

Iako je selo postiglo zavidnu razinu društvene kohezije i samopoštovanja, to je imalo svoju cijenu. Vannivelampatti je i dalje nerazvijen u infrastrukturnom smislu. Unutar sela nema asfaltiranih cesta, a nekoliko toaleta izgrađenih u sklopu nacionalnog programa Swachch Bharat Abhiyan bilo je loše kvalitete i brzo je propalo. Stanovnici su svjesni da njihova nepokolebljiva politička odanost jednom bloku znači da ih političari drugih stranaka zaobilaze.

– Kandidati se ni ne trude ući u naše selo radi kampanje – kaže mještanin koji se predstavlja kao Lenjin za The Hindu.

TVRTKE IM VRTE MILIJUNE Evo kako posluje cijela Perenčevićeva mreža moći od Putina do Lošinja

Razlog je jednostavan: seljani su imuni na dva glavna alata tamilske politike – kastinske osjećaje i novac. Ovdje nema plakata političara, samo poruke koje pozivaju na glasanje za istinu, a ne za novac. No, mještani ovaj nedostatak "razvoja" ne vide kao neuspjeh, već kao potvrdu svoje ispravnosti.

– Sigurni smo od korupcije i to nas čini sretnima – ističe Dmitri (39), vozač autorikše koji je zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv vladinih politika bio u zatvoru čak šest puta za The Hindu.

On s ponosom dodaje da se, kada odu u ured lokalne uprave, nijedan službenik ne usudi tražiti mito od njih.

NAPAD NA POLJSKU Kad je počelo krvoproliće: Svijet takav monstruozni ratni stroj još nije vidio...

– Moć naroda i naši pokreti za samopotvrđivanje ne smiju se podcjenjivati – poručuje on za The Hindu. Za njih je život bez korupcije vrjedniji od asfaltirane ceste. U Vannivelampattiju se vodi tiha borba za očuvanje nasljeđa. Starije generacije svjesne su da sama imena neće biti dovoljna da održe ideologiju živom. Zbog toga se ulaže velik napor u obrazovanje mladih.

– Kroz čitateljske klubove potičemo mlade da čitaju marksističku literaturu, pomažući im da razumiju društvene probleme i političku misao – objašnjava R. Kosimin (32), čiji su stričevi nazvani Castro, Alexander i Dimitrov. Izvor ove izjave nisam uspjela dovoljno pouzdano potvrditi.

JOHN TERNUS Najvrjednija tvrtka svijeta ima novog šefa: Kažu da je opsesivni perfekcionist

– Učimo ih o borbama naših predaka, o tome kako nam je komunistička ideologija pomogla da povratimo svoja prava i omogućila nam da živimo dostojanstveno. Naša je odgovornost osigurati da buduće generacije nastave ovo nasljeđe – dodaje. Izvor ove izjave također nisam uspjela dovoljno pouzdano potvrditi.

Obitelji redovito vode svoju djecu na stranačke sastanke, baš kao što su njihovi roditelji vodili njih, vjerujući da je slušanje govora lidera i sudjelovanje u kolektivnim akcijama ključno za osnaživanje i motivaciju. Iako neki, poput mještanina Castra, priznaju da postoji "određeno razočaranje", vjernost ostaje neupitna. Castro je, međutim, za The Hindu rekao da postoji određeno razočaranje, ali da će glasati za savez DMK-CPM jer ne žele da religijska i kastinska politika uđu u selo.

*uz pomoć AI