Kada je krajem 2023. godine došla na operaciju u zagrebački KBC Rebro, jedna je pacijentica vjerovala da boluje od karcinoma želuca. Dijagnoza je bila toliko ozbiljna da su liječnici odlučili odstraniti joj cijeli želudac, ali i limfne čvorove, trbušnu maramu, slijepo crijevo te žučni mjehur. Tek nakon opsežnog operativnog zahvata stigla je vijest koja joj je iz temelja promijenila život. Nije imala dijagnosticirani karcinom. Naknadnom analizom utvrđeno je da je riječ o benignom neuroendokrinom tumoru koji, prema nalazima stručnjaka, nije zahtijevao takvu operaciju. Gotovo tri godine poslije slučaj je dospio u javnost. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podignulo je optužnicu protiv liječnice iz KBC-a Sestre milosrdnice koja je postavila prvotnu dijagnozu. Tužiteljstvo je tereti da je pogrešno protumačila nalaz biopsije i propustila provesti dodatne pretrage koje su mogle pokazati o kakvoj je bolesti riječ. Zbog sumnje na nesavjesno liječenje kojim je iz nehaja prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda, tužiteljstvo za nju traži godinu dana zatvora. Interni nadzor bolnice i sudski vještaci utvrdili su stručni propust u dijagnostičkom postupku. Optužena liječnica odbacuje odgovornost, tvrdeći da su obavljena dodatna testiranja te da su i drugi liječnici bili dužni provjeriti je li dijagnostička obrada dovršena. Kazneni postupak još nije pravomoćno okončan, a pacijentica vodi i građansku parnicu za naknadu štete. Posljedice su, međutim, trajne. Pacijentica danas živi bez želuca, suočava se s ozbiljnim probavnim tegobama, povraćanjem, mučninama i gubitkom tjelesne težine. Prema njezinim riječima, utvrđeno joj je stopostotno tjelesno oštećenje, a nakon operacije razvila je i teške psihičke posljedice. Nakon što je priča dospjela u javnost, oglasili su se i predstavnici zdravstvenog sustava. Ministrica zdravstva Irena Hrstić izjavila je da je sa slučajem upoznata iz medija i da treba provjeriti je li zatražen postupak zdravstvene inspekcije. Predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić potvrdio je da Komora do tada nije zaprimila prijavu vezanu uz taj slučaj. KBC Sestre milosrdnice izrazio je žaljenje zbog posljedica koje je pacijentica pretrpjela, naglasivši važnost razjašnjavanja svih okolnosti.

Cijeli slučaj podsjetio je na jednu od najpoznatijih i najdugotrajnijih pravosudnih bitaka zbog liječničkog postupanja u Hrvatskoj. Prije točno dva desetljeća, u srpnju 2006. godine, tada 20-godišnji Miroslav Maškarin s Raba došao je u riječku bolnicu na naizgled rutinsko odstranjenje slijepog crijeva. Iz operacijske dvorane izašao je s ozljedama koje će mu zauvijek promijeniti život.

Rutinska operacija pošla po zlu

Sve je počelo 9. srpnja 2006. godine u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Miroslav Maškarin primljen je zbog upale slijepog crijeva, jednog od najčešćih razloga za hitne kirurške zahvate. Liječnici su odlučili operirati ga laparoskopskom metodom, pri kojoj se kroz male otvore u trbušnoj stijenci uvode kamera i kirurški instrumenti. Tijekom zahvata dogodila se teška ozljeda. Kirurškim instrumentom, troakarom, probijena je trbušna aorta, najveća arterija koja krvlju opskrbljuje donji dio tijela. Uslijedilo je snažno krvarenje, a Maškarinovo stanje dramatično se pogoršalo. Liječnici su se borili za njegov život, ali zbog teškog poremećaja cirkulacije nisu uspjeli spasiti njegovu lijevu nogu. Mladiću je noga amputirana. Pretrpio je i druga ozbiljna oštećenja organizma te je dugo boravio na intenzivnom liječenju. Čovjek koji je u bolnicu stigao zbog upale slijepog crijeva morao se suočiti s trajnim invaliditetom, rehabilitacijom i potpuno drukčijom budućnošću od one koju je zamišljao. Njegova obitelj od samog je početka tražila odgovor na jedno pitanje: je li se dogodila neizbježna komplikacija ili liječnički propust?

Prvi stručni nadzori nisu utvrdili pogrešku. Povjerenstvo riječkog KBC-a i komisija Hrvatske liječničke komore zaključili su da je riječ o komplikaciji koja je poznata u medicinskoj literaturi. Obitelj i odvjetnica Ingrid Barić nisu prihvatili takav odgovor. Preokret je nastupio nakon dodatnih vještačenja. Prema tadašnjim medijskim izvještajima, povjerenstvo zagrebačkog Medicinskog fakulteta upozorilo je na tri propusta: pitanje pristanka na laparoskopsku metodu, način uvođenja instrumenta koji je ozlijedio aortu te izostanak vaskularnog kirurga u presudnim trenucima zahvata.

Liječnik je osuđen, a onda je presuda ukinuta

Državno odvjetništvo u prosincu 2007. podignulo je optužni prijedlog protiv riječkog kirurga Branka Popovića zbog nesavjesnog liječenja. Teretilo ga se da pri odabiru i provođenju operativnog zahvata nije postupao s dužnom pažnjom prema pravilima liječničke struke. Suđenje je počelo u rujnu 2008. godine. Tri godine poslije, u rujnu 2011., Općinski sud u Rijeci nepravomoćno je proglasio Popovića krivim i osudio ga na osam mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine. Kirurg je tijekom postupka izrazio žaljenje zbog onoga što se dogodilo Maškarinu, ali je tvrdio da je operaciju proveo u skladu s pravilima struke. Činilo se da je nakon pet godina sudskih postupaka napokon donesena odluka o kaznenoj odgovornosti. Međutim, Županijski sud 2012. ukinuo je presudu i vratio slučaj na ponovno suđenje. Postupak se nastavio, ali promjena Kaznenog zakona potpuno je izmijenila njegov pravni položaj. Prema novom zakonskom okviru za predmetno kazneno djelo bila je predviđena blaža kazna, što je utjecalo i na računanje rokova zastare. Sudovi su naposljetku utvrdili da je zastara nastupila još u srpnju 2014. godine. U siječnju 2019. Županijski sud u Rijeci potvrdio je obustavu kaznenog postupka protiv Branka Popovića zbog zastare. To znači da postupak nije završen pravomoćnom osuđujućom presudom. Jedina osuđujuća presuda, ona iz 2011., bila je ukinuta, a novo suđenje nikada nije završilo konačnom odlukom o krivnji.

Borba za milijunsku odštetu

Paralelno s kaznenim postupkom Maškarin je vodio i građansku parnicu protiv bolnice i države, tražeći naknadu za posljedice operacije koje će osjećati do kraja života. Obitelj je još 2006. zatražila oko 13,7 milijuna kuna odštete. U taj su iznos bili uključeni troškovi prilagodbe životnih uvjeta, naknada zbog trajnog invaliditeta, izgubljena zarada i drugi oblici štete. Godinu poslije Ministarstvo zdravstva ponudilo je tri milijuna kuna i doživotnu mjesečnu rentu od oko 5000 kuna. Međutim, konačno rješenje zahtijevalo je dugotrajne sudske postupke. U prosincu 2015. Općinski sud u Rijeci nepravomoćno je dosudio Maškarinu gotovo 6 milijuna kuna odštete. Dvije godine poslije Županijski sud dio je te odluke potvrdio, a dio vratio na ponovno odlučivanje.

U ožujku 2019. uslijedila je još jedna važna presuda. Riječki Općinski sud nepravomoćno je Maškarinu dosudio oko 2 milijuna kuna naknade imovinske štete. Riječ je bila o 571.000 kuna izgubljene zarade za razdoblje od 2007. do 2018., približno 1,26 milijuna kuna kapitalizirane rente za buduću izgubljenu zaradu i 174.000 kuna za tuđu pomoć i njegu. Na iznose su se trebale obračunavati i zakonske zatezne kamate. Riječ je bila o dodatnoj naknadi nakon ranije presude iz 2015. godine. Maškarinova odvjetnica izrazila je zadovoljstvo odlukom, ističući da se njezin klijent godinama borio za naknadu koja mu pripada zbog trajnih posljedica ozljede.