Sa svakog kontinenta gdje imamo dijasporu jedan zastupnik, plus dva iz Bosne i Hercegovine - tako bi, prema informacijama iz izvora bliskih premijeru Andreju Plenkoviću, mogao izgledati jedan od modela o kojemu se razmišlja u raspravama o budućoj zastupljenosti hrvatskog iseljeništva u Hrvatskom saboru. Zbog interesa dijaspore za povratak, jačanja gospodarske suradnje i povezivanja mlađih generacija s domovinom, cilj takvog modela bio bi, kako kaže naš sugovornik, osnažiti političku vezu između Hrvatske i njezinih državljana izvan granica zemlje. Jedan mandat u Bosni i Hercegovini odnosio bi se prvenstveno na područje Hercegovine, dok bi drugi predstavljao Hrvate iz srednje Bosne i Posavine. Zamišljeno je, kako ističe naš sugovornik, da se kroz takvu zastupljenost ostvari kvalitetnija suradnja u pogledu povratka radne snage, ulaganja i uključivanja mlađih generacija u hrvatski društveni i gospodarski prostor. Naravno, treba odvagnuti i težinu takvih mandata. Prema istom sugovorniku, trenutačno se preispituje koliki je stvarni interes hrvatskih zajednica diljem svijeta za takav model. Nije isto ulazi li netko u Sabor s nekoliko tisuća glasova ili iza njega stoji znatno više birača. O tome će se još voditi rasprave, a ostaje vidjeti hoće li ideja dobiti konkretniji politički oblik.

Naime, premijer Plenković posljednjih je dana ponovno otvorio pitanje političke zastupljenosti Hrvata izvan zemlje ocjenjujući da sadašnji sustav nije pravedan prema mnogim hrvatskim državljanima koji žive izvan domovine. Naravno, Plenković tako odgovara DP-u i Penavi koji traže raži hitnu reakciju za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH, tj. hitno ustrojavanje hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Ako to ne prođe, originalni Penava traži povratak hrvatske republike Herceg-Bosne kao sastavnice Sjedinjenih Država BiH. Plenković te konstrukcije relativizira pozivom na povećanje broja zastupnika dijaspore, pišu Tea Kvarantan-Soldatić i Luka Safundžić za Express. 

Podsjetimo, ustavnim promjenama iz 2010. broj zastupnika koje bira dijaspora fiksiran je na tri mandata. Prije toga je njihov broj ovisio o izlaznosti birača te je mogao dosegnuti i 12 zastupničkih mjesta.

Plenković smatra da je tadašnjim promjenama politički utjecaj dijaspore značajno smanjen te je za to optužio SDP tvrdeći da je upravo ta stranka uvjetovala vladu Jadranke Kosor prilikom ustavnih pregovora. Za eventualnu promjenu danas bila bi potrebna dvotrećinska većina u Saboru, koju vladajuća većina nema.

Prema informacijama koje dolaze iz krugova bliskih vladajućima, kako smo već rekli, jedna od ideja o kojoj se neformalno razgovara predviđa ukupno osam zastupnika dijaspore. Model bi uključivao po jednog zastupnika za Europu izvan Bosne i Hercegovine, Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku dok bi Bosna i Hercegovina imala dva posebna zastupnika.

Takvo bi rješenje značilo povećanje sa sadašnja tri na ukupno osam mandata, odnosno pet zastupnika više nego danas.

Zagovornici takvog modela tvrde da bi on omogućio bolju komunikaciju između države i brojnih iseljeničkih zajednica. Procjenjuje se da izvan Hrvatske živi oko milijun hrvatskih državljana s pravom glasa, dok osoba hrvatskog podrijetla u svijetu ima nekoliko milijuna. Upravo zato smatraju da tri zastupnika ne odražavaju stvarnu veličinu i važnost hrvatskog iseljeništva.

- Tu je i gospodarska dimenzija. Hrvatska se već godinama suočava s nedostatkom radne snage i negativnim demografskim trendovima, pa dio nas smatra da bi snažnije uključivanje dijaspore moglo pomoći u privlačenju povratnika, investicija i stručnjaka hrvatskog podrijetla koji danas žive u drugim državama - govori nam drugi sugovornik blizak vlasti.

S druge strane, takva promjena mogla bi narušiti političku ravnotežu u Hrvatskom saboru. Naime, ljudi koji ne žive u Hrvatskoj ne snose svakodnevne posljedice odluka koje donose hrvatske vlasti, ne plaćaju porez u Hrvatskoj te bi njihov politički utjecaj trebao imati određena ograničenja. Otvara se i pitanje legitimiteta pojedinih mandata. Ako bi određeni zastupnik bio izabran s relativno malo glasova, postavilo bi se pitanje kolika je stvarna politička težina takvog predstavnika.

- Nije realno da se to ostvari, premijer Plenković ne može dobiti suglasnost oporbe, a za to mu je potrebna dvotrećinska većina. Također, trebalo bi omogućiti glasanje poštom i elektroničko glasanje jer tad bi se dio problema s dijasporom riješio. Ne možete putovati tri sata do konzulata, primjerice u Kanadi, i na taj problem Plenković dobro upozorava. Osim toga, stari model nije uopće loš jer je pravedan na neki način. Ali u ovom trenutku Plenkoviću ti glasovi ništa ne znače, on ima tri mjesta. Dotaknuo se te teme zbog stranke, da pokaže da je nacionalno nastrojen, odnosno da je rodoljubno nastrojen. Zato to radi Plenković. I treba napomenuti da dijaspora više nije samo HDZ, imamo onu, primjerice, u Irskoj koja redovito glasuje za oporbu - kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

U Hrvatskoj HDZ već desetljećima ostvaruje uvjerljivo najbolji rezultat među biračima izvan Hrvatske, osobito među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Zbog toga nije iznenađenje da upravo Plenković ponovno otvara pitanje povećanja broja zastupnika dijaspore.

Cijeli tekst o broju zastupnika dijaspore možete pročitati OVDJE.