Što su međuizbori? Sumnja u strojeve i povratak Kine u Trumpovu priču
U studenome 2026. Amerikanci neće birati predsjednika. Donald Trump ostat će, naravno, u Bijeloj kući bez obzira na rezultate. Ipak, 3. studenoga odlučivat će o tome koliko će stvarne političke moći imati u preostale dvije godine mandata - hoće li moći nastaviti provoditi svoj program uz potporu Kongresa ili će se suočiti s blokadama, istragama i institucijama koje više neće kontrolirati njegova Republikanska stranka.
Riječ je o takozvanim "midterm elections", međuizborima koji se održavaju na polovici četverogodišnjeg predsjedničkog mandata. Na hrvatskom ih je najpreciznije nazvati izborima na polovici mandata. Održavaju se svake četiri godine, dvije godine nakon predsjedničkih izbora, a na njima se ne bira predsjednik nego novi sastav američkog Kongresa te velik broj državnih i lokalnih dužnosnika.
Na izbore izlaze svih 435 zastupničkih mjesta u Predstavničkom domu, čiji članovi imaju dvogodišnje mandate, te otprilike trećina od ukupno 100 senatora. Senatori se biraju na šest godina, pa se njihovi mandati obnavljaju u različitim ciklusima. Na izborima 2026. birat će se i 39 guvernera, dok će birači u 46 saveznih država odlučivati o čak 6139 mjesta u državnim parlamentima, odnosno o više od 80 posto svih državnih zastupničkih mandata u SAD-u.
Međuizbori su zato mnogo više od velikog istraživanja popularnosti aktualnog predsjednika. Stranka koja kontrolira Predstavnički dom određuje koje će zakonske prijedloge staviti na glasanje, donosi savezni proračun i vodi parlamentarne istrage. Senat, uz zakonodavnu ulogu, potvrđuje savezne suce, članove administracije, veleposlanike i druge visoke dužnosnike.
Ako predsjednikova stranka izgubi jednu ili obje kongresne komore, prostor za provođenje njegove politike naglo se sužava. Oporbena većina može blokirati zakone, odbijati financiranje predsjednikovih projekata, pozivati ministre i dužnosnike na saslušanja, tražiti dokumente Bijele kuće i pokretati istrage koje administraciju mjesecima mogu držati u političkoj defenzivi.
Trump nije na glasačkom listiću, ali izbori su prije svega o njemu
Republikanci trenutačno kontroliraju obje komore, ali njihova je prednost osobito u Predstavničkom domu vrlo krhka. Krajem srpnja imali su 218 zastupnika, demokrati 212, jedan zastupnik bio je neovisan, a četiri mjesta bila su upražnjena. U Senatu republikanci imaju 53 mjesta, demokrati 45, dok su dvojica senatora neovisna. Nekoliko izgubljenih izbornih okruga zato može potpuno promijeniti odnos snaga u Washingtonu.
Povijest pritom nije na strani Bijele kuće. Predsjednikova stranka izgubila je zastupnička mjesta na izborima za Predstavnički dom u 20 od posljednja 22 izborna ciklusa na polovici mandata, računajući od 1938. godine. Dvije iznimke dogodile su se u neuobičajenim okolnostima: 1998., tijekom pokušaja opoziva Billa Clintona koji je mobilizirao njegove birače, te 2002., nakon terorističkih napada 11. rujna, kada je George W. Bush imao iznimno visoku potporu javnosti.
Midtermsi se tradicionalno pretvaraju u referendum o predsjedniku. Nezadovoljni birači češće su motivirani izići na birališta, dok dio predsjednikovih pristaša ostaje kod kuće jer njegovo ime nije na glasačkom listiću. Taj je problem Trump osjetio već 2018. godine, kada su demokrati preuzeli Predstavnički dom i osvojili desetke dotad republikanskih izbornih okruga.
Uoči izbora 2026. rizik je još veći. Guardian navodi da je Trumpova potpora pala na približno 37 posto te da republikanci mogu izgubiti mjesta u oba doma Kongresa, ali i na državnoj i lokalnoj razini. Demokratsko preuzimanje Predstavničkog doma praktično bi zaustavilo ambiciozniji zakonodavni dio Trumpova drugog mandata i otvorilo razdoblje intenzivnog nadzora njegove administracije.
Upravo u tom kontekstu treba promatrati Trumpove sve učestalije tvrdnje o izbornim prijevarama, glasanju poštom, biračkim popisima, elektroničkim strojevima i navodnom stranom upletanju.
Predsjednik formalno ne upravlja izborima
Američki izborni sustav izrazito je decentraliziran. Predsjednik ne raspisuje izbore, ne određuje biračka mjesta, ne prebrojava glasove i ne potvrđuje rezultate. Glavnu odgovornost imaju savezne države, a konkretne poslove najčešće obavljaju okružna, gradska i lokalna izborna tijela. Pravila se zato razlikuju od države do države, pa čak i između pojedinih okruga unutar iste države.
Savezna vlada donosi određene zajedničke standarde, štiti biračka prava i pomaže u sigurnosti sustava, ali ne postoji jedna središnja institucija koja upravlja svim američkim izborima. Svaka država ima glavnog izbornog dužnosnika, dok se glasanje i prebrojavanje u pravilu organiziraju na lokalnoj razini.
Trump zbog toga ne može jednostavno izdati naredbu i promijeniti rezultat. Međutim, može koristiti federalne agencije, zakonodavni pritisak, republikanske vlasti u saveznim državama i svoju političku dominaciju nad strankom kako bi promijenio uvjete pod kojima se izbori održavaju.
Njegova strategija, upozoravaju organizacije za zaštitu biračkih prava, ne mora se sastojati od jednog dramatičnog poteza. Dovoljno je stvoriti niz administrativnih prepreka, pravnih sporova i političkih sumnji koje će pojedinim skupinama otežati glasanje, usporiti brojanje glasova ili omogućiti osporavanje rezultata u tijesnim izbornim utrkama.
Prekrajanje izbornih okruga prije nego što glasanje počne
Jedan od najizravnijih načina utjecaja na sastav Predstavničkog doma jest prekrajanje granica izbornih jedinica, poznato kao gerrymandering. Umjesto da birači biraju političare u ravnopravno oblikovanim okruzima, stranka koja kontrolira proces može nacrtati granice tako da unaprijed poveća broj mandata koje će osvojiti.
Nakon odluke konzervativne većine Vrhovnog suda kojom je dodatno oslabljen važan dio Zakona o biračkim pravima, republikanske vlasti u nekoliko saveznih država počele su mijenjati kongresne karte. Louisiana je, primjerice, zamijenila raspored koji je vjerojatno donosio četiri republikanska i dva demokratska mandata novom kartom koja republikancima može osigurati pet od šest mjesta.
Takve promjene ne znače da se glasovi pogrešno broje. Problem je u tome što su glasači unaprijed raspoređeni u okruge na način koji jednoj stranci omogućuje da sličan ukupan broj glasova pretvori u veći broj zastupničkih mjesta. U Predstavničkom domu, u kojem republikanska većina ovisi o samo nekoliko mandata, i mala promjena karte može odlučiti tko će kontrolirati Kongres.
Glasanje poštom kao glavna meta
Glasanje poštom već je godinama jedna od Trumpovih omiljenih meta. Iako je i sam koristio takav način glasanja, često ga predstavlja kao sustav posebno podložan prijevari. Za to ne postoje dokazi koji bi opravdali tvrdnje o masovnom krivotvorenju rezultata, ali politička računica je jasna: demokratski birači nešto češće glasaju poštom od republikanaca.
Na izborima 2024. približno svaki četvrti registrirani demokratski birač glasao je poštom, u usporedbi s otprilike svakim petim republikancem. Osam saveznih država i Distrikt Columbia svoje izbore organiziraju gotovo potpuno putem poštanskih glasačkih listića. Svaka promjena pravila dostave, rokova ili načina priznavanja takvih glasova zato može utjecati na milijune birača.
Dio stručnjaka strahuje da bi administracija mogla pokušati iskoristiti Američku poštansku službu kako bi usporila slanje i vraćanje glasačkih listića. Kašnjenja su posebno važna u državama koje priznaju samo listiće pristigle do zatvaranja birališta, bez obzira na to kada su poslani.
Bijela kuća također je pokušala prisiliti države da federalnim vlastima predaju biračke popise, nakon čega bi savezna vlada državama slala podatke o osobama za koje smatra da nemaju pravo glasa. Sudovi su već blokirali dijelove takvog plana, a organizacije poput NAACP-a i League of Women Voters pokrenule su postupke tvrdeći da predsjednička administracija nema ustavne ovlasti preuzeti kontrolu nad državnim izbornim procedurama.
Dokumenti koje milijuni birača nemaju
Trump istodobno pokušava progurati zakonski prijedlog poznat kao Save Act. Prema njegovim odredbama, građani bi pri registraciji morali dokazivati državljanstvo putovnicom ili rodnim listom, a pri osobnom glasanju pokazivati identifikacijski dokument s fotografijom s ograničenog popisa dopuštenih isprava.
Na prvi pogled zahtjev može djelovati kao jednostavna sigurnosna mjera. U praksi milijuni Amerikanaca nemaju važeću putovnicu, nemaju jednostavan pristup rodnom listu ili se ime na njihovu dokumentu razlikuje od imena pod kojim su registrirani. To je posebno čest problem kod žena koje su nakon sklapanja braka promijenile prezime, starijih osoba, studenata, siromašnijih građana i pripadnika indijanskih zajednica.
Organizacije za zaštitu biračkih prava tvrde da bi takva pravila nerazmjerno pogodila crne i latinoameričke birače, američke starosjedioce, studente i starije osobe. Prijedlog bi ujedno snažno ograničio glasanje poštom i državama nametnuo predaju biračkih popisa saveznoj vladi.
Čak i ako zakon ne prođe Kongres, savezne agencije mogu pokušati državama dostavljati popise navodno nepodobnih birača sastavljene povezivanjem baza podataka ministarstava, imigracijskih službi i drugih institucija. Problem je što takvi sustavi često sadrže zastarjele podatke, osobe s istim imenima ili pogrešno evidentirane statuse državljanstva.
Pogrešno brisanje samo nekoliko tisuća ljudi možda ne bi bilo presudno na nacionalnoj razini, ali izbori za pojedine zastupničke i senatorske mandate često se odlučuju razlikom od nekoliko stotina ili nekoliko tisuća glasova.
Sumnje u strojeve i povratak Kine u Trumpovu priču
U televizijskom obraćanju 16. srpnja Trump je ponovno govorio o elektroničkim uređajima za glasanje i tvrdio da bi ih strani akteri mogli kompromitirati. Posebno je optužio Kinu za pribavljanje podataka o američkim biračima i povezao taj slučaj s predsjedničkim izborima 2020. godine, koje je izgubio od Joea Bidena.
Deklasificirani dokumenti američkih istražitelja pokazuju da je Kina 2022. preuzela javno dostupne biračke podatke. Isti su istražitelji, međutim, zaključili da Kina nije promijenila glasove niti je utjecala na rezultat izbora.
Strah organizacija koje prate izbore nije samo u tome što takve tvrdnje ponovno šire nepovjerenje. One bi administraciji mogle poslužiti kao opravdanje za pokušaj zapljene glasačkih materijala, blokiranje pojedinih uređaja ili pokretanje federalnih istraga neposredno nakon zatvaranja birališta.
Takav je presedan već stvoren kada je FBI tijekom istrage u okrugu Fulton u Georgiji zaplijenio glasačke listiće i izborni materijal iz 2020. Kritičari strahuju da bi se slične akcije u noći izbora ili tijekom prebrojavanja mogle predstaviti kao sigurnosne istrage, iako bi njihov praktični učinak bio zaustavljanje brojanja i odgađanje potvrđivanja rezultata.
Slabljenje institucija koje bi trebale štititi izbore
Dok Bijela kuća govori o potrebi zaštite izbornog sustava, istodobno su oslabljene neke od institucija koje bi upravo to trebale raditi.
Američka Komisija za pomoć pri izborima, neovisno dvostranačko tijelo koje državama pomaže u tehničkoj organizaciji, sigurnosti uređaja i pristupačnosti glasanja, ostala je bez povjerenika nakon što je Trump otpustio demokratske članove, a republikanski su podnijeli ostavke.
Više od trećine zaposlenih u Agenciji za kibernetičku i infrastrukturnu sigurnost također je otpušteno u sklopu rezanja državne administracije. Među ugašenim strukturama bio je i tim zadužen za praćenje kibernetičkih prijetnji izborima. EAC i CISA prethodnih su godina pomagali državama u zaštiti glasačkih uređaja, obuci službenika i otkrivanju pokušaja stranog upletanja.
Time nastaje paradoks: administracija tvrdi da su izbori nezaštićeni, a istodobno smanjuje kapacitete institucija koje su trebale provjeravati sigurnost sustava i javnosti pružati vjerodostojne informacije.
Rezultat nije konačan kada televizije proglase pobjednika
Američke televizijske mreže često proglašavaju pobjednike već tijekom izborne noći, ali njihove procjene nemaju pravnu snagu. Nakon zatvaranja birališta lokalni dužnosnici moraju prebrojiti glasove, provjeriti zapisnike, riješiti sporne i privremene listiće te potvrditi rezultate. Tek tada rezultat postaje služben.
Upravo je ta faza jedna od najosjetljivijih. Članovi okružnih izbornih odbora u nekoliko su slučajeva nakon izbora 2020. odbijali ili pokušavali odbiti potvrditi rezultate, iako nije bilo dokaza o nepravilnostima koje bi ih mogle promijeniti.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su se neki od ljudi koji su sudjelovali u pokušajima osporavanja rezultata iz 2020. kandidirali za dužnosti koje nadziru izbore. Među njima je republikanac Alex Kolodin, kandidat za glavnog izbornog dužnosnika Arizone, koji je sudjelovao u neuspješnim pravnim pokušajima poništavanja rezultata izbora 2020. i 2022. godine.
Sjena napada na Kapitol
Iznad cijele kampanje stoji sjećanje na 6. siječnja 2021., kada su Trumpove pristaše napale Kapitol dok je Kongres potvrđivao Bidenovu pobjedu. Napadu su prethodili mjeseci neutemeljenih tvrdnji da su izbori ukradeni, deseci sudskih postupaka i pritisci na lokalne i državne dužnosnike da promijene ili ne potvrde rezultate.
Trump danas ponavlja mnoge elemente iste priče. Govori da su američki izbori podložni krađi, da glasanju poštom ne treba vjerovati, da strani protivnici mogu upravljati strojevima i da demokratske države omogućuju glasanje osobama koje na to nemaju pravo.
Takva retorika ima političku funkciju čak i ako nijedan pokušaj promjene pravila ne uspije. Ako republikanci pobijede, Trump rezultat može predstaviti kao potvrdu da je sustav funkcionirao jer je njegova administracija spriječila prijevaru. Ako izgube, unaprijed je izgrađen narativ prema kojem poraz nije posljedica odluke birača, nego navodne manipulacije.
Najveća opasnost za izbore zato možda nije mogućnost da predsjednik jednostavno poništi rezultat. Za to nema jasne ustavne ovlasti. Opasnost je u stvaranju dovoljno kaosa da velik dio stanovništva više ne vjeruje nijednom rezultatu koji mu politički ne odgovara.
Izbori o pravilima demokracije
Američki midtermsi 2026. odlučit će tko će kontrolirati Kongres, ali njihovo će značenje biti šire od odnosa republikanaca i demokrata. Oni će pokazati mogu li decentralizirani izborni sustav, državni sudovi, lokalni dužnosnici i federalni mehanizmi nadzora izdržati pritisak predsjednika koji nikada nije prihvatio da je 2020. legitimno izgubio izbore.
Demokratska pobjeda u Predstavničkom domu Trumpu bi oduzela mogućnost da gotovo neometano provodi zakonodavni program. Republikanska pobjeda omogućila bi mu da do kraja mandata zadrži kontrolu nad dnevnim redom Kongresa. Preuzimanje Senata demokratima bi omogućilo blokiranje predsjednikovih kandidata za savezne sudove i druge visoke položaje, ali im je taj cilj teži jer moraju ostvariti veći neto dobitak mandata.
Ipak, politička pobjeda neće biti dovoljna ako poražena strana odbije priznati pravila prema kojima se glasalo. Zbog toga prava bitka za izbore 3. studenoga nije počela izbornim skupovima i televizijskim reklamama. Počela je mnogo ranije – u sudnicama, državnim parlamentima, biračkim popisima, poštanskim uredima, izbornim komisijama i govorima kojima se javnost priprema da u rezultate unaprijed posumnja.
Na glasačkim listićima neće pisati Trumpovo ime. No teško je zamisliti američke izbore koji su više odlučivali o njegovoj moći, njegovu političkom nasljeđu i granicama predsjedničkog utjecaja.