Pet godina prošlo je otkako su talibani u kolovozu 2021. ponovno preuzeli vlast u Afganistanu. U prvim danima nakon ulaska u Kabul uvjeravali su svijet da će ženama biti zajamčena prava i da će moći sudjelovati u društvenom životu, doduše "u okvirima islamskog prava". Stvarnost je vrlo brzo krenula sasvim drugim putem. Afganistanke su postupno ostale bez niza temeljnih prava, od obrazovanja nakon osnovne škole do slobode kretanja i rada. U nekim dijelovima zemlje žena ne može napustiti dom bez muškog skrbnika, a parkovi, teretane, kozmetički saloni i brojna radna mjesta postali su za njih nedostupni.

Na petu godišnjicu povratka talibana objavljujemo fotografije iz projekta No Woman's Land iransko-kanadske fotoreporterke Kiane Hayeri. Projekt, koji je dobio nagradu World Press Photo 2025., nastao je u suradnji s istraživačicom ženskih prava Mélissom Cornet. Njih dvije putovale su kroz sedam afganistanskih pokrajina i razgovarale s više od stotinu žena i djevojaka različite dobi i društvenog položaja.

Hayeri, koja u Afganistanu radi od 2013., godinama je gradila povjerenje među ženama koje fotografira. Upravo joj je to omogućilo ulazak u njihove domove i u svijet koji je nakon povratka talibana gotovo potpuno nestao iz javnosti. Neke žene poznaje godinama, zbog čega su bile spremne dopustiti da zabilježi trenutke koje bi bilo gotovo nemoguće snimiti bez takvog odnosa.

Otpor nije nestao, samo je promijenio oblik. Ponekad je to ples iza zatvorenih vrata, crtanje, tetoviranje ili ukrašavanje kanom. Male stvari koje su nekada bile dio svakodnevice sada postaju način očuvanja vlastitog identiteta.

Muska, 14 godina: brak za struju i vodu

Četrnaestogodišnja Muska živjela je u Pakistanu, gdje je išla u školu, sve dok se njezina obitelj nije morala vratiti u Afganistan. Ona bi se najradije vratila u Pakistan i nastavila školovanje. Roditelji su, međutim, odlučili udati je za sina čovjeka od kojeg unajmljuju kuću. Dogovor ima i vrlo konkretnu cijenu: zauzvrat će obitelji biti postavljeni solarni paneli i iskopan bunar kako bi dobili električnu energiju i vodu. Vrijednost radova iznosi tek nekoliko stotina eura.

Majka i kći kojima su talibani dvaput zatvorili vrata fakulteta

Priča Vazme i njezine kćeri Tahmene pokazuje koliko se afganistanska povijest ponavlja. Vazma je krajem 1990-ih željela studirati poljoprivredu, ali su joj talibani nakon prvog dolaska na vlast oduzeli tu mogućnost. Više od dva desetljeća poslije njezina kći Tahmena upisala je medicinu na sveučilištu u Kabulu. Studirala je samo do prosinca 2022., kada su talibanske vlasti ponovno zabranile ženama visoko obrazovanje. Vazma danas strahuje da će njezina kći proživjeti upravo ono što je svojedobno prošla ona. Sinovi mogu nastaviti školovanje i graditi budućnost, ali Tahmeni je to pravo oduzeto.

Zejnab je trebala krenuti u sedmi razred

Skupina djevojaka danas šiva odjeću za učenike nižih razreda. Najmlađa među njima je 14-godišnja Zejnab. Kada su talibani zabranili djevojčicama školovanje nakon šestog razreda, ona je upravo trebala krenuti u sedmi. Umjesto školskih klupa, njezina svakodnevica sada izgleda potpuno drukčije.

Halima je završila u zatvoru zbog hidžaba

Halima je rođena u Iranu, kamo je njezina obitelj pobjegla tijekom prve talibanske vladavine. U Afganistan su se vratili 2005. godine. Nakon što su talibani ponovno došli na vlast, Halima je uhićena. Jedan od razloga bio je način na koji je njezina prijateljica nosila hidžab, a vlasti su na Haliminu telefonu pronašle i sadržaj povezan s njezinim aktivizmom. Tijekom zatočenja bila je premlaćivana. Na slobodu je izašla nakon intervencije trojice lokalnih starješina i plaćanja kazne od 50.000 afganija, otprilike 650 eura. Stres zbog njezina uhićenja teško je pogodio supruga, koji je doživio srčani udar i umro nedugo nakon njezina puštanja iz zatvora. Halima je unatoč svemu nastavila zagovarati prava žena. Na fotografiji drži prsten pokojnog supruga.

Fatmeh zarađuje 1,30 eura dnevno

Fatmeh se sa svojim dvjema djevojčicama, petogodišnjom Mahdijom i trogodišnjom Asrom, vratila iz Irana u Afganistan. Ondje je živjela sa suprugom ovisnikom o drogama koji je fizički zlostavljao i nju i djecu. Kaže da se, paradoksalno, sada osjeća sigurnije nego dok je živjela s njim. Radi u plastenicima u kojima se uzgajaju krastavci i dnevno zarađuje 100 afganija, približno 1,30 eura. Samo mjesečni najam kuće iznosi 3500 afganija. Preživljava uz pomoć humanitarne organizacije, ne države.

Čak ni lutke u izlogu ne smiju imati žensko lice

U kabulskoj trgovini vjenčanica lica ženskih lutaka prekrivena su ljepljivom trakom ili plastičnim vrećicama. Prema pravilima koja su nametnule nove vlasti, trgovci ne smiju javno prikazivati žensko lice - čak ni kada je riječ o licu lutke u izlogu.

Samir pred drugima mora glumiti muškarca

Samir ima 30 godina i transrodna je žena. U javnosti se predstavlja kao muškarac kako bi preživjela. Fotografija je nastala dva tjedna nakon smrti njezine majke, osobe za koju kaže da ju je jedina doista razumjela. Prije povratka talibana radila je dva posla, od kojih je jedan bio seksualni rad. Danas joj je ostao samo taj posao. Već je bila uhićena i premlaćivana, nakon čega je puštena.