Moćni Dodići: Prodaju zlato, vrte milijune, a u kamenolom trpaju smeće
Zlato, dijamanti, luksuzne nekretnine, poznanstva s najutjecajnijim ljudima hrvatskog nogometa i politike, ali i tisuće tona ilegalno zakopanog otpada. Na prvi pogled, dvije potpuno različite priče spojile su se u jednoj od najvećih ekoloških afera posljednjih godina. Paško Dodić, poznati zagrebački zlatar i poduzetnik, uhićen je danas u novoj akciji USKOK-a povezanoj s nezakonitim odlaganjem otpada u Gospiću, Benkovcu i Senju. Među uhićenima je i Željko Teufel, član uprave tvrtke CE-ZA-R iz sastava CIOS grupe, povezane s poduzetnikom Petrom Pripuzom. Istražitelji proširuju istragu u kojoj su već ranije osumnjičeni Josip i Monika Šincek te Dodićeva supruga Franciska. Prema dosadašnjim nalazima istrage, na području Gospića ilegalno je odloženo oko 37.000 tona otpada, dok je na Dodićevu zemljištu kod Benkovca zakopano još približno 6500 tona.
Za hrvatsku javnost slučaj je zanimljiv i zbog imena koja se uz njega spominju. Dodići nisu obitelj koja je tek nedavno ušla u poduzetničke vode. Iza njih je više od pola stoljeća zlatarske tradicije, razgranato poslovanje i bogatstvo koje ih svrstava među imućnije zagrebačke poduzetničke obitelji. Samo tvrtka Zlatarna Dodić lani je ostvarila gotovo 12 milijuna eura prihoda i oko 1,4 milijuna eura dobiti. Paško Dodić godinama je bio blizak Zdravku Mamiću, nekadašnjem najmoćnijem čovjeku Dinama, poznavao je bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića, a njegovo se ime spominjalo i u aferi bivše državne tajnice Josipe Rimac. Kako je obitelj čije se bogatstvo temelji na zlatu i draguljima završila u poslovima s otpadom, pitanje je na koje će odgovore pokušati dati istraga.
Priča o obitelji Dodić počinje 1971. godine u Bjelovaru, kada je Franjo Dodić, Paškov otac, otvorio zlatarski posao i počeo izrađivati nakit. Bilo je to vrijeme kada su zlatarnice još uglavnom bile mali obiteljski obrti, a zanat se prenosio s oca na sina. Franjo je postavio temelje poslovanja koje će tijekom sljedećih desetljeća daleko prerasti lokalne okvire. Njegov sin Paško odlučio je obiteljski zanat pretvoriti u ozbiljan posao. Godine 1993. pokrenuo je vlastiti proizvodno-trgovački obrt, a 2008. osnovana je tvrtka Zlatarna Dodić. Postupno su se širili proizvodnja, prodaja i ponuda nakita, od klasičnih zlatnih proizvoda do dijamanata i skupocjenog dragog kamenja.
Danas posao nastavlja treća generacija obitelji Dodić. Paškovi sinovi Franjo i Filip te kći Dora Čibarić uključeni su u obiteljsko poslovanje, a Filip Dodić vlasnik je i direktor tvrtke Zlatarna Dodić. Prema poslovnim podacima za 2025. godinu, ta je tvrtka ostvarila oko 11,9 milijuna eura prihoda i zapošljavala 57 radnika. Obitelj posluje i kroz zaseban zlatarski obrt, pa su ukupni prihodi dviju poslovnih cjelina prošle godine iznosili približno 16,9 milijuna eura. Njihov nakit prodaje se u Zagrebu, Splitu i Rakovici, a ime Dodić u međuvremenu je postalo prepoznatljiv domaći zlatarski brend. U poslovnom smislu riječ je o uspješnoj priči o obiteljskom zanatu koji je prerastao u višegeneracijsku kompaniju.
No zlato i dijamanti nisu ostali jedino područje poslovnog interesa obitelji. Dodići su se tijekom godina širili na nekretnine, turizam i različite investicijske projekte. Obitelj živi u velikom stambeno-poslovnom kompleksu u zagrebačkoj Dubravi, a posebno zanimanje pokazala je za područje Like i okolice Plitvičkih jezera. Ondje su planirani luksuzni turistički sadržaji, hoteli, apartmanski objekti i drugi projekti kojima se nastojalo iskoristiti rastuću vrijednost turističkih nekretnina. Prema pisanju 24sata, tvrtka koju vodi Franciska Dodić planirala je na više od 60 hektara u općini Vrhovine cjelogodišnji luksuzni kompleks s dva hotela, bungalovima, vodenim parkom, skijalištem i sportskim sadržajima.
Mamićev kum i čovjek iz Dinamova kruga
Paško Dodić nije bio samo uspješan zlatar nego i čovjek s razgranatim poznanstvima u hrvatskom nogometu. Njegova najpoznatija veza svakako je ona sa Zdravkom Mamićem, nekadašnjim izvršnim predsjednikom Dinama i jednim od najutjecajnijih ljudi hrvatskog sporta. Dodić je Mamićev kum, a godinama se kretao u krugu njegovih najbližih suradnika. Bio je i član Skupštine Dinama, tijela koje je imalo važnu ulogu u upravljanju klubom. Koliko je bio povezan s klupskim strukturama pokazuje i podatak da se 2019. godine njegovo ime spominjalo među mogućim kandidatima za predsjednika Uprave Dinama. Do takvog imenovanja, međutim, nikada nije došlo.
Veza s Mamićem bila je samo jedan dio Dodićeve društvene mreže. Prema pisanju 24sata, financijski je podupirao političke kampanje, među ostalima bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Istodobno je gradio poslovna poznanstva s ljudima iz sporta, pravosuđa i poduzetništva. Posebno je zanimljiv njegov projekt u Rakovičkom Selištu, nedaleko od Plitvičkih jezera, gdje se razvija naselje s 35 tipskih kuća. Među vlasnicima pojedinih parcela spominju se poznati nogometni treneri Zlatko Dalić i Ante Čačić, izvršni direktor Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt te ljudi iz pravosuđa, odvjetništva i poslovnog svijeta. Samo vlasništvo nad parcelama u projektu ne znači i povezanost tih osoba s istragom o otpadu.
Zanimljivo je da je upravo taj nekretninski projekt imao i poveznicu s poslovima zbog kojih se Dodići danas spominju u istrazi. Prema prvotnim planovima, dio kuća trebao se graditi od inovativnog građevinskog materijala dobivenog preradom otpadne plastike. Takvu su tehnologiju, pod nazivom Izoxeco, razvijali njihovi poslovni partneri Josip i Monika Šincek. Ideja je bila otpad pretvoriti u koristan građevinski proizvod i istodobno razvijati turističke nekretnine. Međutim, umjesto uspješnog modela recikliranja, istražitelji su otkrili velike količine otpada zakopanog u zemlji. Upravo je taj nesklad između najavljenog poslovnog pothvata i onoga što je pronađeno na terenu postao jedno od važnih pitanja cijele afere.
Još jedno poznanstvo koje je nakon izbijanja afere dobilo posebnu težinu bilo je ono s Andrijom Mikulićem, bivšim glavnim državnim inspektorom i istaknutim HDZ-ovcem. Mikulić i Dodić dolaze iz zagrebačke Dubrave, a prema informacijama koje su objavila 24sata bili su u vrlo dobrim odnosima. Njihovo poznanstvo postalo je posebno zanimljivo kada se pokazalo da je Mikulić poznavao i Josipa Šinceka, poduzetnika koji je među glavnim osumnjičenima u aferi s ilegalnim odlaganjem otpada. Prema navodima 24sata, Mikulić je u jednom neformalnom razgovoru rekao da ga je sa Šincekom upoznao upravo Paško Dodić.
Mikulić je krajem 2025. godine smijenjen, a potom i uhićen u zasebnoj korupcijskoj istrazi povezanoj sa sumnjama na primanje mita u poslovima s kamenolomima. Njegovo ime pojavilo se i u iskazu Josipa Šinceka, koji je istražiteljima tvrdio da je Mikulić tražio čak 500.000 eura kako bi inspekcija tolerirala nezakonito postupanje s otpadom. Mikulić je takve optužbe odbacio, a prema dostupnim informacijama one nisu dokazane. U kolovozu 2026. Novi list izvijestio je da Mikulić nije među osumnjičenima u predmetu Gospić, unatoč Šincekovim tvrdnjama. Upravo zato važno je razlikovati potvrđene osobne i poslovne veze od sumnji koje su predmet kaznenih postupaka.
Afera Josipe Rimac
Paško Dodić i prije najnovijeg uhićenja našao se u središtu jedne velike korupcijske afere. Riječ je o slučaju bivše državne tajnice Josipe Rimac, danas Pleslić, u kojem su se istraživale nezakonite intervencije povezane s polaganjem državnih stručnih ispita. Prema ranije objavljenim snimljenim razgovorima, Dodić je 2019. od Rimac tražio pomoć za jednog kandidata koji je trebao položiti državni stručni ispit. Rimac je potom, prema tvrdnjama istražitelja, kontaktirala službenicu koja je trebala pomoći kandidatu. Kada je Dodić poslije javio da je ispit položen, Rimac mu je odgovorila riječima koje su postale jedan od prepoznatljivih detalja afere: "Družeeee, pa držimo se riči."
Taj slučaj dobio je sudski epilog samo dva tjedna prije njegova uhićenja zbog otpada. Dodić je 25. rujna 2026. priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om, nakon čega je osuđen na devet mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine. Među osobama koje su također postigle nagodbu bili su i drugi optuženici iz afere poznate pod nazivom Sport i glazba. Bivša državna tajnica Josipa Pleslić ranije je također priznala krivnju te je osuđena na bezuvjetnu zatvorsku i novčanu kaznu. Za Dodića je uvjetna presuda značila završetak jednog kaznenog postupka, ali već tada njegovo se ime sve češće povezivalo s mnogo većom ekološkom aferom koja se širila od Gospića prema Benkovcu i Senju.
Za razliku od Paška, njegova supruga Franciska Dodić već je od veljače 2025. bila obuhvaćena istragom o ilegalnom odlaganju otpada. Ona je s Monikom Šincek, suprugom Josipa Šinceka, bila suvlasnica tvrtke Izoxeco. Prema poslovnom konceptu koji su razvijali, ta je tvrtka trebala proizvoditi građevinske materijale od reciklirane plastike. Franciska je istražiteljima tvrdila da su je Šinceki prevarili i da je probleme prepoznala tek kada su joj se prestali javljati na telefonske pozive. Međutim, istražitelji raspolažu iskazima svjedoka i snimljenim razgovorima koji, prema njihovim tvrdnjama, upućuju na njezinu uključenost u organizaciju radova i dokumentacije na lokaciji kod Benkovca. Konačna odgovornost tek treba biti utvrđena u kaznenom postupku.
Prema dokumentaciji koju su analizirali 24sata i Nacional, USKOK sumnja da je Izoxeco poslužio i za prikrivanje novčanih tokova povezanih s poslovima zbrinjavanja otpada. Istražitelji navode da je tvrtka Tipos Resurs naplatila oko 369.000 eura za postupanje s otpadnom plastikom, nakon čega je Izoxeco ispostavio račun od približno 350.000 eura koji USKOK smatra fiktivnim. Dio tog novca, odnosno 100.000 eura, završio je kod Franciske Dodić na temelju ugovora čiju vjerodostojnost tužiteljstvo također osporava. Riječ je o sumnjama istražitelja, a ne o pravomoćno utvrđenim kaznenim djelima. Tvrtka Izoxeco u međuvremenu je završila u predstečajnom postupku.
Za Paška Dodića posebno je važna lokacija bivšeg kamenoloma Adria kod Benkovca, koja je u njegovu vlasništvu. Prema rezultatima vještačenja Geotehničkog fakulteta, ondje je pronađeno najmanje 6427 tona zakopanog otpada, među kojim su plastika, guma, tekstil, metalni i građevinski materijali. Otpad je zauzimao površinu od približno 3675 četvornih metara, a na pojedinim mjestima bio je zakopan na dubini većoj od četiri metra. Analize su utvrdile i prisutnost mikroplastike izvan samog odlagališta te povišene koncentracije određenih metala. Dodić je ranije isticao da nije osumnjičen i reagirao na medijske napise koji su ga povezivali s odlaganjem otpada. No u petak, 9. listopada, uhićen je u novom proširenju istrage.