Imao je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i političke sreće što je optužnica u aferi Hipodrom stigla u vrijeme kad dominiraju vijesti o antifašističkim prosvjedima, uhićenju glavnog državnog inspektora i lažnom napadu na časnu sestru. Ali to ne znači da opet nije poslao sasvim pogrešnu poruku. Pogotovo kad veliki dio imidža gradi na poštenju i antikorupciji.

I šest mjeseci nakon što je uhićen bivši ravnatelj, a zatim i proširena istraga na Tomaševićeva suradnika Gorana Đulića zbog pritiska na svjedoke, zagrebački gradonačelnik i dalje ne vjeruje da su oni krivi. Prvo kaže da mu je važno da se sve istraži i eventualni krivci kazne, a onda nastavlja s izjavama da želi vidjeti dokaze i direktno baca sumnju na postupanje Uskoka. Čak i u trenutku podizanja optužnice, on više vjeruje čovjeku kojega se tereti da je izvukao 1,8 milijuna eura i primio mito, ali i svojem čovjeku koji je trebao nadgledati ravnatelja. Poručio je da nema razloga ne vjerovati Đuliću koji mu je rekao da nije kriv. Isti taj Đulić vjeruje i da ravnatelj Kosta Kostanjević nije kriv. Pa je zato Kostanjeviću namijenio dobro plaćenu funkciju po izlasku iz zatvora, a naredio, prema Uskoku, privremenoj ravnateljici da degradira svjedoke protiv njega. Zamislite samo da je Uskok podigao optužnicu protiv premijerova suradnika koji je u Nadzornom odboru državne tvrtke u kojoj je uhićen direktor zbog sumnje na korupciju. I onda je taj premijerov suradnik direktoru osigurao savjetničku poziciju, a degradirao svjedoke. Možemo! bi prvi, opravdano, upozorio da je to nedopustivo i prozvao premijera. Kad su oni u takvoj poziciji, postavili su si drugačija pravila, a to je licemjerno. I dodatno ruše povjerenje u institucije.

Više o aferi Hipodrom čitajte OVDJE.