Dan kravate, ta svečana misa hrvatske tekstilne samosvijesti, obilježen je i ove godine na Trgu bana Josipa Jelačića tako da je banu oko vrata svezana crvena mega kravata. Bio je to savršen povod za naša tri pitanja banu, čovjeku koji već 160 godina gleda kako se domoljublje vezuje u čvor.

Pa, vaša banska visosti, kako se osjećate?

Osjećam se kao da me nešto steže u grlu.

Dobro, ali kravata je jedan od simbola Hrvatske. Je li istina ili mit da smo je mi izmislili?

Hrvatski plaćenici u francuskoj službi u Versaillesu najvjerojatniji su izvor mode koja se proširila svijetom. Modno, znači, Hrvati sve ostale drže za vrat kao što ih politički drže Mađari. U Njemačkom se kravata zove krawatte, u španjolskom corbata, u grčkom gravata, rumunjskom cravata, u standardnom poljskom krawat, a u Krakovu, pomalo ekscentrično, krawatka. U engleskom je riječ poprimila posebno značenje pa opisuje “lanenu ili svilenu maramu jednom ili dvaput zamotanu oko vrata preko okovratnika košulje”. Rječnik francuskog Littré nudi dva alternativna značenja: 1. Cheval de Croatie. 2. Pièce d’étoffe légère que les hommes et quelquefois les dames mettent autour du cou. Svi se izvori slažu da riječ potječe iz starijeg pridjevskog oblika za riječ Hrvat. Kako je točno istočnoeuropski pridjev vezan uz jedan od najučestalijih odjevnih predmeta u Europi, možemo ipak samo nagađati.

Osjećate li se pomalo zloupotrebljeno?

Nema tog junaka, nema tog bana, kojega naši vrli domoljubi ne mogu uhvatiti za vrat, pa iz njega iscijediti novac. Kažem vam ja, nema biznisa kao što je etnobiznis. Osjećam, ali što mogu - ukipio sam se od užasa, nasreću pa je sve trajalo samo jedan dan.