Davor Ivo Stier, zastupnik u Europskom parlamentu, u velikom intervjuu za Express analizira poteze Donalda Trumpa, vojnu intervenciju u Iranu te poziciju Europe u globalnim previranjima. Odgovara kakvu bi politiku Hrvatska trebala voditi prema Izraelu. Bivši šef hrvatske diplomacije govori i o tome treba li Hrvatskoj novi društveni dogovor te može li društvo na normalan način sagledati sve tamne strane naše povijesti.

Express: Rat u Iranu pokazuje se kao ozbiljan politički promašaj Donalda Trumpa, koji istodobno traži izlaz iz sukoba i pokušava ga prikazati kao pobjedu, a zapravo cijela priča dodatno eskalira, što gledamo i ovih dana, a pokazalo se i koliko je krhko svjetsko gospodarstvo?

Do sada je Trump postigao određena taktička postignuća, ali po meni nije ispunio nijedan strateški cilj koji je postavio. Nuklearni kapaciteti nisu uništeni, barem ne u potpunosti. Režim je i dalje na vlasti, a kontrola naftnih resursa, koju bi SAD imao na tragu onoga što je prije učinio u Venezueli i što bi potom ojačalo poziciju Trumpove administracije za susret koji predstoji između Trumpa i Xi Jinpinga, nije ostvarena. S druge strane, štete za svjetsku ekonomiju su vidljive. Zato mislim da je točna procjena kako bi Trump u ovom trenutku želio da se sve što prije završi, ali ostaje pitanje kako to postići.

Express: Rat se ne može dobiti bez uporabe kopnenih snaga, a uporaba kopnene vojske, odnosno marinaca, bila bi potpuna katastrofa za Trumpa i mogla bi dovesti do rata koji bi trajao unedogled?

Mislim da je riječ o potpuno pogrešnoj procjeni da se nešto u Perzijskom zaljevu može postići vrlo brzo, a toj je pogrešnoj procjeni, čini se, pridonijela i brzo izvedena operacija u Venezueli. Međutim, uz dužno poštovanje toj državi, Venezuelu se ne može uspoređivati s Iranom, koji je sljednik tisućljetne civilizacije.

Express: Sad je aktualna priča o projektu Pantheon i najavljenom američkom ulaganju od 50 milijardi dolara u Hrvatsku. Koliko uopće vjerovati najavama koje dolaze s američke strane?

Moramo i dalje imati razvijene odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Energetika je jedno od ključnih područja koja nas povezuju. Nije riječ samo o investicijama i digitalizaciji gospodarstva, odnosno o podatkovnim centrima, nego i o energetici kao strateškom području.

U tom kontekstu Hrvatska nije važna samo za vlastite potrebe nego i kao HUB prema srednjoj i jugoistočnoj Europi. Važan korak u tom smjeru bilo je i potpisivanje sporazuma o plinskoj interkonekciji s Bosnom i Hercegovinom. Ne vidim razlog da se u budućnosti ne uspostavi i interkonekcija sa Srbijom. Tu je i Janaf, koji ima ključnu ulogu u opskrbi naftom prema jugoistoku Europe, uključujući Srbiju, ali i Mađarsku i Slovačku te širu srednju Europu. To je područje u kojem Hrvatska ima dobre pozicije za oblikovanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Drugo je, naravno, politička i sigurnosna situacija na jugoistoku Europe, gdje kao članica NATO-a Hrvatska ima važnu ulogu. To ne dovodim u pitanje u odnosu na članstvo u Europskoj uniji. Jasno je da, i kad razgovaramo s Amerikancima, razgovaramo kao članica EU, te da je u zajedničkom interesu očuvanje transatlantskih odnosa. Međutim, sve je očitije da ti odnosi više ne mogu biti tretirani kao prije. Razlog je jednostavan: i Amerika očekuje ono što sam već rekao da Europa mora učiniti - preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost, razviti vlastite obrambene kapacitete i smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama u sigurnosnom smislu.

Express: Puno sumnji je vezano za taj projekt?

Smatram da za davanje stručne analize treba biti stručnjak i detaljno sagledati sve elemente, ali mogu pozdraviti činjenicu da postoji interes za ulaganja u Hrvatsku. Naravno, pritom se moraju poštovati zakoni i sva pravila.

Express: Koliko Europa još može vjerovati SAD-u? Vidjeli smo verbalne sukobe i prijetnje Donalda Trumpa prema nizu europskih lidera?

Imate osobni element koji je Trump unio i koji će, naravno, nestati kad on ode. Ali postoji i nešto što je strukturno i što se neće promijeniti ni nakon njegova odlaska. Na to se, po mojemu mišljenju, treba fokusirati, a to je činjenica da se transatlantski odnosi mijenjaju i da su se počeli mijenjati još i prije Trumpa, već s Obamom, koji je počeo stavljati fokus ne na Europu nego na Pacifik. Zašto? Zato što Sjedinjene Države više ne percipiraju Rusiju kao glavnu prijetnju. To je bila dominantna percepcija tijekom Hladnog rata, a na temelju takve procjene bila je oblikovana i transatlantska arhitektura odnosa, odnosno odnosi s Europom, tad sa zapadnim, demokratskim dijelom Europe, koji je bio u NATO-u i Europskoj uniji.

Cijeli intervju s europarlamentarcem Stierom možete pročitati OVDJE.