Trump grabi ovaj otočić pred vratima Hrvatske. To je bio albanski 'Goli otok'
Scena je bizarna, ali stvar je ozbiljna. Dva i pol metra visoka ograda s bodljikavom žicom. S druge strane ograde prosvjednici koji nose ružičaste, napuhane flamingose i albanske zastave. Dolje na plaži teška mehanizacija ravna sve redom. Kroz šumski put, vidi se na fotografijama iz zraka, probijaju se kamioni s građevinskim otpadom... Albanci su bijesni jer je njihov otok, dom 5300 flamingosa i 34.000 močvarnih ptica, "zapasala" Ivanka Trump i tu udara temelje luksuznog resorta na valjda zadnjem netaknutom dijelu Mediterana.
Sazan je dakle najveći albanski otok smješten na ulazu u Vlorski zaljev, na strateškom položaju između Jadranskog i Jonskog mora. Dugo je bio zatvorena i strogo čuvana vojna baza s brojnim podzemnim bunkerima i tunelima iz doba komunizma. Danas je nenaseljen i popularno je izletište za turiste koji dolaze brodovima zbog netaknute prirode i čistog mora. Zvernec je pak obalno područje i laguna smještena sjeverno od Vlore, a uključuje i maleni otok do kojeg se dolazi drvenim mostom. Poznat je po slikovitom pravoslavnom samostanu svete Marije iz 14. stoljeća koji je okružen gustom borovom šumom. Zvernec je dio ekološki zaštićenog područja (Narta laguna) koje je važno stanište za ptice selice.
Dodatno ulje na vatru dolila je Ivanka Trump, koja je u jednom podcastu s oduševljenjem opisala kako su ona i suprug "otkrili" otok dok su plovili na jahti prijatelja. "Bili smo jednostavno očarani", izjavila je, opisujući projekt kao "kulminaciju svega mojeg iskustva u nekretninama i promišljanja o tome kako želim živjeti". Njezine su izjave u albanskoj javnosti dočekane s podsmijehom i bijesom, kao najava privatizacije jednog od posljednjih netaknutih dijelova obale. Iako je albanska vlada na čelu s premijerom Edijem Ramom projektu dodijelila status "strateškog investitora", obećavajući ekonomski procvat i nova radna mjesta, prosvjednici i ekološke udruge upozoravaju na nepovratnu devastaciju prirode, nedostatak transparentnosti i sumnje u korupciju. Situacija je dodatno komplicirana činjenicom da je albanski Specijalni ured za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala (SPAK) pokrenuo istragu o spornim zakonskim izmjenama iz 2024. godine, koje su omogućile gradnju u zaštićenim područjima. Usred ove oluje našao se maleni, šumoviti otok Zvernec, mjesto čija povijest seže dublje od bilo kakvih investicijskih planova i krije priče o bizantskoj duhovnosti, nacionalnom ponosu, ali i mračnim tajnama komunističkog režima.
Upravo je ova laguna postala simbol otpora. Njezine plitke, slane vode ključno su odmorište za ptice selice na njihovom putu duž Jadranskog preletnog puta. Među njima se posebno ističu veličanstveni ružičasti plamenci, koji su postali amblem prosvjeda. Njihove kartonske siluete na ulicama Tirane snažan su podsjetnik na krhkost ekosustava koji bi, prema tvrdnjama aktivista, bio nepovratno uništen izgradnjom "novog grada s oko deset tisuća soba", kako projekt opisuje ekolog Joni Vorpsi iz organizacije PPNEA-BirdLife Albania. Prosvjednici strahuju da bi isušivanje močvare, uništenje tisućljetnih pješčanih dina i prekid vodenih tokova lagune značili kraj za ovo jedinstveno prirodno stanište.
U srcu otoka, okružen tišinom borova, stoji dobro očuvani bizantski samostan Svete Marije (Manastiri i Shën Mërisë). Sagrađen u stilu slobodnog križa s kupolom, ovaj samostan predstavlja biser sakralne arhitekture. Iako se povjesničari ne slažu oko točnog datuma izgradnje - neki ga smještaju u 10. stoljeće, dok ga drugi datiraju u 13. ili 14. stoljeće - njegova povijesna i kulturna vrijednost je neupitna. Stoljećima je služio kao važno duhovno i kulturno središte za lokalno pravoslavno stanovništvo, odolijevajući venecijanskim i kasnijim osmanskim utjecajima. Bio je utočište za redovnike koji su, slijedeći stroga pravila vjere i molitve, svoj život posvetili pisanju, obrtima i duhovnoj kontemplaciji u potpunoj izolaciji.
No, idilična slika Zverneca krije i znatno mračniju prošlost. Prije nego što je postao simbol duhovnosti, otok je bio mjesto patnje. U prošlosti su na njega dovođena mentalno oboljela djeca, u nadi da će im blizina svetišta i molitve donijeti ozdravljenje. Kasnije je na otoku osnovana i psihijatrijska bolnica u kojoj su, prema nekim izvorima, vladali krajnje nehumani uvjeti. Ipak, najmračnije poglavlje povijesti otoka ispisano je za vrijeme brutalne komunističke diktature Envera Hoxhe.
Nakon 1960. godine, samostan i cijeli otok pretvoreni su u mjesto internacije za političke protivnike. Zbog svoje izoliranosti, Zvernec je postao idealan zatvor na otvorenom. Ljudi koji su se usudili suprotstaviti režimu, intelektualci, umjetnici i obični građani, slani su na ovaj otok bez suđenja i bez počinjenog zločina. Bili su prisiljeni živjeti u potpunoj izolaciji, odsječeni od svijeta i obitelji. Paradoksalno, sama zgrada samostana preživjela je razdoblje državnog ateizma, tijekom kojeg su uništene tisuće crkava i džamija, jer su ga vlasti 1963. godine proglasile spomenikom kulture. Ta je odluka sačuvala bizantsku arhitekturu, dok je sveta zemlja oko nje služila kao logor za mučenje i uništenje ljudskih duhova. Ta tragična povijest daje otoku auru svetosti i patnje, čineći ga mjestom sjećanja koje, prema mišljenju mnogih, ne bi smjelo biti narušeno komercijalnim projektima.
Grad Vlora (talijanski Valona), u čijoj se neposrednoj blizini otok nalazi, inače je strateški važna luka na Jadranu. Tijekom svoje duge povijesti, grad je bio pod vlašću Rimljana, Bizanta, Normana i Srba, prije nego što je pao pod višestoljetnu osmansku vlast.