Takozvani ruski amazon, kompanija "Wildberries" teško je pogođen i gubi milijune u valovima napada ukrajinskih dronova. Napadnuto im je i skladište u industrijskom parku Južne Vorte, gdje je izbio požar kao posljedica napada dronom. Vlasti nisu precizirale što točno gori. Meduza  napominje da se skladište Wildberriesa nalazi južno od kompleksa gdje je izbio požar. Upravitelj toga parka je tvrtka Instone Development. Skladište je pripadalo češkoj tvrtki PPF Real Estate, koja je nakon početka rata odlučila prodati svoju imovinu u Rusiji. Početkom 2026. godine, Zaklada Talent and Success, u vlasništvu violončelista i prijatelja Vladimira Putina, Sergeja Roldugina, postala je glavni vlasnik Instone Developmenta. A odborom povjerenika zaklade predsjedava sam ruski predsjednik. 

Na prvi pogled, priča je jednostavna, gotovo filmska. S jedne strane je Sergej Roldugin, svjetski priznati violončelist, umjetnik posvećen glazbi, čovjek koji je svoj život proveo na pozornicama od Marijinskog teatra do prestižnih konzervatorija. S druge strane je Vladimir Putin, čovjek iz sjene, KGB-ov operativac odrastao na surovim ulicama poslijeratnog Lenjingrada, koji se vinuo do samog vrha jedne od najvećih svjetskih sila. Njihovo prijateljstvo, duboko i dugotrajno, desetljećima je bilo tek fusnota u Putinovoj biografiji, topla ljudska priča o odanosti koja je preživjela dramatično različite životne puteve. No, kada je 2016. godine globalni skandal poznat kao "Panamski papiri" razotkrio složenu mrežu offshore kompanija, ime Sergeja Roldugina izronilo je iz sjene, ne kao umjetnika, već kao ključne figure u financijskom labirintu vrijednom više od dvije milijarde dolara, za koji mnogi vjeruju da vodi izravno do ruskog predsjednika.

Dvorište koje je stvorilo vođu

Da bi se razumjela dubina povjerenja između Putina i Roldugina, nužno je vratiti se u Lenjingrad, današnji Sankt Peterburg, ali ne u vrijeme njihovog poznanstva, već u godine koje su oblikovale samog Putina. Odrastao je u oskudici, u komunalnom stanu na petom katu zgrade bez lifta, koji je njegova obitelj dijelila s još dvije. Njegovi roditelji, tvornička radnica i ratom teško ranjeni veteran sovjetske mornarice i NKVD-a, bili su obilježeni traumama Drugog svjetskog rata. U takvom okruženju, život se odvijao u "dvoru", zajedničkom dvorištu koje je imalo vlastite, nepisane zakone.

'ZABRANJENI GRAD' Sasvim običan vikend u predgrađu Moskve. Ruskinja vesla na supu dok gori Elektrostal

Kako je objasnila rusko-američka novinarka Julia Ioffe, koja je detaljno istraživala Putinovu mladost, "dvor" je bio mjesto gdje je fizička snaga bila jedina valuta. Nasilje je bilo jedini način za promjenu društvene hijerarhije, kompromis je smatran slabošću, a sve je bila igra nultog zbroja: ako ti pobjeđuješ, ja gubim. Mladi Putin, dječak sitnije građe, brzo je naučio te lekcije. U svojoj autobiografiji prisjetio se kako je kao dječak po stubištu lovio štakore, a s dvanaest godina počeo je trenirati judo kako bi se obranio od uličnih bandi. To nije bio samo sport, već škola preživljavanja koja ga je naučila disciplini i spoznaji da u surovom svijetu moraš znati kako pobijediti. Ta filozofija, iskovana u siromaštvu i nasilju poslijeratnog Lenjingrada, postat će temelj njegovog političkog djelovanja.

Sudbonosni susret 1977. godine

Dok je Putin brusio svoje vještine na ulici i u dvoranama za judo, Sergej Roldugin živio je potpuno drugačiji život. Rođen na dalekom otoku Sahalinu u vojničkoj obitelji, odrastao je u Rigi, gdje je uronio u svijet klasične glazbe. Nakon završene glazbene škole, preselio se u Lenjingrad kako bi studirao na prestižnom konzervatoriju. Njihovi svjetovi vjerojatno se nikada ne bi sudarili da nije bilo Rolduginovog starijeg brata Jevgenija, koji je s Putinom pohađao obuku za KGB. Godine 1977. Jevgenij ih je upoznao. U to vrijeme, dvadesetšestogodišnji Roldugin služio je vojni rok u Lenjingradu. Kako je sam ispričao godinama kasnije, jedne večeri odlučio je pobjeći iz vojarne kako bi se proveo u gradu. Nazvao je broj koji mu je brat dao. Uskoro se pojavio Putin u starom Zaporošcu bez prigušivača. "Vozili smo se cijelu noć. Pjevali smo pjesme", prisjetio se Roldugin, dodajući da je taj susret imao "pomalo kriminalni prizvuk". Bio je to početak prijateljstva koje će Roldugin kasnije opisati kao bratsko. Jedan je izabrao umjetnost, drugi moć, ali njihova veza postala je neraskidiva. Upravo je Roldugin upoznao Putina s njegovom budućom suprugom Ljudmilom, a kada im se 1985. rodila prva kći Marija, violončelist je postao njezin kum.

Kako je Putinova politička karijera strelovito rasla, od pomoćnika gradonačelnika Sankt Peterburga do čelnika FSB-a i konačno predsjednika Rusije, Roldugin je ostao u pozadini, pouzdani prijatelj iz mladosti. U rijetkim intervjuima, s toplinom je govorio o "Volodji", dijeleći anegdote koje su pomogle u stvaranju mita o Putinu. Dok su se drugi iz Putinovog unutarnjeg kruga, poput članova zadruge "Ozero", pretvarali u milijardere, Roldugin je naizgled ostao skroman. "Imam stan, auto i daču. Nemam milijune", izjavio je za New York Times 2014. godine, u vrijeme kada su Sjedinjene Države uvele sankcije mnogima iz Putinovog okruženja. Ta slika samozatajnog umjetnika, nezainteresiranog za bogatstvo, raspala se u prah objavom Panamskih papira. Dokumenti su otkrili da je Roldugin, čovjek koji je tvrdio da nema milijune, bio u središtu mreže koja je kontrolirala imovinu vrijednu stotine milijuna, pa i do dvije milijarde dolara. Njegovo ime nalazilo se na dokumentima offshore kompanija s egzotičnim imenima poput Sonnette Overseas, International Media Overseas i Sandalwood Continental. Posjedovao je udjele u Banci Rossiya, koju američke vlasti smatraju osobnom bankom Putinovog unutarnjeg kruga, te u Video Internationalu, najvećoj ruskoj tvrtki za televizijsko oglašavanje. Kako su stručnjaci kasnije objasnili, Roldugin je bio savršen paravan. Kao blizak prijatelj, ali ne i član uže obitelji, bio je osoba od apsolutnog povjerenja, a istovremeno ga je bilo teško zakonski povezati s predsjednikom. Njegov nedostatak osobnih poslovnih i političkih ambicija činio ga je idealnim čuvarom tajni.

Mreža koja vodi do Banke Rossiya

Trag novca iz Panamskih papira vodio je u jednom smjeru: prema Sankt Peterburgu i žutoj zgradi u neoklasičnom stilu na Trgu Rastrelli, sjedištu Banke Rossiya. Osnovana 1990. godine sredstvima Komunističke partije, banka je postala financijsko središte za najuži krug Putinovih suradnika. U Moskvi je poznata pod nadimkom "Putinov novčanik". Analiza dokumenata pokazala je da su složeni financijski labirint i Rolduginove tvrtke zapravo bili pod upravom zaposlenika Banke Rossiya. Oni su, preko švicarskih odvjetnika, davali naloge panamskoj odvjetničkoj tvrtki Mossack Fonseca za osnivanje i upravljanje anonimnim tvrtkama. Korišten je niz sofisticiranih metoda za prikriveno prebacivanje ogromnih svota novca. Jedna od tehnika uključivala je fiktivne, retroaktivno datirane kupoprodaje dionica ruskih državnih giganata poput Gazproma i Rosnefta, stvarajući milijunske "profite" na papiru. Druga je uključivala isplatu fiktivnih odšteta. Primjerice, jedna tvrtka bi se ugovorom obvezala prodati dionice Rolduginovoj tvrtki Sandalwood, a zatim "ne bi uspjela" isporučiti dionice, zbog čega bi platila "odštetu" od gotovo 800.000 dolara. Posebno su bili unosni krediti, pisao je Guardian.

RUSIJA U PLAMENU VAŠ PAKET NIJE ISPORUČEN Detalji operacije Šumsko voće: Pola milijarde eura štete

Dokumenti pokazuju kako je Ruska komercijalna banka (RCB) na Cipru, tada u vlasništvu državne VTB banke, odobrila kreditne linije vrijedne stotine milijuna dolara tvrtkama iz Rolduginove mreže, često bez ikakvog osiguranja. Jedan od najbizarnijih poslova bio je onaj iz 2011., kada je Rolduginova tvrtka International Media Overseas kupila prava na kredit od 200 milijuna dolara za simboličan iznos od jednog dolara. Samo kamate na taj kredit donosile su joj osam milijuna dolara godišnje. Novac se nije samo gomilao na offshore računima. Tragovi vode do projekata od osobnog interesa za Putina. Skijalište Igora, nedaleko od Sankt Peterburga, postalo je omiljeno mjesto za odmor ruskog predsjednika. Tamo je 2013. godine održano i raskošno, tajno vjenčanje njegove kćeri Katerine i Kirila Šamalova, sina još jednog Putinovog starog prijatelja. Vlasnik odmarališta, tvrtka Ozon LLC, djelomično je u vlasništvu Jurija Kovalčuka, ključnog dioničara Banke Rossiya, i ciparske offshore tvrtke. Panamski papiri otkrili su da je upravo Sandalwood, tvrtka povezana s Rolduginom, dala višemilijunske, praktički beskamatne zajmove Ozonu, čime je financirana kupnja i razvoj Igore. Krug je tako zatvoren: povjerenje stečeno u mladosti na ulicama Lenjingrada postalo je temelj za skrivanje bogatstva i financiranje luksuznog života obitelji i prijatelja na samom vrhu Rusije.

* uz korištenje AI-ja