Duga haljina koja vijori na vjetru, ekstravagantan šešir iz pedesetih godina, naočale optočene kamenčićima, čarobni štapić u ruci i koturaljke na nogama. Tako je desetljećima izgledala jedna od najneobičnijih njujorških uličnih legendi. Zvala se Rollerena, odnosno ''Fairy Godmother of New York''. Ili, kraće, njujorška ''Vila kuma''. Sjeme ove neobične priče posađeno je početkom sedamdesetih godina. U to vrijeme opisana pojava djelovala tek kao neobična zabava jednog mladića s koturaljkama. No, s vremenom je Rollerena postala simbolom slobode, gay kulture i, konačno, borbe protiv epidemije AIDS-a. Njezin se lik pojavljivao na ulicama Greenwich Villagea, Pride povorkama i u slavnom Studiju 54, o njoj su pisali Vogue i Playboy, a kasnije je svoje mjesto pronašla među aktivistima ACT UP-a.

Priča o Rollereni ponovno je dospjela u središte pozornosti nakon što je digitalizirana njezina bogata arhivska ostavština. Američki JSTOR Daily objavio je nedavno veliki tekst o kolekciji u kojoj su sačuvane fotografije, novinski članci, pisma, bilješke, pozivnice i dokumenti povezani s AIDS aktivizmom, sve vjerodostojni tragovi desetljeća tijekom kojih je su njujorške ulice bile praktički nezamislive bez Rollerene.

Iza ekstravagantnog ženskog javnog lika zapravo je stajao muškarac rođen 1948. u ruralnom Kentuckyju, na konzervativnom američkom Jugu koji od prvoga dana nije želio otkrivati svoj identitet. Zna se da mu je majka bila medicinska sestra, a otac tvornički radnik. Život mu je pak prije njujorških plesnih podija priredio iskustvo koje nije imalo ništa zajedničko sa šljokicama. Bio je, naime, američki vojnik u Vijetnamskom ratu.

Kako je Rollerena mnogo godina kasnije otkrila u brojnim medijskim istupima, pokušavao je izbjeći novačenje, no nakon nekoliko poziva ipak je primljen u vojsku te završio u 25. pješačkoj diviziji američke vojske. U Vijetnamu je radio i s topničkim streljivom i eksplozivom, no rat mu se nije nimalo sviđao. Ozbiljno je izgubio na težini te je jedno vrijeme proveo na oporavku u Japanu. U SAD se vratio u rujnu 1969. godine. O svojem ratnom iskustvu desetljećima poslije govorio je bez romantiziranja, istaknuvši se kao veliki protivnik rata.

Nakon povratka iz Vijetnama, stigao je u New York. Prema povijesnoj građi koju danas čuva LGBT Community Center National History Archive, njegovi prvi dani u tom velikom gradu nisu izgledali nimalo glamurozno. Isprva se po gradu kretao na koturaljkama, jednostavno zato što je to bilo praktičnije od gužve u javnom prijevozu. Još početkom sedamdesetih na ulicama se pojavljivao kao ''Rollin' Skeets'', noseći neobičnu kapu ili šešir s kišobranom, zaštitne naočale i trubu kojom je upozoravao prolaznike.

Prijelomni trenutak dogodio se 16. rujna 1972. Prema priči koju je Rollerena kasnije pretvorila pravi mali mit o svom nastanku, toga je dana na Christopher Streetu ušla u trgovinu antikvitetima, navukla starinsku žensku haljinu i šešir iz pedesetih te ponovno stala na koturaljke. Kada se tako odjevena pojavila u jednom baru, reakcija gostiju bila je nevjerojatna. Lik se rodio gotovo preko noći. Ubrzo je dobio i ime koje, u punom obliku, glasi Roller Arena the Fairy Godmother. S vremenom će ono biti skraćeno u Rollerena.

Već 1973. fotograf Leonard Fink snimio ju je tijekom Pride događanja na Sedmoj aveniji okruženu prolaznicima i policajcem. Fotografija je danas dio arhivske zbirke Stonewall: Riot, Rebellion, Activism and Identity i pokazuje koliko se brzo neobična pojava uklopila u tadašnji New York.

Rollerena nije bila tek kostimirani ulični zabavljač, a ni klasična drag kraljica. Štoviše, obijala je svrstavanje u tu kategoriju, a voljela je govoriti kako je njezina pozornica čitav grad. Koturala se Greenwich Villageom i gay četvrtima, pojavljivala na uskrsnim paradama i prvim Pride povorkama, tada povezanim s Christopher Street Liberation Dayom. Nosila je raskošne šešire, stare haljine, košaru i čarobni štapić kojim je simbolično ''blagoslivljala'' prolaznike. S vremenom je prikupila na desetke šešira, velike naušnice i čitavu kolekciju naočala ukrašenih kamenčićima.

Do početka osamdesetih postala je toliko poznata da ju gotovo nije trebalo predstavljati. Kako podsjeća JSTOR Daily, Philadelphia Gay News 1982. pretpostavljao je da većina Njujorčana, bez obzira na seksualnu orijentaciju, zna što treba viknuti kada ulicom projuri muškarac u haljini kakvu bi možda nosila njihova prabaka: ''Hi, Rollerena!''

Poseban dio mita vezan uz ovaj jedinstveni lik bio je Studio 54. Legendarni disco klub bio je tijekom druge polovice sedamdesetih možda najpoznatije mjesto noćnog života na svijetu, poznato po izuzetno selektivnoj politici ulaska. Stotine ljudi redovito su čekale pred vratima, nadajući se da će baš njih izabrati i pustiti u klub. Rollerena je, međutim, pripadala rijetkim gradskim likovima koje su izbacivači prepoznavali i puštali unutra bez puno pitanja. Ondje se družila s umjetnicima, slavnim osobama i pripadnicima njujorške underground scene, a tijekom godina plesala je i uz poznate drag izvođačice Lady Bunny i Flotillu DeBarge te legendarnog baletana Rudolfa Nurejeva.

Njezina slava ubrzo je prerasla granice New Yorka. Pojavljivala se u časopisima, novinama, televizijskim emisijama i stripovima, a njezin su lik ili njegove varijacije književnici unosili i u fikciju. Poznate su reference s romanom Andrewa Hollerana ''Dancer from the Dance'' te likom ''Miss Rollarette'' u kontroverznom romanu Larryja Kramera ''Faggots''. O Rollereni su pisali i Vogue, Playboy te drugi poznati časopisi.

No, iza  bajkovitog kostima postojala je ozbiljnija poruka. U intervjuu iz 1981. Rollerena je svoju životnu misiju opisala jednostavno: željela je biti dobra vila kuma, donositi ljubav i sreću te povezivati ljude. Upravo je takva javna prisutnost u vremenu kada homoseksualnost u američkom društvu još nije bila prihvaćena kao danas imala političku težinu. Pojaviti se na ulici usred Manhattana u haljini, na koturaljkama, nimalo se ne krijući, te pritom izazivati smijeh umjesto straha, bio je svojevrstan javni čin otpora.

A onda je stigao AIDS. Početkom osamdesetih epidemija je počela razarati njujoršku gay zajednicu. Umirali su prijatelji, partneri, umjetnici i aktivisti, dok su vlasti i velik dio društva reagirali presporo. U toj situaciji Rollerena više nije mogla ostati samo simbol noćnog života. Pridružila se organizaciji AIDS Coalition to Unleash Power - ACT UP, osnovanoj 1987. godine. Njezin aktivizam detaljno je zabilježen i u ACT UP Oral History Projectu, u sklopu kojega je 2015. s Rollerenom snimljen intervju dug čak dva sata i 43 minute. Projekt danas predstavlja jedan od najvažnijih izvora za povijest američkog AIDS aktivizma.

Unutar ACT UP-a Rollerena nije bila samo maskota. Imala je vrlo konkretnu ulogu poznatu kao ''Ticket Queen''. Na sastancima je obilazila prostoriju i prodavala karte za autobuse kojima su aktivisti putovali na prosvjede i druge akcije. Ako netko nije imao novca za prijevoz, mogla je zapisati njegovo ime i omogućiti mu da plati naknadno. Sudjelovala je u dobrotvornim događanjima, pojavljivala se na promotivnim materijalima i demonstracijama te povezivala stariju generaciju gay aktivista s novom generacijom oblikovanom tragedijom AIDS-a.

ACT UP je tada organizirao spektakularne prosvjede protiv političke šutnje i sporosti institucija. Na velikoj akciji pred njujorškom gradskom vijećnicom u ožujku 1989. nekoliko tisuća ljudi prosvjedovalo je protiv politike gradonačelnika Eda Kocha, a oko 200 aktivista tada je uhićeno, bilježi ACT UP Oral History Project. Upravo se tada pokazalo da između Rollerene iz Studija 54 i Rollerene aktivistice zapravo nije bilo velikog prekida. Njezina misao vodilja bila je ista i kada je plesala u klubu i kada je sudjelovala na prosvjedima. Bilo je važno izaći među ljude, biti vidljiv i odbiti nestati i šutjeti.

Godine 1988. dobila je nagradu za životno djelo organizacije Heritage of Pride. U emotivnom govoru tijekom primanja nagrade, vlastitu je dugogodišnju prisutnost na Prideu izravno povezala s epidemijom AIDS-a i svojim radom u ACT UP-u. ''Moramo stajati zajedno jer smo jedna zajednica'', poručila je tom prigodom.

Svoju osobnu arhivu između 1995. i 2009. predala je njujorškom LGBT Community Centeru. Ondje se danas čuvaju kutije novinskih članaka, fotografija, korespondencije, zapisa o televizijskim nastupima, ACT UP materijala, nagrada, pa čak i pojedini dijelovi njezinih kostima. Sam LGBT Community Center National History Archive danas čuva građu koja dokumentira LGBTQ+ život u New Yorku još od 19. stoljeća.

Upravo zbog tog bogatog materijalnog traga, priča o Rollereni danas izgleda drugačije, puno vjerodostojnije no što bi izgledala kada bi se gledale samo stare fotografije neobičnog muškarca u haljini na koturaljkama. Uvid u bogatu građu otkriva kako se ispod šešira i šljokica krije fascinantna priča, ne o nekom liku iz bajke koji je slučajno zalutao na Manhattan. Rollerena je bila puno više od toga i zaista je, poput vile iz bajke imala moć činiti čuda. Jer, u vremenu kada je velik dio društva od queer ljudi očekivao da budu nevidljivi, ona je odlučila učiniti upravo suprotno. A što je to, ako ne čudo?