Xi je rođen kao crveni princ, ali Partija je šutnula oca. Morao ga se odreći
Njegov osmijeh grije bolje nego sunce, on je naš veliki prijatelj, djed Xi. Da ostvarimo kineski san, moramo vrijedno učiti..., pjevaju veselo mali Kinezi u jednoj od stotina pjesama koje slave kineskog vođu Xija Jinpinga. Okružen djecom, u spotu za spomenuti hit, sudjeluje i sam Xi jer njemu ništa nije teško, pisala su 24sata.
- Djed Xi ima vrlo mnogo posla, ali koliko god bio zaposlen, on će uvijek pomoći u našim aktivnostima i pazi na naš rast - stoji u udžbeniku za učenike prvih razreda kineskih škola uz fotografiju “djeda Xija” kako s klincima sadi stablo.
Kako razredi idu gore, tako i sadržaj o kineskom vođi i “njihovu cilju” koji se dijeli djeci postaje ozbiljniji. Pa oni u tinejdžerskim godinama već uče i o njegovoj političkoj filozofiji i pogledima na svijet. Get them while they are young...
Cilj je jasan: gradnja kulta ličnosti, nešto što su kineski vođe zadnjih desetljeća izbjegavali. Vjerovalo se da je kolektivno vodstvo bolje za državu. Ali Xi je odmah na početku mandata pokazao da nije pobornik takvog sustava. Idućih godina, u stilu Mao Ce-Tunga, Jinpingovi portreti bili su posvuda. U državnim službama, školama, bolnicama, religijskim ustanovama, rezidencijalnim zgradama... Svugdje možete vidjeti djeda Xija kako vas “pazi”. Uz kamere koje vas nadgledaju. U pojedinim provincijama lokalni dužnosnici zaluđeni Jinpingom čak su od kršćanskih obitelji tražili da zamijene Isusove slike onima kineskog predsjednika, pisao je u svojem članku iz 2021. Diplomat. Postoji i ideja da se njegov portret postavi uz Maov na Crvenom trgu.
Petsto zabranjenih riječi
Novinarima je davno poručio “vi ste glas Kine”. Dobro se zna kako mediji tamo funkcioniraju i što se smije, a što ne smije objavljivati. Uostalom, da dobijete novinarsku nagradu tamo jedan od uvjeta je da volite partiju. Posebno je osjetljiv na usporedbe s medvjedićem Winniejem Poohom, a odgovarati za uvrede predsjednika možete ako upotrijebite jednu od 500-tinjak “zabranjenih riječi”. Prema raznim nezavisnim istraživanjima, Xijevo lice u kineskim medijima pojavljuje se višestruko više nego ono njegovih prethodnika. A čovjek ne daje izjave i ne drži press konferencije. Svejedno, odnekud je stigla naredba da se baš svaki potez Xija slavi i veliča...
- I ja sam sve to prošao i znam kako se osjećate. Sve što radim je kako bi vama bilo bolje - često govori Xi lokalnom stanovništvu u ruralnim dijelovima Kine prilikom svojih posjeta. I to je prva ideja “prodaje” Xija: Čovjek iz naroda, radnik sa sela, uspješni student koji je vlastitim znanjem i talentom uspio doći do vrha. On je dokaz meritokracije u Kini.
Klinac Xi se morao odreći svojeg oca
Ali stvari nisu baš takve. Jer Xi je rođen kao “crveni princ”. Njegov otac Xi Zhongxun bio je bliski suradnik Mao Ce-Tunga i ministar propagande te jedan od najutjecajnijih članova komunističke partije. Odrastao je mali Xi u zatvorenom naselju, među privilegiranom djecom, kojom će kasnije i natrpati svoj ured, daleko od siromaštva i problema ruralne Kine.
- Otac mi je često pričao o revoluciji i kako se pridružio pokretu. Govorio mi je da ću i ja jednog dana biti revolucionar - prisjetio se u jednom intervjuu svoje mladosti Xi.
No kad je imao deset godina, njegov otac protjeran je iz vodstva stranke. S pozicije ministra poslali su ga da vodi nekakvu automobilsku tvornicu u provinciji. Bio je to težak udar na obitelj, koja je u jednom trenutku postala nepoželjna. Među “crvenim prinčevima i princezama”, kojima je Xi u mladosti bio okružen, postojalo je jednostavno nepisano pravilo. Vrijediš onoliko koliko i tvoj otac. A ako je tvoj otac neprijatelj sistema, onda si i ti neprijatelj sistema. Pa se tako kao klinac Xi morao i odreći svojeg oca i trpjeti uvrede društva.
- Imao sam samo 14 godina kad me zaustavila crvena garda. Pitali su me što mislim koliko su ozbiljni moji zločini. Odgovorio sam im da to sami procijene i upitao je li dovoljno da me zbog toga pogube. Odgovorili su mi da me mogu usmrtiti stotinu puta. U mojoj glavi nije bilo razlike između toga da vas ubiju sto puta i da vas ubiju jedanput, pa zašto onda da se bojim sto egzekucija? Htjeli su me preplašiti. Rekli su mi da imam još samo nekoliko minuta života. Na kraju su me pustili i rekli mi da čitam Maa svaki dan - prisjetio se u jednom intervjuu 2000. godine Xi teških trenutaka.
Stvari ubrzo postaju još teže za obitelj. Godine 1968. stariji Xi osuđen je na zatvorsku kaznu, a maloga Xija, tad 15-godišnjaka, šalju u selo Liangjiahe na reedukaciju. Od njega se očekuje da sudjeluje u svim seoskim poslovima, a na raspolaganju zauzvrat dobije smještaj u yaodongu, u prijevodu “kući špilji”, u kakvima stanovništvo ondje živi, te krevet od gline i cigle.
- Intenzitet rada tamo me šokirao - rekao je jednom prilikom Xi. Kako bi izbjegao rad, počeo je pušiti, jer nitko ne prekida muškarca tijekom “puš-pauze”. Izdržao je samo nekoliko mjeseci u tim teškim uvjetima i pobjegao natrag u grad. Ali bijeg nije bio dugog vijeka. Uskoro su ga uhvatili i vratili na selo. Ondje je ostao sljedećih sedam godina.
- Živio je u špiljama sa stanovnicima sela, spavao na kangu (krevet cigla-glina), grizli su ga komarci, nosio je gnoj i popravljao ceste - spominju vrlo često kineski mediji teške Xijeve početke. Dio o samoubojstvu njegove starije polusestre, koja nije mogla izdržati konstantne napade partijaca zbog oca, ne spominju.
Danas je selo Liangjiahe postalo mjesto “hodočašća” za mnogobrojne Xijeve pristaše.
Crveniji od najcrvenijih
Iako mu je partija kaznila oca, iako je zbog toga ostao i bez polusestre, Xi nije dvojio ni sekunde o pridruživanju njoj. Ali zbog očevih “grijeha” u mladež KKP-a primili su ga tek iz sedmog pokušaja. I to tek nakon što se sprijateljio s jednim od lokalnih visokih dužnosnika. Prvi posao u partiji bio mu je onaj lokalnog tajnika u Liangjiaheu.
- Odlučio je postati crveniji od najcrvenijih. To je bio njegov način preživljavanja - rekli su o kineskom vođi poslije razni stručnjaci I poznanici iz mladosti.
U “seniore” KKP-a ušao je 1974. godine, također nakon nekoliko odbijenica, a iduće godine upisao je fakultet. Nije na sveučilište Tsinghua u Pekingu upao zbog svoje pameti i znanja nego iz kvote “radnik-seljak-vojnik”, koja je korištena za “zbrinjavanje” kadrova. Ipak, zaradio je diplomu iz kemijskog inženjerstva i nastavio je uspon u redovima partije, a samim time i u državnim službama.
- Takvo nešto uništilo bi druge političke karijere, ali ne i njegovu. Obitelj je i dalje imala prijatelje - piše poznata kineska znanstvenica Cai Xia.
Premjestili su ga na drugu poziciju i majka se neko vrijeme smirila. Nova pisma vodećim ljudima nije slala sve do 1992. godine.
- Doći od razine vođe prefekture do vođe provincije u sistemu je vrlo teško. Godinama nije uspio preskočiti tu prepreku, pa je obitelj intervenirala - piše Xia, koja je desetljećima obrazovala kadar KKP-a, ali onda je zbog vlastite sigurnosti morala napustiti državu.
Kad je Xi prvi put probao kokice
Godine 1985. Xi je s kineskom delegacijom prvi put posjetio SAD kako bi naučio o poljoprivredi i stočarstvu. Vrhunac putovanja, piše Economist u svojem članku iz 2022., bio je ostanak na dvije noći kod lokalne obitelji u gradiću Muscatine. Spavao je kod Eleanor i Thomasa Dvorcheka, u sobi njihove djece, prekrivene posterima iz “Zvjezdanih staza” i američkog nogometa.
Ondje je i prvi put probao kokice. Amerika mu se svidjela...
- Nije se predstavio kao član partije nego je imao vizitku privatne kompanije. Nitko zdravog razuma ne bi pomislio da će u mojoj kući spavati budući predsjednik Kine - rekla je obitelj koja ga je primila kad ih je Xi posjetio 2012. godine, malo prije nego što će se popeti na sam vrh hijerarhije.
O njemu se u vlastitoj domovini ne zna gotovo ništa, o građanima sve
Do ‘90-ih Xi je već u drugom braku. Njegova prva supruga, kći kineskog ambasadora u Velikoj Britaniji, Ke Lingling, nije bila baš zadovoljna onim što joj Xi pruža. Par se, ispričali su susjedi, često svađao, a na kraju je presudila njezina želja za selidbom iz Kine. Takvo nešto današnjem kineskom vođi nije bilo ni na kraj pameti. Godine 1987. Xi, tad malo poznati provincijski političar, ženi kinesku pjevačku zvijezdu Peng Liyuan.
Često su živjeli odvojeno zbog njegove političke i njezine pjevačke karijere, a 1992. godine dobili su jedino dijete, kći Xi Mingze.
Idućih godina muž Peng Liyuan, jer Xi nije bio ni blizu poznat kao njegova supruga, nastavio je biti poslušni član partije i koristio je svaku priliku za napredovanje. Konačni cilj ostvaruje 2012. godine kad postaje generalni tajnik KKP-a. Iduće godine nasljeđuje Hu Jintaoa i postaje predsjednik.
Odmah kreće u totalni rat protiv korupcije, koji je, smatraju mnogi stručnjaci, imao za cilj i eliminaciju svih potencijalnih političkih protivnika. Mnogo njih koji su kritizirali Xija i državno petljanje u privatni gospodarstveni sektor završilo je iza rešetaka zbog sitnica.
- Današnja je Kina užasno zbunjujuća. Osjećate se kao da ste istodobno u SAD-u i Sjevernoj Koreji - rekao je u razgovoru za Atlantic 2021. kineski pisac Yan Lianke. Tema razgovora bila je “Zašto se tako malo zna o Xiju, možda i najutjecajnijem čovjeku na planetu?”. To pitanje muči mnoge stručnjake i analitičare. Xi ne odrađuje press konferencije, govori koji se emitiraju snimljeni su tjednima ili mjesecima unaprijed, istraživanje njegova privatnog života strogo je zabranjeno, pa sve što izađe u javnost bude filtrirano kroz državni medijski aparat.
- Predsjednik Xi voli plivati kad stigne. U jednoj turi odradi i 1000 metara. Također je veliki ljubitelj književnosti, posebno ruskih pisaca. Svojim ljudima uvijek je dostupan, nebitno koje je doba noći. Sa svima se ponaša pravedno i iskreno - pisalo je u članku kineske novinske agencije.
Dakle, Xi je postigao da se o njemu o vlastitoj domovini ne zna gotovo ništa, a on o svojim građanima, zahvaljujući ogromnoj mreži nadzornih kamera, zna gotovo sve.
- On se ne pozicionira samo kao veliki partijski vođa nego kao car - navodi za Foreign Affairs Cai Xia.
Komunistička partija Kine kao visoka crkva sekularne države
Godine 2018. uspio je progurati zakon koji mu dopušta i treći mandat na čelu države, koji će, ako ne bude golemog iznenađenja, dobiti ovaj vikend. Prijašnji premijeri stajali su uz bok predsjednicima, mediji su pisali o njihovim planovima, ali kod Xija i Li Keqianga to nije slučaj. U najbolju ruku, on je Xiju ono što je Robin Batmanu. Možda i batler Alfred. Iako postoje ministarstva zadužena za rješavanje gorućih pitanja, Xi je mikromenadžer i osniva vlastite radne skupine kojima upravlja i koje imaju veću moć od državnih.
- Smatram da je razlog zbog kojeg je otporan na tuđe savjete taj što ima kompleks inferiornosti. Zna da je u usporedbi s drugim istaknutim vođama partije slabije obrazovan. Njegovi prethodnici svoja su mjesta na fakultetima zaradili nakon iscrpnih testova, a on je upao iz državne kvote. Godine 2002. zaradio je doktorat iz političkih znanosti, ali novinar Michael Sheridan otkrio je kako je rad vjerojatno plagiran. Iz svojeg iskustva znam da vođe za takve stvari koriste zamjenike i da sustav odluči to dopustiti - piše Cai za FA.
- Kod Xija ideologija vodi politiku, a ne politika ideologiju. Na kraju njegova prvog mandata postalo je jasno da Xi želi pretvoriti KKP u visoku crkvu sekularne države - napisao je za FA bivši australski premijer Kevin Rudd.
Nije prvi koji je “povukao” tu paralelu. Razni analitičari i stručnjaci već su ga prikazivali kao “svećenika socijalizma” s misijom da ga proširi na svijet. Do 2049. i 100. godišnjice Narodne Republike Kine želi prekinuti dominaciju Zapada i uspostaviti novi svjetski poredak.
No taj plan sad je na klimavim nogama. Zbog njegova “zero-policy” s kovidom mnogi građani, ali i elite, okrenule su se protiv njega. To se dogodi kada desetke milijuna ljudi zatvorite u nekoliko kvadrata dok svijet oko njih prolazi mjesecima. Ni gospodarstvenici, a ni dijelovi partije, nisu zadovoljni jer Kina ne “raste” kako se to predviđalo. Ali Xi je premoćan. I igra na kartu nacionalizma, koja u većini svijeta vrlo dobro prolazi.
- Na Zapadu postoje ljudi koji vjeruju kako bi Kina trebala promijeniti svoju povijesnu propagandu. Da ne bi više trebali govoriti o poniženjima s kojima smo se suočili kroz prošlost. Ali, kako ja to vidim, zaboravljanje prošlosti jednako je izdaji. Jer to se dogodilo. Nacija bez povijesti nema ni budućnost - rekao je u svojem govoru Xi 2013. godine.
Prijašnji kineski vođe skrivali su cijelu snagu države i držali su se toga da ne treba predvoditi. Xi u to ne vjeruje. U više govora isticao je kako je Kina narasla do razine najvećih svjetskih sila. On vjeruje kako je tu da izgradi bolji i pošteniji internacionalni sustav. Njegova poruka je: Kina je nikad jača i tu je da promijeni povijesti - napisao je u članku za FA bivši australski premijer Rudd.
Xi današnji svijet, u kojem Amerika ima vodeću poziciju, smatra nepravednim. Često u svojim govorima priča i o “usponu istoka te propasti zapada”. Spomenimo i kako je kćer jedinicu, pod pseudonimom i zaštitom tajnih službi, poslao na Harvard. Valjda je tad Zapad još bio dobar.
A za “novi svjetski poredak”, svjestan je Xi, trebaju mu projekti, poput novog “Puta svile”, inicijative “belt & road”. Ali potreban mu je i partner. I tu u priču ulazi Vladimir Putin. Samo što taj odnos, otkad je Rusija ušla u rat u Ukrajini, i nije baš više ravnopravan. Putin sad ovisi o Xiju i njegovu uvozu ruskih sirovina. Iako su dva vođe javno govorili kako njihovo prijateljstvo nema granica, doznali smo da granica ipak postoji. Pa Kina ne isporučuje Rusiji oružje za rat. U taj sukob neće se pretjerano miješati. Stoji sa strane i čeka njegov rasplet dok Putin i ekipa “žicaju” naoružanje od Sjeverne Koreje do Irana.
- Svi koji su bili u vezi znaju da postoje dobri i loši dani. Poštovanje i ljubav temelji su svake zdrave veze, ali i neke toksične veze iz koristoljublja, uvjerili smo se sami, ponekad budu jednako dugotrajne. Nekad čak i jače nego one ispunjene ljubavlju. I zato će ‘brak iz koristi’ Xija i Putina izdržati i ovu situaciju s Ukrajinom - piše u svojem članku o odnosu dvojice vođa Foreign Policy.
No pretjerano prijateljstvo i “vezivanje” za Putina Xi bi mogao dugoročno zažaliti, mišljenje je velikog broja stručnjaka za geopolitiku. Jer kineski vođa ne voli se vezati za riječ “neuspjeh”. A u ruskoj invaziji na Ukrajinu mnogo je toga, ali nakon osam mjeseci krvavog rata teško da bi je itko opisao kao uspješnu.
Poseban trn u oku mu je Tajvan
Ovog vikenda na 20. kongresu Kineske komunističke partije Xi će, mišljenje je većine koja pažljivo prati situaciju u Kini, dobiti novi mandat na raspolaganje. Iako je opozicija u porastu, ona još nije dovoljno jaka, a i Xi se pobrinuo da dobije glasove. U više medija sustav KKP-a opisan je kao mafijaški. Svi imaju svoju funkciju i najvažnija je odanost vrhu. Pa ćete za vjernost i obavljanje prljavih poslova biti nagrađeni, država će okrenuti glavu na drugu stranu dok se vi budete bogatili...
- Pobjedu na predstojećem kongresu on će vjerojatno shvatiti kao potvrdu svojih uspjeha i nastavit će sa svojim ekonomskim politikama koje su zaustavile kineski rast - mišljenje je raznih ekonomista. Ukratko, privatne firme napunio je državnim kadrom, koji onda upravlja, privatnike je natjerao da kupuju udjele u državnim firmama kako bi se to sve povezalo u jedan lijepi sustav koji radi za vlast. Ta ideja i nije se pokazalo baš uspješnom, ali Xija, ne baš ekonomski obrazovanog i upućenog, to ne zamara. Vjeruje u uspjeh i postavljanje Kine na svjetski broj jedan.
Poseban trn u oku mu je Tajvan. Za njega je to odbjegli dio Kine koji treba vratiti na ovaj ili onaj način. Nedavni posjet visoke američke dužnosnice Nancy Pelosi razbjesnio je vlasti u Kini. Uslijedila je reakcija i zaoštravanje sukoba, susjednim državama već je dosta kineskog svojatanja Južnoga kineskog mora, ali unatoč “zveckanju oružjem” Washington je smatrao kako Kina neće napasti Tajvan barem iduće dvije godine, rekli su iz američkog ministarstva obrane 2022. I bili su u pravu.
Razloga zbog kojih to Xi (još) neće učiniti je mnogo. Prvi, postoji šansa da Tajvan dobije vlast sklonu Kini pa se sam odluči na “povratak”. Drugi, nada se kako bi Amerika mogla prestati biti zaštitnik Tajvana, što bi im uvelike olakšalo posao. Treći, Joe Biden rekao je nedavno otvoreno kako je Amerika spremna vojno braniti otočnu državu. Tu su blizu, na Okinawi. I njihovi brodovi su bolji nego kineski. Iz Bijele kuće “spustili” su malo Bidenove komentare i poručili kako nastavljaju poštovati politiku “jedne Kine”.
A Tajvan nije Tibet ili Xinjiang, gdje provode nevjerojatne zločine nad Ujgurima, pa da taj dio svijeta jednostavno zatvore i krenu u “čišćenje”. Najbliži morski put do Tajvana dug je 170 km, što bi značilo da bi svi ti brodovi s kineskim vojnicima, a trebalo bi, prema nekim procjenama, i više od milijun ljudi, bili lake mete. Uz to, Tajvan i njihova “obrana dikobraza” desetljećima se pripremaju na potencijalni kineski napad. Vojni analitičari sigurni su kako bi taj rat, čak i bez pomoći SAD-a i saveznika Tajvanu, bio dugogodišnji.
I Joe Biden i Xi Jinping svjesni su što bi otvoreni sukob svjetskih velesila zbog Tajvana donio. Ni korištenje nuklearnog oružja nije opcija koja se može isključiti. Gubitaka bi bilo mnogo s obje strane. A uključivanje u taj sukob moglo bi označiti i kraj KKP-a i njegove vladavine. I toga se Xi najviše boji. A za “novi svjetski poredak”, svjestan je Xi, trebaju mu projekti. I tu u priču, dakle, ulazi Vladimir Putin.
Vladimir Putin krenuo je “all in” nakon tragičnog američkog povlačenja iz Afganistana. U invaziji na Ukrajinu vidio je šansu da pokaže svijetu svu snagu ruske vojne sile i početak novog poretka. Potez mu se obio o glavu. Napad na Tajvan i pokušaj okupacije bio bi Xijev “all in”.
Hoće li ići na taj potez ili će ostati za pokeraškim stolom, plaćati blindove i lagano graditi svoj “pot”, samo će vrijeme pokazati. U kineskoj povijesti, dok god je partija na vlasti, njegovo ime ostat će upisano zlatnim slovima, možemo reći, uz bok Mau. Za malo više treba i nešto konkretnije i uspješnije. Valjda to neće biti rat...